U BiH nije jeftino umrijeti kao nigdje u svijetu, ali samo u BiH se može desiti da se leš umrle osobe danima raspada u stanu a da ga vlasti odbijaju pokopati jer nema rodbine koja će to platiti
Naizgled bizaran a u stvari žalostan i do bola stvaran slučaj jednog umrlog starca u naselju ‘Jalija’ u Zenici, pokazuje svu trulost i pokvarenost bh vlasti i društva generalno.
Siroti samac 62 godšnjak T.A. koji je u jednoj zgradi u ovom naselju (koincidencijom simboličnog a zapravo vjernog naziva, ‘ledina’-pust, prazan prostor) umro je i danima mrtav ostao u stanu zapečaćen policijskim trakama, dok su stanari izloženi smradu raspadnutog ljudskog leša i u svojoj nemoći čekali kad će se vlasti dogovoriti ko će platiti troškove i odnijetti tijelo, budući da je uviđajem utvrđeno da je starac umro prirodnom smrću.
Danas kad pišem ovaj tekst vijesti govore da je konačno leš preuzet jer je anonimni sarajlija došao u Zenicu nakon vijesti u ‘Avazu’ te uplatio pogrebom društvu Zenice potrebne novčane usluge i ekipa je došla i odvezla umrlog iz stana te preuzela brigu ok sahrane. Da ima imalo Božjih zakona, svo muftijstvo Zenice a dobrim dijelom i Islamske Zajednice BiH bi zbog ovog ne bizarnog nego ‘našeg’ bh slučaja bezobrazluka i bešćutnosti moralo u roku odmah ‘frcati’ sa položaja ako je umrli musliman. Ako je druge konfesije, pravoslavne ili katoličke, onda njihove vjerske firme. Da ima državnih zakona i države isto bi se moralo desiti opštinskim vlastima koje tolerišu ovakav postupak. Neka je sramota i na obraz načelniku Zenice Fuada Kasumovića ako o ovom ‘slučaju’ ne poduzme ništa, i on je sukrivac za ovo. Najzad, kakva je to policija, Sud i Tužilaštvo koji nakon uviđaja ostavljaju leš u zapečaćenom stanu kao da se radi o kakvoj pokvarenoj veš mašini koja se treba vještačiti, umjesto da narede da se umrli preveze u mrtvačnicu dok se vlastodršci Božji i ovozemaljski ne dogovore ko će platiti troškove sahrane?
Nikakva, sramota od države, bruka od vjerske Zajednice kojoj je umrli pripadao, Tim prije jer u BiH nema nijednog ni drugog. A pozivamo se na vjeru (99% vjernici po zadnjem popisu), pozivamo se na građane, na narod i brigu.
Idemo u Evropu, ‘nebeski narod’. Nema nama nikuda.
Samo jedan bilboard na kojem stoji da Djed Mraz nije ‘naša i islamska tradicija’ košta više nego sahrana ovog jadnika ali tu pare nisu bile problem. Ni kad se lijepilo ni kad se iscijepalo. Problem je upravo sa ‘našom tradicijom’.
Da li se imalo stidi Reis efendija i da li je uopšte ovo pročitao on ili njegov savjetnik ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa koji svaki dan uči dove državi u čijim blagodetima uživa, da li će udijelitit svoju milost ovom jadniku i samcu što je umro i ostavljen kao životinja da se samoraspadne, ako je član njihove Zajednice? Kako se osjećaju stanari koji su danima prolazili pored vrata uz smrad ljudskog leša i činjenicu da čitava zgrada spava, sjedi, jede, raduje se ili plače pored mrtvog susjeda spart više ili niže?
Ovdje nema nevinih u ovoj našoj realnosti, međutim to je stvarnost pred kojom zatvaramo oči. Islamska Zajednica kao u ostalom i ostale konfesije njoj slične i država samo printaju blokove i ‘narezuju’ sa rukama prema nebu ili u novčaniku.
Sve ostalo je stvar rutine.
Svuda u svijetu nije jeftino umrijeti ali nigdje u normalnom društvu nećete naći ovakav pad i popišan moral da ti se zgadi i država i narod, toga majka više ne rađa i neće roditi. Prema podacima dostunim u pokopnim društvima Zenica je ‘jedna od jeftinijh’ destinacija od gradova za umrijeti, a ukop umrlog se kreće u BiH od 700 KMa do nekoliko hiljada KMa, u zavisnosti od sanduka, grobnog mjesta i usluga vjerske zajednice, najbolje firme u državi BiH ili pokopnog društva.
Nepoznati sarajlija je riješio ovu bruku i sramotu zeničana i države BiH uplatom ali ostaju fleke koje se ne mogu ničim saprati. Što je još gore, neće ih niko ni sapirati.
Ali, još koliko sutra, pred nama je, čućemo, kako je država brza i efikasna kad se bude odlučivalo o stanu ove umrle osobe, država će brzo otpečatiti i dodijeliti nekom svome ili nekom iz svoga ‘klera’
Naime, vijesti govore da umrli nema bliže i daljnje rodbine pa u tom slučaju njegova imovina pripada državi. Opštini. Kad se sudski to potvrdi, u tim slučajevima imovina se predaje novom vlasniku. Tad se neće čekati danima, država će raditi i biće efikasna.
Siroti samac je umro u naselju zvanom Jalija, što će reći osama, pusta ledina. Kako je živo Bog i on znaju. Međutim, da su za ovu neviđenu blamažu krivi besposličari, dangube, siledžije, nasilnici …jednom riječju jalijaši u vjerskoj zajednici umrlog i u Opštini, u to nema nikakve sumnje. Jer slučaj ovog zeničaka nije usamljen, puna je država jalijaša. A ljudi umiru i ne mogu zbog napuhanih cijena usluga pokopnih društava te posebno cijena i usluga Islamske Zajednice koja se u tome najviše ističe lako ni podmiriti svoju smrt. Odnosno to ne može podnijeti rodbina pa se često i kreditno zadužuje da ‘pokrije’ administraciju i svoju voljenu vjersku zajednicu.
photo : ‘Avaz’, zapećaćeni stan umrle osobe iz Zenice, arhiv
