Kad već Fadil Novalić nelegitimni premijer laže da hoće (a neće) nabaviti ‘canadere’, kad već za svaki uzlet jednog helikoptera ‘zajedničkih’ oružanih snaga BiH moraju tražiti dozvolu od Dodika, Bošnjaci smislili novi način borbe protiv suše i požara: prouče dovu i kiša stane
Znate li onu bošnjačku bajku ‘građanske države’ BiH o Ajvaz Dedi i Ajvatovici? Onu državnu i vjersku pa još i kulturnu manifestaciju koja svake godine ispuše budžet Predsjedništva za blizu pola miliona KMa jer je ‘glavni sponzor i pokrovitelj’ i na kojoj podpredsjednica ‘građanske’ Federacije Melika Mahmutbegović doktorka po struci i čest pokrovitelj ‘Ajvatovice’ kao bh Predsjedništvo ili sponzori Džaferović i Izetbegović izjavi kako bi ‘Ajvaz Dedo trebao biti idol budućim generacijama’ ?
Ne znate? Ne vjerujem ali ukratko, ovako.
U Pruscu, selu kod Donjeg Vakufa i 5 km okolo njega proteže se visoravan i planinica Ajvatovica gdje svake godine Islamska Zajednica i bh vlast zajedno organizuju ‘kulturno-vjersku’ manifestaciju zvanu Ajvatovica (po Ajvaz Dedi) kada se konjanici sa isukanim sabljama i muslimanskoj nošnji upute prema Ajvatovici iz svih krajeva BiH pa tamo uče i klanjaju danima, ili paradiraju uz fanfare i tursku nošnju i turske orkestre na ukrašenim konjima, u čast Ajvaz Dede, navodno Turčina koji je u vrijeme okupacije Otomana u 15 vijeku živio u blizini Prusca i koji je imao veliki komunalni problem sa vodom. Pa je učio danima i noćima, šta znam, najmanje mjesec dana nakon čega se velika stijena iznad Prusca raspukla a Ajvaz Dedo poturio drvene cijevi u pukotine i tako spasio selo od suše i doveo vodu.
Ovu bajku su partizani bili zabranili pa je nije bilo sve do pojave Alije Izetbegovića i ‘Hižaslava’ Cerić Mustafe Reisa koji su ovo čudo od priče proglasili 1990 ‘našom tradicijom’ i nastavili tamo gdje je Ajvaz Dedo stao. Sad imamo dernek i teferič svake godine iako niko čak ni od istoričara ni od stručnjaka iz IZ ne zna ništa dublje o ‘Dedi’, ni kad se tačno rodio ni gdje je sahranjen, ali svi znaju da nam je prvi bošnjački ‘komunalac’ Dedo uzor i da nam spiska ogromnu lovu svake godine a mi se nadahnemo sa prošlosti bez koje smo mrtvi.
Ove godine za divno čudo ‘Ajvaz Dedo’ je uskrsnuo (tobe yarrabi) ali sasvim na drugom mjestu. U Hercegovini nedaleko od Konjica, oživio ga je lično i personalno vatrogasac Šumarije ‘Prenj’ iz Konjica Muamer Bobar. Bobar, iako profesionalni vatrogasac nije mogao zaustaviti požar devet dana i devet noći a onda se odlučio na dovu. Kao nekada ‘Ajvaz Dedo’ Muamer je usred šume i u blizini vatre učio dovu svaki dan i kaže, kiša je udarila i ugasila požar.
Klanjanje namaza u parku u centru Sarajeva, Cazinu ili Goraždu ili u šumi u Konjicu ili na plaži ili na skijalištu nije nikakva novost u BiH, međutim nesvjesno Muamer je oživio ‘Ajvaz Dedu’ i otkrio novi način spašavanja od požara. Učenjem dove, drugog ‘lijeka’ nema.
Ne znam šta bih rekao Muameru na ovu ideju kad već nelegalni premijer Novalić iako ima pare neće da nabavi ‘canadere’ već čeka kišu, ili kad ministar privrede u Kantonu Sarajevo Adnan Delić kaže da prizna samo Božje zakone a zakone Allaha potvrdi i poslanik SDA Mahir Dević u Skupštini Kantona Sarajevo ili Zahiragić Haris, kad vjerskom nad građanskim daje prednost i Bakir Izetbegović u svakoj svojoj izjavi ili nastupu, osim da dodam da se drugačije i ne može u ovakvoj demokratskoj i evropskoj multietničkoj državi BiH.
Problem sa Muamerom dakle nije u obavljanju molitve, dapače, korisno je i isplativo.
Nećemo davati silnu lovu za avijaciju samo klekneš, ruke gore i zamoliš i želja ti se ispuni.
Problem će nastati ako nam i to kao i priča o ‘Ajvaz Dedi’ preraste u ‘našu tradiciju’.
Šta će mo onda? Mislim, dvije ‘tradicije’ na istu foru?
photo : Muamer Bobar kad odmara i u okviru – kad gasi požar, arhiv
