Senad Hadžifejzović direktno u facu : niko nema pravo relativizirati rat osim mene i mojih zemljaka iz Sandžaka
Ako je iko zaslužio Nobelovu nagradu za rat, i ako se ikada bude takva dodjeljivala, ‘omašiti’ neće Senada Hadžifejzovića i njegovu famoznu tv ‘Face’. Aman-zaman ljudi, već 30 godina ovaj stranac sa bh pasošem i ugodnim boravkom u Bosni i Hercegovini odjavljuje i najavljuje rat u našoj državi, prati ga preko 200.000 sličnih domoljuba sa vrleti srpskih planina u Sandžaku koji su svoju ljubav za domovinom ugnijezdili i ‘oparili’ u rodnom Sarajevu i okolici, još od ‘Alijinih’ vremena i muslimanske revolucije prije i u toku rata u BiH, po istom receptu kao i Senad.
I još je nezadovoljan ; kad će više taj rat, ‘ugrožava me izbijanje mira’ što bi rekli nenadmašni ‘Nadrealisti’ Nele i Đura, šta se čeka?
Najavljivana revizija državljanstava dobivenih u ratu i poslije rata posebno Bošnjaka iz Srbije, Sandžaka, odavno je slika zaborava, ‘braća’ iz druge države su u BiH odavno prepoznata kao najdomoljubniji i najpatriotskiji dio države, zaštićeni su u BiH kao ‘indijske krave’. Zbog ‘ratnih zasluga’ koje su iznad svih zakona i propisa.
Znamo da su u ratu uglavnom vojskom komandovale Sandžaklije (Dreković, Cikotić, Halilović… ), u Predsjedništvu je Aliju mijenjao ‘yugosloven’ Ejup Ganić Sandžaklija, još nam je poznatije kako poslije rata državu zapravo vode opet ovi stranci. Od policije do Kliničkog centra, od dječjih vrtića i matičara do namjenske bh industrije. Svuda su ‘patriote’ ili iz Sjenice ili iz Tutina, a Boga mi i iz susjedne Crne Gore, Plava i Gusinja.
Tragom te politike Alije Izetbegovića koji nam je zapravo uvezao Sandžaklije kroz svoj plan izgradnje ‘Bošnjačkog sveta’ (svuda gdje su Bošnjaci to je naše, kao kod Srba u ‘srpskom svetu’) i muslimanske šerijatske države, u Sarajevu je iza brda Peštera i Sjenice stigao i Senad. I ostao, evo 30 godina ne silazi sa tv ekrana.
Iskoristio je emisiju od 02. aprila 1992 te nam ‘rat najavio uživo’ i sve od tada i nas gledaoce i goste načisto ‘ubija’ svojim ratno-huškačkim prognozama : hoće li i kad će taj rat? Samo što nije! Ovaj mir načisto ubija! Džaba njegovi sugovornici političari tvrde da rata neće biti, Senad je tu da odmah doskoči i isplanira ‘ a.. šta ako Dodik … ovako, a šta ako Rusi udare ovdje, šta čeka Bakir i SDA, šta će BiH poduzeti ako se desi da …”
Iz emisije u emisiju traga za lobistima i ‘dopisnicima’ koji bi bar na trenutak dali nade da se njegove prognoze koje slušamo tri decenije ostvare, goste bira po ‘tvitt’ komentarima o ljubavi prema Bosni, i kašlje brate kao sipljivo…
Konačno, ovih dana dobio je satisfakciju, Dodik Milorad, blokade u BiH, zveckanje oružjem, Senad se kao i aprila 1992. raskokodakao. ‘Aha, jesam li vam govorio?’ Majke mi, kad dovede neke strane izvještače i njegove stalne goste na tv, ili islužene bivše Visoke predstavnike koji su spavali u vrijeme svog mandata u BiH a sada najavljuju rat i nevolje, ma čak i analitičare i savjetnike, ja to i nekako progutam. Ali, kad on i Radončić Fahrudin brste o ratu i mogućnosti rata, meni se povraća.
Ima li iko od bh građana, bh državljana, domicilnih predstavnika vlasti da mi pojasni šta će samnom biti zar moraju to da mi govore ovi migranti iz Srbije, iz Sandžaka, Srbi i naturalizovani muslimani Bošnjaci koji vole moju državu više nego što je ja volim!
Radončić ležerno kao i svaki gospodin iz Sandžaka nakon što se sastao sa zemljakom Seferom Halilovićem kaže da od rata nema ništa, ali Senad pak očekuje malo više. Još jednu promociju knjige ‘Rat uživo’ nešto slično onoj koju je promovisao 2002. kao kadar SDA stranke, koju je dobro oprihodovao i opario posebno po dijaspori, da bi nakon odlaska na hadž ‘pukla tikva’ između Rijaseta, SDA i Senada, i nakon raskola sa SDA isti izlazi iz odbora pljačkaških privatizacijskih fondova ‘Alijine privatizacije’ u kojima je stolovao sa generalima Dudakovićem i Mahmuljinom, oformljuje svoju privatnu televiziju.
Nema sumnje, bauk mira kao nekad bauk komunizma Eropom, kruži Bosnom, i treba se protiv toga boriti. Senad je u svom poznatom narcis-stilu i sa mržnjom i nevjericom prema neprijateljima njegove države Srbije, pardon-Bosne, u izbledjelim i starim očima (ni nalik na retušranu mladu facu koju nam servira u najavi svog dnevnika), tu borbu i najavio. Neću nikad odjaviti rat, neka rat traje.
Pa dodao, između ostalog..” Hoću reći: nakon oružanog dijela ovog rata, nakon 200.000 poginulih, nakon genocida, niko nema pravo, ne smije relativizirati ovu krizu, katastrofu, riječima: “Pusti ga, on je lud.’….
I ja hoću reći čisto i jasno : Senad je slagao. U svom huškačkom pohodu na ugrožavajući mir u BiH izbacio je cifru od 200.000 poginulih iako je ta brojka odavno u sumnji i raskrinkana. Kao i ona o ‘preko’ 50.000 silovanih u BiH. Ružno je licitirati sa ubijenima i mrtvima, ali nema druge. Broj poginulih u bh ratu je malo veći od 100.000, ovaj broj kojeg Hadžifejzović citira je nastao u SDA kuhinji Amora Mašovića, advokata i dugogodišnjeg SDA kadra te čelnog čovjeka u Institutu za nestale osobe.
Jasmin Odobašić koji je više od dvije decenije također radio na traganju nestalih i ubijenih u bh ratu potvrdio je svojim spiskovima, knjigama i dokazima da taj broj nije tačan, no evo, Hadžifejzović koji svakako zna za to, ponovo igra ‘brojke i slova’, u svojoj misiji : ‘ne odjaviti rat’ ni po živu glavu.
Jer, ako odjavi rat, veliko je pitanje hoće li moći ostati u svom tv tornju i posmatrati Sarajevo sa visine kao sa Pešteri. Mir je zajebana psihološka kategorija.
photo : Senad Hadžifejzović, pogled na mir i odjava rata u BiH uživo, sa tv tornja Face tv, arhiv
