Zna se kome i zašto ovakva i ovolika agresivna zloupotreba žrtava Srebrenice kod kuće i u dijaspori treba : dolaze izbori pa se vlast i Islamska Zajednica ohrabreni podrškom ‘međunarodne zajednice’ ne mogu suzdržati …

 

Svake godine bh vlast i Islamska Zajednica od Srebrenice naprave vašarište. A svaki put kad prođe 11. juli obećaju isto ; iduće godine se ne smije to ponoviti. Znam, ružno zvuči ali ne pada mi na pamet drugi izraz osim možda ovaj, još gori : opštenarodni vjersko- politički Teferič.
Nacijo, održati komemorativni skup i odati poštu žrtvama genocida u Srebrenici te izvršiti ukop posmrtnih ostataka identifikovanih žrtava nije ništa neobično i sporno, ali praviti od tog tragičnog čina i kod kuće u BiH i u dijaspori opštenarodni dernek je za svaku osudu. A upravo se to radi sa Srebrenicom svakog 11. jula. Šatre, štandovi za prodaju suvenira, pića i janjetine, CD ilahija i kasida, majice, kolone političara spremnih za slikanje i izjave, fantomska udruženja ‘boraca’ i vehabija, medijska hajka i bajka, marševi mira sa uniformisanim facama i nabildanim mišićima… Srebrenica je načisto okupirana dan ranije i 11. jula. Poslije toga muk i tišina, do slijedećeg teferiča.
Mjesec dana ili dva prije komemoracije, mediji narajcaju raju i napucavaju emocije do besvijesti. Iznose se već poznate priče učesnika marša za preživljavanje, uzimaju intervjui majki Srebrenice, donose ratne priče iz inostranstva… Mjesecima ranije dovi se po čukama i brdima Sarajeva, Tuzle ili Zenice, postavljaju jarboli, spomenici i troše se pare na ‘kulturu sjećanja’, internet gori od domoljublja i patetičnog i sumnjivog patriotizma, ahmedije sa minbera pucaju u dušmane i pozivaju na budnost, na spremnost, na sve samo ne na zajedništvo, Srebrenica je uvijek temelj tih i takvih priča i događaja. Ove godine se ‘potrefilo’ sa Bajramom i izbornom kampanjom pa je ugođaj još žešći i potpuniji.
U sam dan žalosti i tuge političari se razmile k’o žohari ili ‘buba-švabe’ po zemlji i dijaspori, slikaju se nemilice i, u pripremama se daje lova šakom i kapom. Federalno ministarstvo daje desetine miliona dolara na asfaltiranje staza i šumskih jaruga kud se raja iz Srebrenice izvlačila i ‘probijala’ umjesto da se tim parama nešto pametno izgradi u samom gradu koji nema ništa potrebno ljudima za život, SDA i drugi politički bilmezi tipa Bakira Izetbegovića i priljepka Željka Komšića zajednički kao i uvijek jurišaju na dijasporu, ovaj put Njemačke, proseći glasove i strašeći raju : ako ne glasate za nas ‘probošnjake’ propade država. I oprihoduju Srebrenicu u svoju korist. Ako nećete zbog nas, vele, onda glasajte zbog žrtava Srebrenice i šehida. I to za one koji vole Bosnu, ne morate za nas, a zna se da jedino mi volimo državu. ‘Hižaslav’ Cerić brine o Srebrenici iz Zurich-a, Švicarska gdje je dobio Bajramsku gažu kao Šerif Konjević. Reis Kavazović o Srebrenici i dušmanima vazi svaki dan, priprema se za 11. juli.
Obilazi se nana Fata Orlović i sa njom se ispija kafa kao što to radi Denis Bećirević SDP uzdanica i joker ‘trojke’ u bh vlasti u dolazećim izborima ili načelnik Tuzle, načelnik Zenice daruje Muniru Subašić sa najnovijim i najskupljim kompjuterom na Kugli zemaljskoj za kancelariju vrijedan 5.000 KMa (‘jer je majka Munira u posjeti Fuadu Kasumoviću maja ove godine izrazila potrebu da ima jedan takav set kompjutera’), načelnik Srđan Mandić iz Sarajeva daruje novo auto – terenca ‘jer je direktor Potočara izrazio potrebu da ima jedno takvo vozilo’. Zlatni ljiljan Mandić kao i svaka tetka u posjeti daruje još i ček na 10.000 KMa ‘jer je Emir Suljagić izrazio potrebu da nešto okreči i ofarba’ a i da ‘četništvo’ kojim ga obasipaju opravda. Sva sreća pa Emir nije ‘izrazio potrebu’ za nešto veće i teže, a hoće, i samo što nije.

