Dvije ‘antiratne’ bošnjačke priče, obje iz kuhinje mirotvorstva Islamske Zajednice BiH

 

Piča prva, ‘Preporod’ : kako djecu ugraditi u sistem nezaborava i ‘kulturu sjećanja’
U svakoj vjeri pa i u islamu ima se šta naučiti. Zato Svete Knjige svih konfesija treba pročitati. Ako može pravilno i pravilno protumačiti, ne kao Dayton, ni po živu glavu.

No, ovaj ‘naš’ bh islam srednjeg puta’ od pojave ’emeritusa blesitusa’ Hižaslava Cerića pa nadalje sve do sada i u buduće, toliko je postao izopačen i nakaradan, bez ikakve nade u bilo kakve pozitivne i vrijedne promjene pa u velikoj mjeri i retrogardan da ga je najbolje takvog i ne spominjati. Ali, mora se, kad jednostavno rečeno živimo u tom šerijatskom svijetu i gradimo takvu i državu.
Ima toga dosta za zgražanje, jednu takvu bajku sam prije par godina i objavio, riječ je o ‘legendi’ o kurbanu, kratko ću podsjetiti.
Moliću fino, jedan od Poslanika (Abraham po Bibliji a po ‘našem’ Ibrahim) je jedva dobio sina (i to ne sa ženom već zabranjenom ljubavlju sa služavkom), a bio je toliko siromašan da nije mogao kupiti ovna ili ovcu da to žrtvuje Bogu pa se odlučio da žrtvuje jedva stečenog sina. Slike Arapina koji je sa isukanim nožem pod grlom dječaka odlučio zaklati sopstenog sina koje Islamska zajednica potura našoj djeci u 21. vijeku kao nezaobilazni marketing o značaju kurbana Islamskoj Zajednici (uz to ide i direction kako klati i puštati krv životinji što se također pretvorilo u bošnjačku crtanku za djecu i odrasle) je frapantna a onda se ukazao kurbanski ovan kojeg je poslao Stvoritelj i sin je ostao živ. Za mene je ova lektira  nešto najmračnije i nešto što me nikad neće i ne bi približilo takvom vjerovanju, nisam siguran ni da takve scene ostavljaju ravnodušnim ni mnoge istinske vjernike muslimane ali crtanka radi. I uči se, izučava i daje djeci na uvid. Ako je ta žrtva rođene krivi nekada išla Bogu sada bar znamo da pare idu Reisu i njegovoj bogatoj kamarili pa je tim više priča morbidnija i zločestija, međutim ljudi i dalje vjeruju da se radi samo o ‘iskušenju’ i u BiH rado čitaju takve ilustrovane skazke. Kako ko hoće, meni se od same pomisli na to povraća, i znam da nema takvog danas ni u Rijasetu niti u džamiji koji bi ‘obalio’ rođenog sina, niti vjerujem da bi me bilo kakvo ‘iskušenje’ natjeralo na tu zamisao, svakom onom ko u to vjeruje neka vjeruje ali treba znati i ovo. Zašto i kako onda po istoj svetoj Knjizi ima ono koje stalno citiraju čim se desi kakav terorizam ili zločin u kojem je glavni lik musliman : ‘ko ubije i jednog čovjeka kao da je ubio …”

Djeca su pak poznata priča svake religije jer od djece sve počinje. Kako ih naučiš takve ćeš ih i imati. Osim ako ti se stvarno ne rodi kao ‘hanas’ (nepopravljiv i napopak), međutim ni tada nije za noža, ej, dijete ti je !

Islamsko glasilo ‘Preporod’ donosi još jednu priču ove druge sedmice Januara 2022 u kojoj su djeca ‘glavni likovi’.
Ne, nije riječ o obaveznom mejtefu, učenju Kur’ana i priča nije od stotinu godina ranije, ona je objavljena koliko jučer i govori o potrebi i obavezi roditelja da svoju djecu uče i edukuju o bh ratu, o genocidu, o ubijanju, klanju i nezaboravu, a sve se svodi na već poznatu islamsku ‘kulturu sjećanja’. Ma čista nekultura Tite mi, evo i zašto.

