Koliko volimo Ameriku? Onoliko koliko treba!
Prije dva dana umro je bivši američki ministar odbrane Donald Rumsfeld u 88. godini, ovih dana će biti i sahranjen uz počasti države i uz familiju.
Vijest je odjeknula i u Americi i u Svijet jer je ovaj Republikanac i konzervativac po političkom opredjeljenju decenijama u vrhu američke vlasti, služio je administraciji četiri američka predsjednika, vijest su prenijeli i mnogi bh mediji.
Međutim, vijest o smrti je još jednom pokazala naše dvostruko lice i neobjašnjiv poriv da se sve druge žrtve osim svojih, omalovažavaju i da nam poštenje nije baš prirodna osobina a hvalimo se i ponosimo time do Neba.

Zna se da komentari po internet web portalima nisu zvanična stajališta i ocjene, međutim isto tako se zna da je to, priznali mi ili ne ‘naš svijet’, raja koja izlazi i glasa na izborima, da su na internetu i intelekltualci i manijaci, te da se sa približnom tačnošću može reći da ‘internet kanlaizacija’ nije samo poligon za nepismene i bezobrazne dokone ‘botove’ političkih stranaka u vlasti već da je to zapravo dobrim dijelom naš odraz u ogledalu.

Toliko ružnih riječi i toliko bljutavosti odavno se nije moglo pročitati u povodu ovog tragičnog događaja i uz ime umrlog bivšeg američkog ministra odbrane, naprosto te jeza hvata.

Ako i ima nezadovoljnika a ima ih, ako je čak umrli ministar bio toliko loš i zao čovjek, ako se čak ne držimo ni one poznate poslovice da bar o mrtvima ne govorimo loše, zar se nismo bar malo mogli uzdržati zbog Amerike?

Permanentno tvrdimo kako nam je Amerika najbolji prijatelj, partner, kako nas uvijek pomaže a što je puka istina, kako Bosne i Hercegovine ne bi bilo ni u ‘non-paper’ dokumentu kakvih natociljanih političara u BiH i u Evropi, ovamo, ovog američkog službenika smo popljuvali do te mjere da kad to čitaju Amerikanci a čitaju, naprosto te dođe sramota u kojem svijetu živiš.
Jer, sve kritike, psovke i uvrede upućene njemu se zasnivaju na tome da je ‘ubijao muslimane’, na ‘gaženje braće u Iraqu i Libiji’, da je ‘mrzilac muslimana’, da je bio u administraciji George W Busha-a mlađeg koji je ‘isti kao i on’, spominje se Guantanamo i mučenje zatvorenika u iračkom zatvoru ‘Abhu Graib’.

Istina je da je Rumsfled bio jedan od glavnih inicijatora rata u Iraqu i tvorac mnogih nepopularnih doktrina, istina je da je bilo maltretiranja zatvorenika u iračkim zatvorima, ubijanja civila, sve to stoji, ali poBogu ‘braćo’ to je dio plana Amerike poslije 11. Septembra, to je Amerika.

Ista ona Amerika koja je uz nas, koja je opremila svaku džamiju u BiH i mjetef  ‘pametnim tablama’, opremila policiju, mnoge bolnice, vojsku, obavještajnu službu, koja stoji na braniku Bosne’ više nego pola njenih ‘lidera’ koji bi je prodali za finu lovu ili privilegiju i koja sve ovo čita i ‘sabira’, dostupno je svakom.

Tačno je da je ovaj rat i Iraqu bio nepotreban ali nije to bio samo njegov rat, ponavljamo Amerika je tamo ratovala sa koalcijom od desetak zemalja. I tamo je palo blizu 4,000 Amerikanaca, zar ne bi, uvažavajući saučešće i respekt prema nevinim civilima i građanim u Iraqu mogli imati bar malo osjećaja i za ostale žrtve?

Tim prije jer prema Bosni i Bošnjacima i svima onima koji se tako ne osjaćaju ni Rumsfled ni Amerika nisu učinili ništa nažao, pomagali su i pomažu. Eto, sad kad bh vlast i ‘naši lideri’ nisu ni mrdnuli sa stolice već godinu dana da nabave vakcine, Amerika uskoro dostavlja 500.000 doza.
Da li se iko od pametnih komentatora upitao kako će se osjećati američki ambasador  u BiHdok ovo čita, bez obzira što umrli ministar nije Demokrata?