Onda, ovo ‘marširanje u ime mira’ je također dio svakegodišnje parade i kiča i nema uopšte neke velike veze sa žrtvama genocida. I čemu uopšte toliko trošak na nekoliko hiljada ljudi koji dva dana pješače i logoruju dok ne stignu u Srebrenicu, sve to treba debelo nahraniti i platiti a nema nikakve svrhe. Zna se kuda su se probijale izbjeglice iz Srebrenice i gdje su stradale, zapisano je, čemu to svake godine ponavljati i bacati pare kad se radi o komemoraciji valjda a ne o kakvom izletu ili pikniku, gluho bilo. Posebno iritira kad se na samom ulasku u Potočare ‘priključe’ ovom maršu Fadil Novalić, Džaferović, neki drugi bh politikus ili koji strani ambasador. Priključak je jedino radi slikanja i političarenja, ‘žive veze’ sa žrtvama nema.
Osim toga, ovaj ‘Marš mira’ svake godine poprima sve radikalniji izgled i moto. Uniformisana lica u vojničkim odorama, sa vojničkim cokulama i beretkama sa ‘victory’ selfie slikama i ratnim zastavama nikave veze sa komemoracijom žrtava nemaju a na nju se pozivaju. To više podsjeća na nekakvo bildanje mišića iza čega stoje provehabijske face tipa Nihada Aličkovića koji putujućim kombijem na kojem je zvanična zastava BiH dijeli ratnu sa ljiljanima čime traži ‘guzici čepa’. I najavljuje: uskoro ako Bog da u Banja Luci, ovaj ‘marš mira’ mu dođe kao trening za bitku, šta li ? Podsjećamo, ova persona iz opsukrnog ‘Pokreta Antidayton’ uvela je u Srebrenici novo pravilo: umotavanje žrtava u ljiljan zastave prije ukopa a odbor komemoracije to prihvatio. Što praktično znači da nijedna žrtva osim muslimana u Srebrenici nije moguća i poželjna. I prema pisanju nekih medija, Aličković je uzrokovao i napad na srbijanskog predsjednika Vučića u Potočarima 11. jula 2015. godine, dok mu ovakve performanse donose ‘lajkove’ na njegovom ‘fejsu’ odakle se obraća patetično veoma često.

U Srebrenicu 11. jula idu i pješaci i biciklisti i motoristi, tamo idu i ‘bajkeri’. Majke mi, kao na kakav vašar, paradu ili takmičenje. Ovi ‘motociklisti su posebna priča zato jer idu iz BiH u Vukovar a onda se otuda kreće prema Srebrenici. Osim što povezuju i hoće povetzati ova dva grada sa žrtvama i što će potrošiti hektolitre skupog goriva sve drugo je u učešću ove vrste posjetilaca, čist marketing i blamaža. A to da se razumijemo kao i sve ostalo pobrojano plaća drava BiH. Na isti način gledam i na prisustvo ‘maratonaca’ kao da se ide na Olimpijadu. A ‘marševi’ marširaju i u BiH i u dijaspori, ‘da Bog sačuva’. Nema ko se nije tamo ‘prijavio’, svi osim Nasera Orića. Opravdano odsutan.