Najnormalije bi bilo da, ako već hoćemo suživot ili zajednički život, da se djeca ne truju tim pričama. Jeste bio genocid, jeste klalo se i ubijalo ali zar to moraju slušati djeca i zar to moraju pamtiti ‘da se ne bi isto ponovo desilo’. Ima valjda i drugih načina u borbi od nezaborava. Jok! Moraju se i djeca tome učiti jer Islamska Zajednica u sebi ima u korjenu taj ‘mirotvorni’ a skroz ‘borilački nerv’ i poriv, počev od molitve pa do sablji i konjanika, to je istorija.
I to bi donekle bilo u redu da se o tome ne uče čak i djeca ispod i poslije sedme godine života, o čemu ovdje govorim.
I to ne uči ih kakav seoski hodžica ili neko od silnih hafiza koji su preplavili sekularnu i građansku državu BiH već Amina Duraković, inače  magistrica psihologije, autor tog članka o edikaciji maloljetne dječice. Čak je i pronašla razlog za ovakvu svoju naučnu tezu psihologije, citiram.
 “Naše društvo treba učiti djecu da izrastu u ljude koji će pričati priče žrtava/ preživjelih i onda kada oni više ne budu tu – ljude svjesne opasnosti nacionalizma, široko rasprostranjene islamofobije i netolerancije prema drugima. Na ovaj način možemo raditi na osiguranju zdrave kulture sjećanja“.

Neznam gdje je i kako diplomirala i šta je sve naučila o djeci ali koliko će ovakvim pričama o ratu i ubijanja kod djetete ‘ojačati identitet i osnažiti kulturu sjećanja’ prosudite sami. Strah, mržnju i razdor zajedništva hoće svakako. Mene što se smatra djeci treba dati igre, razonode i nauke, o ratu će naučiti kad dođe vrijeme. No, nisam psiholog kao Amina, pričam ‘u prazno’. Ko hoće naučno elaboriranje o trovanju bh dječice i omladine strahom i mržnjom, neka pročita stručni članak ‘naučnice’ pod naslovom ‘Kako pričati djeci o ratu i genocidu’, islamske novine ‘Preporod’ su dale opširnu elaboraciju. Nakon čega će svakom ko to pročita biti jasnije kako će mo i kakav će nam biti zajednički život u jedinstvenoj i suverenoj državi. Zato što su djeca buduće generacije, je li tako ?
Priča druga : Elmedina spremna za metak i to sa osmijehom
Elmedina Muftić je, kažu, književnica i publicistkinja, ja je znam kao ‘žestoku kolumnisticu’ web sraone Bošnjaci.net-glasilu IZ kojeg oneređuje godinama sandžaklija Krcić iz dijaspore, znam i da je na platnom spisku Reisa Kavazovića u njegovoj silnoj administraciji.
Često sam pominjao ovu bljuvotinu od ‘medija’ hanumu Muftić nekoliko puta ali me odmah prozvala i ‘prepoznala’ kao ‘medij autonomaški’ Fikreta Abdića, ne udostojivši se da pročita bar neki od desetina tekstova o kladuškom Babi..
Tu gdje ‘kolumnira’ bula Elmedina su kalili i kale pera ‘Hižaslav’ Cerić, Muhamed Mahmutović džamijski pisac i pacov, hafizi, bojovnici 7. muslimanske, AID službenici, bivši Alijini punomoćnici za oružje i lovu u dijaspori, te silni ‘akademici’, Elmedina je tu veoma često. Čak je od svoje pričaone na ovom portalu kojeg su zbog prijetnii i rasne mržnje tužili bh Tužiocima a oni godinama ‘istražuju’ bez rezultata, printala dvije knjige koje rasprodaje po džematima, kao što je već i red. I morbidna je, ali dokazuje nešto mnogo šire i jače : dokazuje da je do mira u BiH i suživota ili zajedničke države BiH ovoj hanumi stalo onoliko koliko i Reisu ef. Kavazoviću koji plaća ovaj ‘projekat’ sijanja mržnje i ratnih pokliča, njegovom savjetniku lopini ispod ahmedije Ceriću ili Bakiru Izetbegoviću, recimo, kao ‘lideru’ svih Bošnjaka. Ono što kod nje posebno impresionira to je ‘bošnjačka čistoća krvi i uma’ te nenadmašni patriotizam, uz dove o miru koje  imaju istui značaj kao i pišanje uz vjetar.

