Zna se, ‘tviteraši’ i ‘fejsbukovci’ u državnim foteljama se neće nasikirati ali ostaće zapisano da su barabe i gnjide, bez obraza i straha te da im je samo važna slika i promocija

 

Slavlje bh košarkašica poslije fantastičnog uspjeha na ‘Eurobasketu’ se stišava, međutim njihova poruka bh političarima ‘što dalje od nas’, ostaće za istoriju. Osvojile su peto mjesto i izborile plasman za Evropsko prvenstvo iduće godine, srdačan prijem u Sarajevu priredila im je sarajevska načelnica Benjamina Karić i nemali broj građana, odsustvo bh ‘lidera’ i političkih državnih parazita uljepšalo je ovaj događaj, glasno su im košarkašice poručile ‘boli nas qu*rac za vama’, ne trebate nas, niste nas nikad ni trebali.
Izabranice menadžmenta Razije Raze Mujanović i selektora bh košarkaša Gorana Loje pored ovakvog uspjeha ovim svojim potezom naspram bh političara zadobili su opšte simpatije, građani BiH su dobili još jednu javnu potvrdu ko i kako nam vodi državu, posebno, šta je to ‘našim’ seoskim lolama i varalicama sport i državna reprezentacija.

Kad treba pomoći i uložiti u sport i kulturu, odfikare te, ne poznaju te, kad osvojiš uspjeh uz strašne napore i odricanja, onda bi da se slikaju. Tipično lešinarski i opštepoznato.

Još prije nego će stići u Sarajevo, odmah nakon kvalifikacije košarkašica u četvrt finale, lešinari su nanjušili zgodnu priliku za ‘tvitanje’ i ‘fejsbučenje’, počele su pljuštati čestitke.

‘Zlatni ljigavac’ Željko Komšić je među prvima ‘čestitario’, slijedile su pohvale od Šefika Džaferovića, Bakira Izetbegovića, Denisa Zvizdića.. Svi su puni izliva sreće i zadovoljstva, ‘tako se brani država’, ‘ponosni su’ i sve u tom srcedrapateljskom a bljutavom patriotizmu, iako za bh košarku nisu mrdnuli ‘onom muškom stvari’.
Košarkašice su promptno reagovale, takvi lažovi nisu dostojni da nas uopšte pominju, naveli su da ih je lično kabinet Komšića ‘zvanično’ obavijestio da nema para, kada su se obraćali za pomoć, Komšić je još brže našao ‘opravdanje’. Nije usvojen budžet, inače bi on dao, to je ‘duša od čovjeka’.

Naravno, Komšić je čitavo vrijeme primao platu i još prima ‘a budžet nije usvojen’ čak ni do danas dok nastaje ovaj tekst što on nije ni osjetio, Bakir Izetbegović i njegov intimus putuju i primaju platu i benefite, sponzoriraju ‘Ajvatovicu’, mevlude, džemate i džamije, crkve i kapele, ribarske i kick box klubove i ‘udruženja’ boraca i štokakvih ‘instituta’, a ‘budžet još nije usvojen’. Ima odluka o privremenom finansiranju ali ona ‘ne važi’ za košarkaše i sport, dok je Denis Zvizdić u svojoj bljutavosti otišao još malo dalje. Dok je bio na mjestu ministarskog vijeća izdat je bh pasoš košarkašici sa Bahama (Jonkule Jones) a što je prefrigani ‘hoću-neću’ političar i ‘evropejac’ iskoristio kao ‘strateški važnu odluku’ pod njegovim predsjedanjem i vizionarstvom.
U svojim jasnim a konkretnim i kratkim izjavama Razija Mujanović je pojasnila zašto se distanciraju od bh političara, no kao što smo vidjeli iz ovog besramnog pokušaja promocije i slikanja, to njih nije nasikiralo, to potvrđuju i njihovi odgovori na reakcije košarkaša.
No, Raza je to znala odavno i nije to od jučer, dobro je da je svoja iskustva prenijela na mlade.
Otvoreno, da su kojim slučajem u svojim nastupima ‘pokazivali’ koliko vole BiH na način kako to političarima odgovara, bilo bi i para. Kao recimo za bh atletičara Amela Tuku, koji će pored svojih uspjeha ispred istaknuti kako u torbi nosu ‘Kur’an i zastavu BiH, ili kako ‘žuri na džumu’ pa prekine intervju. Eto para nemilice. Ili kao Jusuf Nurkić koji iz Amerike ‘tvita’ i ‘fejsbuči’ patriotizam i domoljublje pa mu Bisera Turković dodijeli diplomatski pasoš, a ni za šta. Ali ‘on dostojno predstavlja državu Bosnu’ reći će baba ministarka ne pojašnjavajući da su oni zapravo članovi SDA mladeži i njeni promotori, kao da ove pobjednice bh košarkašice nisu pod zastavom države BiH. Jer one nose i na sebi i u srcu zvaničnu a ne ratnu bh zastavu.

Pouzdano se zna da ‘SASA’, sarajevska burza novca i vrijednosnih papira na čelu sa SDA Tarikom Kurbegovićem ahbabom ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i lobistom Islamske Zajednice BiH dadne više za vehabijski klub ‘Gazije’ u Sarajevu nego što bh košarkašice mogu zamisliti, ali tamo novac nije bačen uzalud. Ove ‘patriote’ teškaši sa bradicama i kratkim pantalonama lome kosti ‘nepodobnim’ novinarima po Sarajevu, a to se mora cijeniti, šta će od Raze i Loje.
Kaže jedna stara novinska istinita legenda kako je davne 1989. godine, kad je počinjala svoju karijeru Raza Mujanović na jednoj utakmici u Srbiji bila provocirana zbog svog muškobanjastog izgleda pa se požalila tadašnjem treneru koji je i sam čuo kako skandiraju ‘Raza nije žensko’, ‘Razija je muško’ a on joj odgovorio :

‘Ma boli te qu*rac Razo, samo ti igraj’, a što je ostalo zapisano u analima sporta i košarke.

I Raza je igrala i pobjeđivala. Od Tuzle do Detroita, od svojih rodnih Ratkovića do Kuće Slavnih, gdje je 2017. ušla u društvo Tonija Kukoča, Dude Ivkovića i Valtersa, stigla je i do Zemaljskog Muzeja BiH, ali je ni tada kao ni danas i nju  njene izabranice ‘nisu fermali’ ovi klošari u vlasti. Jer, ‘Raza nije muško’.
Međutim Razija je igrala, ‘boli je qu*ac’ šta o njoj misli ova prolazna bagra u vlasti, na isti način igraju i ove mlade a uspješne bh košarkašice. Sve čestitke i njima, Loji i Raziji Mujanović.

Posebno Raziji, s razlogom. Jer, ako je Goran Lojo ‘imao muda’ da se na ovako fin način distancira od političara, ima ih i Raza. Zato naprijed Razo, ‘boli te…’

photo : bh košarkašice, pobjednička fotografija. Raza Mujanović je u zadnjem redu druga s desna, arhiv