Da su poslušali Muhameda Mahmutovića obrijanog vehabiju, pisca, džematliju sa desetinama knjiga, vjerovatno nikada ‘hrvatski kosci’ sa Kupresa ne bi zaslužili nagradu UNESCOa koja im je ovih dana dodijeljena

 
Vijest da je UNESCO na svoju reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine prije par dana uvrstio kosidbu trave na Kupresu u BiH, na 15. sjednici svog Komiteta, čovjek ne može primiti bez pozitivnog osjećanja i radosti, bar se u moru negativnosti, kriminala i korupcije nađe nešto u BiH što razgali dušu.
Ova tradicija narodne baštine svake godine plijeni pažnju ljubitelja dobrih starih običaja i mora se reći, i država BiH je donekle pripomogla u dobivanju ove nagrade, svojim izdvajanjima za njeno održavanje, dok je ministarstvo civilnih poslova podržalo lokalni prijedlog uvrštavanja tradicije na listu nagrada.
Tako se, kao što rekosmo ‘Dan kosidbe’ ili ‘Strljanica’ viševjekovni tradicionalni običaj koji svake godine okupi hiljade posjetilaca našao na listi nagrađenih i u ‘društvu’ zaštićenih kulturnih manifestacija. Kao što su tu već od ranije ‘Zmijanjski vez’, ‘Konjičko drvorezbartsvo’ te ‘Branje trave Ive na Ozrenu’, sve čestitke i lokalnim čuvaocima tradicije i UNESCOu.
Međutim, da se pitalo Muhameda Mahmutovića, obrijanog vehabije, džamijskog moljca i ‘spisatelja’ iz sela Krakača kod Cazina, ne bi Kuprešani ovu kulturnu manifestaciju ubilježili u teftere UNESCOa, to bi ostala samo ‘tamo neka kosidba trave’ na Kupresu, kako je to ovaj džematski putujući mračni lik (mračan po tome što javno zagovara terorističke tihe likvidacije neistomišljenika i kod kuće i u dijaspori, svih onih koji su ‘umakli pravdi’ i koji ne bošnjakuju na njegov način), koji godinama kao državljanin Švedske jezdi dijasporom i Bosnom, po džamijama i tekijama preprodavajući svoje umotvorine-romane kojih je izbiflao više nego Lav Tolstoj u samo nekoliko godina, na temu bh rata i gazijskog ratovanja.

Naime, kada je ovaj list 2015. godine objavio kolumnu pod nazivom ‘Bošnjakovanje za 50.000 KMa’, bilo je pomena i govora o Kupresu i košenju trave, lik se toliko isprovocirao da je potpisnika teksta izvrijeđao na ‘pasja zvona’, samo onako mirotvorno i bošnjački kako to znaju muslimani.
Mahmutović je razočaran tada što mu ‘vlasti’ nisu dale 50.000 KMa za njegove spisateljske škrabotine-romane naveo kako se ‘daje za tamo neko košenje trave na Kupresu’ a njemu se neda, a on je samo takav umjetnik koji svojim djelima “predstavlja Bosnu”. Pa je onda priprijetio, jer on bez toga ne može, ustvrđujući kako je to u BiH nenormalno.‘Kad oni mogu ovako prema meni, šta onda rade običnom nariodu, ja ih mogu posmjenjivati kad hoću’. Bilo je i ovoga. ‘Kad sad vidim šta se radi dođe mi žao što je bilo sa Fikreom Abdićem i Autonomijom…’, što je posebno negirao u narednoj kolumni, međutim traženih 50.000 KMa nije dobio, čak se tada posvađao i sa hodžom Senadom Šepićem (‘sada ‘Nezavisni blok’ u bh političarenju) da bi ga isti Šepić na prethodnim Opšti izborima umalo ugurao na listu za bh Parlament, sreća pa zasluženo nije osvojio ništa.
Ova nagrada Kupresu i tradiciji košenja trave zgodna je prilika da se podsjetimo i na Mahmutovića i na one, koji za razliku od njega znaju razlku između trave u Švedskoj i na Kupresu.
Zbilja, ima li trave uopšte u Švedskoj kad je toliko naljutila Muhameda?

photo : tradicionalna košnja trave na Kupresu, detalj, arhiv