Moliću fino, ova ‘spisateljica’ vazda u društvu ‘Hižaslava’ ili bojovnika ‘Al Mujaheed’ brigade ArBiH izvjesnog sandžaklije Haruna Hodžića sa sjedištemu Sarajevu ili direktora bh burze ‘SASE’ Tarika Kurbegovića (koji sa preostalim bh firmama radi ono što je započeto sa Alijim certifikatima, švercuje i prodaje ih u bescijenje ahbabima i SDA magnatima) a toliko je patetična i srcedrapateljska svojim perom da ti dok je čitaš, suze idu niz leđa. Posebno kad piše o ‘šehidskoj krvi’ o ‘čistoj Bosni’ i o ratovanju koje za nju nije trebalo nikad stati sve dok se ne protjeraju  Srbi i Hrvati i Bosna postane ‘čista’ kao ‘melek’, kao i sama Elmedina što je.

Iz čista mira osula je svoje zatrovano a ‘čisto’ srce na emisiju-akciju mladih na ‘Radio active Zenica’ u kojoj je promovisan mir, suživot i sve drugo što mladima u BiH zorno nedostaje. Radio prenosi svoj program i preko interneta, Elmedina to kao i Reuf Bajrović (instagram plaćeno državno laprdalo) upoređuje sa Yutel emisijama i pogrdno kao imbecilni Reuf djecu naziva ‘yutelčadima’, valjda se tako to radi u duhu islama i najčistije vjere na Kugli.
Ali svjedeno, poanta je ista. Jer, Elmedini, kao inače Bošnjacima generalno, smeta sve što je zajedničko, što miriše na mir i suživot ili zajednički život, ona se kao svaka prefina Bošnjakinja načisto poželila rata i krvi. Biće velika šteta Elmedini, i ne samo njoj, ako Milorada Dodika umire zauvijek pa im propadne naum o mirnoj demokratskoj i suverenoj Bosni bez Srba i Hrvata. Nama koji smo uz Novu Godinu vidjeli bilboard muslimana Zenice o ‘tradiciji islama’ ili sličan i isti rukopis u Bužimu u povodu Božića, kao Gospa u Međugorju, ukazala se Elmedina ispod čistoće samo što se nije mogla identifikovati, dobro se zakamuflirala.

Njeno ludilo je izanaliziralo parole ovih mladića i djevojaka sa radia i načisto ih unakazilo. Otkud im samo pravo i želja da recimo kažu i napišu ‘Želim da umrem od smijeha a ne od metka’ kad Elmedina zagovara smrt sa metkom i sa osmijehom na licu, i to za domovinu nego,ko i svaka ‘patriotska hulja’. Smeta joj što bi mladi da gledaju ‘kroz objektiv umjesto preko nišana‘ jer Elmedina po zadatku svojih mentora obožava nišan (kako onaj na pušci tako i onaj nadgrobni kamen), živi i hrani se šehidskom krvlju i osmijehom na tabutu, ona ne voli parolu ‘želimo generacije bez trauma’ jer njoj je postulat traume i žrtve hrana koja je doji i od koje živi, daje joj plaću, dok joj parola „Ja sam iz FBiH, on je iz RS pustite da se volimo“, toliko zasmetala da je zapjenila do ugušenja. Budući da je Elemdina za ‘čiste brakove’ a ovo gluho bilo asocira na moguću prljavu mješovitu (ona bi rekla miješanu) ljubav a to je u zajedničkoj državi i u Elmedininoj zamotanoj glavi bule  nepojmljiva misao. Dok svaki dan IZ i njeni puleni koji je plaćaju vaze o miru i zajedničkom životu.

Elmedina, dakle, zna šta hoće i zna šta Bošnjaci neće a larmaju da hoće.
Ona hoće metak, i hoće nišanjenje uz osmijeh. Tako i završava svoju ‘kolumnu’ sve sa velikim boldiranim slovima, da naglasi želju što više. E, pa, možda joj se i posreći nažalost i jednog dana, kad već ‘traži guzici čepa’, rekao bi zluradi novinar. Ja neću to reći već samo napisati. Zato što znam hanumu Muftić, znam Elmedinu.
Ona ti je ko…mač’ja …, ma k’o Dino Merlin. Ona je vojnik sreće i nju metak neće.

photo Cross montmontaža : omladina Radio active Zenica sa parolama o miru i zajedničkonm životu, u sredini bula Elmedina Muftić sa ljiljanima na jastuku, arhiv