Utica NY, šetnja za Srebrenicu u očima ‘Gulenovke učiteljice’ Hanke Grabovice i udruge ‘BACA : red ljiljana i ratne zastave, red vojničkh cokula i beretki, i malo džematskih simbola. Na kraju ‘Ninđe sa Drine’ iz armijskog sastava ‘Ejub Golić’, falili su samo tekbiri i sa njima načelnik grada Palmieri pa da ugođaj o ArBiH bude upotpunjen
a/ Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici u dijaspori je isto kao i kod kuće, kao u Bosni. Žrtve su iskorištene i zloupotrebljene, SDA i generalno politika u sprezi sa Islamskom Zajednicom su privatizirali i preoteli i komemoraciju i sjećanje na žrtve svuda. U dijaspori se po pravilu sjećanje na žrtve i Srebrenicu obavlja uz asisteniciju ili pod direktnom palicom džemata i bijelih ahmedija tako da se događaj pretvorio u vjersku a ne kulturnu ili nedajBože državnu manifestaciju.
Uz ovaj događaj načelno evidentiramo dvije stvari koje se trebaju naglasiti.
Prvo, dijaspora kao i zvanični predstavnici vlasti u BiH zloupotrebljavaju i krše propise o državnoj zastavi. Tako se u prvi plan izbacuje ratna ukinuta zastava sa ljiljanima, ona koja je zvanična a koju je nametnuo Visoki bh predstavnik (Carlos Westendorp, februara 1998) se pokazuje samo iz nužde i ‘iz moranja’. Ovakav stav dijaspore i bh političara je isti kao i stav Milorada Dodika : ni on kao i mi ne poštuje odluke Visokog bh predstavnika. Sa tom razlikom što mi svoj postupak pravdamo patriotizmom a njegov nazivamo krivičnim djelom. Ljiljan-zastave se u dijaspori često koriste uz natpis ‘Armija BiH’ i posebno se takvim amblemima na majicama zloupotrebljavaju djeca. Dodaju se i beretke sa istim motivima, po mogućnosti zelene.
Drugo, komemorativni skupovi bi trebali biti državnički, dostojanstveni i podređeni sjećanju na žrtve, dijaspora radi sasvim obratno. Skupovi su militarizovani, puno je uniformi i vojničkih cokula, beretki i ratnih simbola. I trgovine, ‘bismillah biznisa’. Stiče se dojam da bošnjačkoj dijaspori nedostaje rata, međutim ovo vojnikovanje i pokazivanje mišića pokazuje još nešto : da se dijaspora militarizuje. Da bi ratovala – samo da joj se da mig ili ukaže prilika. Što opet dalje signalizira da je i u Srebrenici i pored odluka UNa o demilitarizaciji te zone, postojala naoružana sila na koju podsjećamo. Jer na slikama uz Srebrenicu i šetnju za žrtve samo još fale automati ili ručni bacači. U New York City-u je bilo i pokazivanja pištolja, neki ‘Bošnjo’ u uniformi američkog policajca se fino islikao.
b/ Isti ovakav ugođaj pripremila je dijaspori grada Utica NY ‘Gulenovka učiteljica’ (učiteljica u charter ugovornoj privatnoj školi u gradu Utica NY u vlasništvu Fethullah-a Gulen-a) Hanka Grabovica uz suradnju sa dva bratska džemata ovog grada sa svojom udrugom BACA (Bosnian American Community Association) 11. jula ove godine u ‘Šetnji za Srebrenicu’, u parku MWCC utičkog Koledža. Dvojica hodža, Mehmedović (sa bijelom kapicom na glavi) iz privatnog njegovog džemata (American BH Islamic Center of Utica NY) i Memić (sa šeširom Indiana Jones ili Semir Osmanagić sa piramida Visoko) iz džemata crkve konvertovane u džamiju (Bosnian Islamic Association of Utica NY) su podsjetili pričom na Srebrenicu, proučili dove a onda se raja malo prošetala po parku dok je obrijani i ulickani vehabija Nedim Mujić (suradnik web sraone Bošnjaci. net) slikao svojim aparatićem u crno-bijeloj tehnici dok se leće nisu užarile. Hanka će to sve platiti, njena pokretna radnja za rasprodaju Srebrenice je radila punom parom. Zabilježeno sve slikama, da se ne zaboravi.
Hanka je, međutim, u obilježavanju ovog sada već militarističkog događaja u dijaspori otišla i korak dalje. Na čelo kolone je stavila pano-plakat ‘Ninđe sa Drine’ i karikaturalnog i smiješnog tipa u vojničkim čizmama i sa beretkom. Na panou ‘Ejub Golić’ (valjda je ovo ime asocijacija za Ninđe sa Drine) su opet ratne i džamijske oznake te broj brigade, vojne formacije.
Ako se radi o sjećanju na Ejuba Golića suradnika i ratnika Nasera Orića iz Srebrenice koji je poginuo pri pokušaju proboja iz Srebrenice onda je Hanka napravila ‘pogodak u sridu’. Golić je naime još početkom rata 1993. bio akter dvostrukog ubistva u Srerbrenici u stanu Refika Mehmedovića (da li su to rođaci hodže Mehmedovića u Utica NY?) koje nije nikad do kraja rasvijetljeno kao i desetine drugih ubistava u opkoljenj Srebrenici. Zbog čega čak i pored nastojanja Orića nije dobio ni značku ni plaketu ‘zlatnog ljiljana’. Orić će ležerno reći kako se to ‘planiralo rasvijetliti kad se završe operacije’, ali Golić je poginuo. Jer možda slavimo u Americi i ubicu, ko zna šta se desilo na tom sijelu 1993. godine.
Iduće godine uz ovaj događaj možemo popratiti i ostale brigade ArBiH, pa onda dalje sve rodove vojske ne samo pješadiju, a ne bi bilo loše da malo i zatekbiramo kao prava ArBiH, i da pustimo da sa drveća skakuću i prepadaju ljude kakve karate prave Hankine ninđe. Naime, Hanka je majstor karatea i nosilac crnog pojasa i o ninđama zna sve.
Na takav skup obavezno treba pozvati utičkog načelnika Robert Palmieri-a. Koji se voli slikati sa Hankom a voli i bh Čevape i Đamije. Ćesto ga možemo vidjeti kako izaDŽe na Hankine performanse, voli i bajramovati.
Da mayor vidi ninDŽe i da nauči šta je to ‘Bosnina heritage’, hoću reći šta je to naša zaostavština koju trebamo pokazati.
photo : ratno-militaristička i huškačka performans bh zaostavština u gradu Utica NY u povodu 11. jula i genocida u Srebrenici. Velika slika – bh ratni simboli, nindže i vjerske zastave, u okviru : slike hodže Mehmedovića, Memića i Hankina pokretna trgovina, arhiv Cross Atlantic