Vjerovatno i on zna da su nama bliži Arapi na Bliskom Istoku, u Palestini ili Afganistanu nego najbliže komšije, međutim šuti i pomaže nam, nama ostavlja našu nacionalnu sramotu.
U BiH svaki nezgodan pogled i svaka negativna riječ na žrtve bh rata izazivaju gnušanje i osudu, što je u redu, međutim za sve ostale žrtve nema se respekta ni emocija ni u snu. Isti narativ je prenešen i u dijaspori.

Lično je jedan suradnik web sraone Bošnjaci.net, bošnjački obrijani vehabija Nedim Mujić pismom u lokalni list ‘Observer Dispatch’ kako neće polagati državljanstvo sve dok je Bush predsjednik jer ‘on mrzi muslimane’ nanio veliku sramotu Bosancima grada Utica NY, no to je ‘pravilo’.

‘Republikanci mrze muslimane’, ‘Demokrate su dobre, oni ih obožavaju’. ‘Clinton je dobar, Trump je za ubiti’. Listom je preporuka Islamske Zajednice širom Amerike kad je glasanje da se daju glasovi Demokratskoj stranci, iako su nas i jedni i drugi ovdje primili ovorena srca i ispružene ruke. Dali nam identitet, pomoć i našli posao. Dozvolili da u svakom gradu otvorimo džamiju, više džamija, primjera radi grad Utica ih ima četiri u krugu od dva kilometra, djeca nam se školuju i kod Demokrata i Republikanaca, ovdje u Americi imamo i ‘svoja’ groblja, sve što poželiš …

I nikom iz BiH nije palo napamet da početkom bh rata zbriše u Saudi Arabia-u ili Pakistan, čak ni u Tursku. Manja grupa koja je tamo završila, stigla je u ovaj grad i bila presretna što se ‘otuda izvukla’.

I mali je broj onih koji bi s lakoćom priznali kako ovdje faktički aktivno djeluju svega dvije političke partije koje se smjenjuju cirklarno i da je partija ovog umrlog ministra na zadnjim izborima svojila preko 232 elektorska glasa (Biden 306) dok je na glasačkim mjestima Trump osvojio 74 – Joseph Biden preko 80 miliona. Da li to znači da ovih 70 i kusur miliona Amerikanaca nisu ni zašta drugo nego ‘za ukokati’, i da ‘ne vole Arape’ pa samim tim i nas?

Ista je priča Bošnjaka koji bi sada da budu i malo Bosanci i u pogledu one famozne nagrade ‘za mir’ koju je ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa dobio zajedno sa američkim sekretarom /Henry Kissinger/ 2004 od UNESCOa, isto ‘odstojanje’. Sve čestitke Mustafi ali Kissinger…Hm .. ne bih o ‘Hižaslavu’ i njegovom mirotvorstvu, ne bih nikako, bolje je oćutati. Jer, i Bisera Turković piše slatka pisma ‘Dear Joe’ nove zore sviću a sa islamističkim klericima ‘tvita’ i uživa. A otuda stižu hurme i konzerve, iz Amerike oprema i lova. Dok iz Turske Erdogan u Srbiju šalje investicije i gradi fabrike, Dodiku dodjeljuje poštanske markice sa njegovim likom a Bosanci jure prema Srbiji da spašavaju goli život u potrazi za vakcinama i pri tom ne propuštaju da ‘hebu majku’ četnicima hvaleći ‘bratsku’ Tursku i investicije firme ‘Tika’ koja samo gradi džamije i otvara turske škole u državi Bosni.
Ima li kraja tom licemjerju?

P.S. Prije nekoliko godina lično sam prisustvovao dženazi jednog umrlog zemljaka u gradu Utica NY. Tri puta je hodža pitao da li je umrli kome šta dužan, da li će mo mu oprostiti, sva tri puta smo oprostili i nije bilo nikog od dužnika da se javi. Poslije sahrane, kao što je i red, svratili smo u kafanu. Prvo što sam čuo za šankom je bilo ovo. ‘Jebo mater, ode mojih par hiljada dolara pod led’. Eto, i to smo mi.

photo : bivši američki ministar odbrane Donald Rumsfeld, desno je američki predsjednik George W Bush, lijevo Dick Cheney VP u mandatu Bush-a, arhiv