Da li je Kabul (Afganistan) ‘okupiran’ ili ‘oslobođen’, da li je Velika Kladuša na sličan način ‘oslobođena’ 07. augusta 1995. godine?

 
Prije pet-šest dana talibani su mirno, skoro paraderski ušetali u glavni grad Afganistana Kabul, te objavili da je Afganistan njihov, da su ‘oslobodili’ državu.
Mediji već sedmicu dana bruje o aerodromu u Kabulu gdje se na desetine hiljada Afganistanaca i stranaca uguralo u pokušaju da napuste ovu ratom izmorenu državu, procjenjuje se da je preko 300.000 Afganistanaca koji žele pobjeći iz sopstvene domovine. Nakon što im je predsjednik utekao, Amerikanci se povukli poštujući prošlogodišni ‘deal’ sa talibanima, uz Amerikance se povukli i njihovi ratni vojni partneri, državna vojska, policija i službe sigurnosti u totalnom rasulu.
Kako je moguće da je zemlja oslobođena a na stotine hiljade njenih državljana žele po svaku cijenu pobjeći iz oslobođene države?
Pitanje nije samo hipotetičko ali bez obzira na to, ostvara sličnost sa događanjima u Krajini tokom bh rata, u AP ‘Zapadna Bosna’.
Iako nema geopolitičke, ovaj događaj svjeskih razmjera u Afganistanu ima neke druge paralele sa krvavim ratom u Krajini i Vel. Kladuši i sa autonomijom ‘Zapadna Bosna’.
Prvo, i danas, skoro tri decenije poslije, još se sa sigurnošću ne zna da li je Krajina ‘oslobođena’ slamanjem Autonomije po drugi put, jedni svakog 07. augusta slave ‘oslobođenje’, drugi žale ‘okupaciju’.
Podsjećamo, kao i u Afganistanu, i slamanjem ‘prve Autonomije’ proglašene 29. 09.1993 (kada je održan i Prvi Bošnjački Sabor u Sarajevu) koji se desio sredinom augusta 1994 tako i konačnim porazom Abdićeve vojske 07. augusta 1995 uz akciju hrvatske vojske ‘Oluja’, Krajinu je napustilo na desetine hiljada njenih stanovnika. Prvi put u Batnogu u ‘SAO Krajina’, drugi put u Kupljensko i Gašince u Republici Hrvatskoj.

I, da, kao i u Afganistanu, gdje dvadeset godina talibani nisu mogli mrdnuti ni oka otvoriti, odjednom im se ukazala država i ‘sloboda’, načisto su se prošetali i ušetali, tako je bilo i sa Krajinom. Dok se nije desila ‘Oluja’ nije bilo ni ‘oslobađanja’, poslije toliko godina imamo drugu priču : toliko smo jaki i snažni da smo oslobodili pola Hrvatske.
Dobro, ako je Vel.Kladuša i ostali dio Krajine ‘oslobođen’ kao što je Afganistan, zašto je toliko naroda pobjeglo ispred oslobodilačke vojske, od svoje armije? Zašto bježe Afganistanci, nisu svi ‘suradnici’ i ‘izdajnici’?
Nadalje, i talibani u Afganistanu i borci ArBNiH na čelu sa Atifom Dudakovićem, operacije su obavili u augustu mjesecu, mjesecu totalno kritičnom za Afganistance kao i za ‘autonomaše’, napose, i talibani su prije dvadeset godina imali vlast prvi put, ovo sada je drugi pokušaj, kao i u Autonomiji, gdje je vojska V Korpusa u dva navrata ‘oslobađala’ Krajinu, posebno Vel. Kladušu.
Ne bih htio biti ciničan pa reći kako su u ArBiH bili talibani, ali veliki broj je bio pod ‘markom’ mudžahedina, sa zelenim trakama oko glave ispisanim arapskim slovima, tekbiralo se kao i u Afganistanu.

Dok logistika mula, šejhova i Reisa nije izostajala ni u Afganistanu ni u Krajini. Bivši Reis Cerić se pobrinuo da sve ‘fercera’ : od fetve za murtede i izdajnike do plastičnih ključeva od dženeta (raja) koje su borci ArBiH nosili u svojim džepovima i na ogrlicama.

Slika izvjesnog hodže iz Sane (ef. Kovačević) na video kaseti snimljenoj u kuli na starom Gradu u Vel. Kladuši uz automat iza leđa te poruka ‘autonomašima’ u izbjeglištvu ‘prve autonomije’ (‘dabogda svi pocrkali, šteta je što ste umakli’), ista je kao i slika talibana od prije dvadeset godina. Poslije pada ‘druge autonomije’, umjesto kalašnjikova, vlasti V Korpusa i Sarajeva nudile su amnestiju, oprost, svi osim Harisa Silajdžića. On je tražio da se svi izbjegli vrate u logore u Drmeljevu. Silajdžić i Dudaković se nisu drugi put vozali u Luna Parku ali su bili ‘oficijelni’ i ‘demokratični’ : pravac u logor. U Afganistanu; prije-kalašnjikov iza leđa, danas- kompjuter ispred nasmijane i pitome face.
Nešto ovdje nakon skoro tri decenije još uvijek ‘tukne’ na sličnosti, međutim Svijet nema vremena za takve ‘sitnice’.
Jer, i nakon toliko godina, istu rečenicu ef. Kovačevića iz Autonomije, izgovoriće za govornicom bh Parlamenta u Sarajevu poslanik SDA (Nadarević), replicirajući poslaniku dr. Hafezi Sabljaković iz Cazina na jedan od njenih amandmana uz Agrokomerc u to vrijeme.
I dalje glavni akteri, Atif Dudaković, Fikret Abdić, Mirsad Veladžić, Kasim Trnka, Reis ‘Hižaslav’ Cerić, šute i o Autonomiji i o ‘oslobađanju’, hoću reći ‘okupaciji’. Alija Izetbegović koji je znao najviše, nije među živima, međutim jesu njegovi kuriri koji su i prije izbijanja sukoba bili na pregovorima u Polju kod Vel. Kladuše i na Starom Gradu, ali sve su ‘zaboravili’. Između ostalog ono najjednostavnije i najbolnije pitanje : zašto se odustalo od već potpisanog primirja, te – ako je Fikret Abdić izdajnik i ako je rasturao Bosnu, zašto istom silom i snagom nije ugušena i Herceg-Bosna ili Republika Srpska?
Preko 2.000 je mrtvih u tim sukobima u Krajini bilo a broj raseljenih po dijaspori još nikad nije tačno utvrđen, dok se, kada su u pitanju prava invalida i djece ‘autonomaša’ sistematski i namjerno izbjegava odluka Parlamenta BiH kojim je ova kategorija stanovnika dva puta izjednačena u svojim socijalnim pravima sa svima ostalima. Pojednostavljeno, oni su i dalje ‘socijala’, umjesto zakonske kategorije, dok je Vel. Kladuša kao Sjenica u Sandžaku, Srbija, po Titinoj direktivi poslije II Svjetskog rata-kažnjenički grad po direktivi Sarajeva.
Zbilja, da li je Vel. Kladuša ‘oslobođena’, da li je Afganistan slobodan?
Poslije Luna Parka, talibani se sele u fitnes sale i klubove, u državne organe. Stiže jesen, već su proglasili Emirat.

photo : Zapadna Bosna, mapa, arhiv