Prisustvo domaćih i stranih političara je u odnosu na ranije godine ‘skraćeno’ ali ih još ima. Tako se tu prije svega slikaju strani ambasadori i domaći ‘predsjednici’ i ‘ministri’, svima bi im trebalo zabraniti da se tu pojave ikako. Zato jer su, ako su strani – dopustili genocid, ako su domaći – jer su u tome pomagali ovim ‘stranima’. Sva priča oko komemoracije bi se trebala svesti na kulturno i dostojanstveno odavanje počasti ili dove žrtvama te vjerski dio ukopa ali bez ovolike pompe i derneka gdje još nedostaju jedino dronovi ili leteći tepisi sa kojima ulazi u Srebrenicu 11. jula ali to jednostavno u bošnjačkoj kulturi ‘nezaborava’ nema mjesta. Žrtve Srebrenice su im uvijek bile i biće Bog zna do kada neiscrpan izvor ostanka u vlasti i žrtve će koristiti dokle god budu mogli jer im se to isplati, iako do njih ‘drže koliko i do lanjskog snijega’. Da ne idemo dalje, dovoljno je da se podsjetimo kako je Bakir Izetbegović u suradnji sa Reisom i majkom svih majki Munirom Subašić izigrao reviziju na tužbu protiv Srbije kod Međunarodnog suda u Haagu.

 

P.S. Svako pominjanje bošnjačkih žrtava u kritičkom kontekstu se sa pravom osuđuje i ljuti Bošnjake do beskraja. Međutim, za ostale žrtve bh rata ne haju i ‘ne daju ni pet para’. Pljuckanje i omalovažavanje ‘tuđih’ žrtava im je u krvi.
U dan prolaska konvoja sa žrtvama genocida na putu BratunacPotočari prije dva dana pored puta su Srbi postavili slike sa žrtvama svojih vojnika i civila, događaj je medijski popraćen kao ‘skandalozan’ i ‘šokantan’. Totalno pogrešno i nepotrebno. I pokazuje sav jad i bijedu samih nas.
Jer, kao što uvijek trube Bošnjaci da je i u Svetoj Knjizi upisano ‘ko ubije jednog nevinog kao da je ubio …blah, blah..’, zašto bi onda kod takvog tumačenja Kur’ana pogled na sliku ubijenog ‘na njihovoj strani’ bio skandalozan ili šokantan
? Tim više i prije jer je prema tim slikama tu dosta djece i civila, bar bi prema njima trebalo biti pijeteta a ne filati ovako bezobrazne i bljutave osude i komenarisanja kako se moglo pročitati umedijima. Nije valjda da su se i ti poginuli čije slike su izložene pored puta  sami poubijali? Kao oni na Kazanima? Ako jesu, onda smo vrlo bliski Srbima a tvrdimo da se ne možemo izjednačiti.
P.S.- 2
Da i dijaspora u suradnji sa odborom Komemoracije u Srebrenici odlično surađuje i da je spremna prihvatiti taj kič i paradiranje na račun žrtava pokazuje i ovaj poučan primjer iz grada Utica NY.
Dvojica hodža, jedan iz ‘reda Bošnjaka’ a drugi iz ‘reda autonomaša’ prije nekoliko godina su u stalnoj svađi i raspravi, obavljaju službe svako u ‘svojoj’ džamiji i ‘nikako ne mogu skupa’, džemati su podijeljeni i ljudi se mrze i svađaju a onda kao munja iz neba osvane vijest kako su ‘zajedno otputovali istim avionom i na istom sjedištu u Bosnu i da će prisustvovati komemoraciji u Srebrenici skupa.
Sa njima u Srebrenicu je išao i ‘kontroverzni biznisman’ iz grada Utica NY poznat po nadimku ‘Dokturov’ (potpuni podaci o identitetu su poznati ali ih nećemo objaviti) koji je imao obavezu hodžu ‘autonomaša’ voziti iz Vel. Kladuše u Srebrenicu. Međutim, ‘biznisman’ se predomislio jer je u Bosnu otišao sa ‘idejom’. Pa je sa šurjakom iznajmio kombi, natrpao ga punog sa sokovima i rashladnim slasticama i ‘zapucao’ na Komemoraciju ‘da ga Allah nagradi’. Za njegov odlazak i ‘posjet žrtvama’ saznali smo samo zato jer se posvađao sa šurjakom oko podjele zarađenog pazara. Nisu se mogli dogovoriti kome ide manje a kome više.

photo : Bakir Izetbegović i Željko Komšić u dijaspori na ‘maršu mira’ 09. 07. 2022 u Njemačkoj, Stuttgart, žale žrtve Srebrenice i sakupljaju glasove-gore, dolje:  militantni provehabijski ‘Antidaytonci’ na ‘maršu mira’ u blizini Srebrenice, arhiv