Nepotizam u Bosni je postao kod zapošljavanja zakonski postulat, kao sadaka u ekonomiji. U podjeli funkcija je obavezno pravilo, jedino je malo evoluirao, od one poznate mudrosti Alije Izetbegovića ‘bolje podobni’ nego ‘sposobni’ došli smo do ‘genetske predodređenosti’
Da, nekako sa ‘demokratskim promjenama u BiH’ i prvim izborima, nepotizam kao oblik zloupotrebe položaja i vlasti kojeg je bilo i u ‘onom mračnom sistemu’, doživio je pravu renesansu. I postao kao sadaka u bh ekonomiji, skoro zakonski postulat u zapošljavanje potomaka i rodbine u politici i na državnim funkcijama. Ili, kako bi to ‘slikovito’ pojasnio ‘gazija’ Željko Komšić : ‘ma hajte molim vas, sasvim normalna pojava’.
Tako su djeca, kćerke, tečići i amidžići te kumovi i jarani, do poslova dolazili i još uvijek dolaze kao nešto najočekivanije, nešto što se podrazumijeva.
Da li je to zbog one čuvene aksiome i mudrosti Alije Izetbegovića koja je preferirala ‘podobne’ umjesto ‘sposobnih’ koju je prvi i otpočeo u praksi ili je to djelo još starije poslovice ‘sve što valja zadržati u familiji’, sociolozi i psiholozi nisu još razjasnili. Zapravo ni ne bave se sa tim, jer kad je pravosudni sistem ‘digao ruke’ od ove koruptivne bezobraštine, što bi se time zamarala nauka.
Tako smo navikli kao na staru košulju da u stranci sin zamijeni oca, da kćerka nastavi tamo gdje je ćaća otpočeo, i da kod zapošljavanja na prestižne i one druge državne poslove postavljamo najbliže i najodanije.
Narod je ovo pravilo prihvatio svim srcem, dodajući samo malo ‘bh nauke’ u njega. ‘Neka je samo ‘naš’, sve je drugo u redu. Ili ono, ‘kome će vjerovati nego svome, to je normalno’, te ‘a vidi koliko je ‘njihov’ zaposlio, i ‘mi’ trebamo tako’.
I, kao i svaka vickasta i dokona bezlična a nevažna masa, narod se zabavlja po ‘fejsu’ i na tome sve i završi, dok nam prijem u radni odnos i kačenje na državnu ‘sisu’ u ovom bezgraničnom grabljenju i privatiziranju države i njenom familijarnom pljačkanju ostaje samo kao uspomena na ‘onaj mračni sistem’ i onu ‘tamnicu naroda Yugoslaviju’ gdje je nepotizam bio manje u vicu a više u kaznenom zakonu.
Najkraće, što je više ‘komisija’ i pritužbi, što je više ‘borbe protiv korupcije’ i kriminala, sve nam je više nepotizma u državi, tako da s pravom možemo nastaviti sa vicevima. Onaj sa kurvanjem u državnim kancelarijama je najbolji, kaže bh vesela priča toga nema uopšte, sve rođaci sjede tamo. Vraga, kao da je nama u BiH incest kakvo krivično djelo, to je samo ljubavni prekršaj, dio ‘naše tradicije’.
Jedine promjene u zapošljavanju familije se mogu evidentirati u evoluciji ove štetne parazitske pojave. Od one poznate Alije Izetbegovića da kod ‘izbora’ preferira ‘podobne’ umjesto ‘sposobnih’ koja je postala preambula nepisanog zakona u BiH, dogurali smo do novije i moderne teorije koju je izbacio Dino Konaković predsjednik stranke ‘Narod i Pravda’, gdje Konaković daje prednost ‘genetski predodređenim’ likovima za važne funkcije i zadatke.
Ako kojim slučajem ‘nisu zainteresirani za politiku’, potomci ‘naših lidera’ se daju u biznis i tu im je samo nebo granica. Tenderi i ponude frcaju sami od sebe i sve po zakonu lova kaplje, slijeva se u potocima.
Biti potomak nekoga u vlasti ili naslonjenog na vlast, u startu znači biti pametniji od onih drugi. Tako ‘dođe’, jer samo pametni i snalažljivi postignu uspjeh. Dakle, oni su SINOVI, mi smo PROSJACI.
Nabrajati čiji su sve potomci uglavljeni i uhljebljeni ‘Sizifov’ je posao i ne isplati se, radi vica treba pomenuti samo neke i najupečatljivije, knjiga je to koju niko ne čita. Čak ni tužioci kojima bi trebala biti dnevna literatura.
Od dječjih vrtića do diplomatskih predstavništava, sve je familija i jaranstvo. Prepuna je Bosna ‘Izetbegovića’,’Džaferovića’, ‘Arnauta’, ‘Turkovića’, ‘Čampara’, ‘Novalića’ ili ‘Brankovića’, ‘Dodika’,’ Komšića’, ‘Čovića’, ‘Zvizdića’ ili ‘Konakovića’, porodično bh stablo je razgranato i rašireno.
Dati kritiku, znači odmah dobiti kontrakritiku, jer ‘sve što je dobro, treba zadržati u familiji’.
Milorad Dodik je lansirao još jednu naučnu hipotezu, za ovu pojavu. Ona odprilike glasi : ‘ko je uz mene i moju političku partiju, taj može računat na posao’. Na prigovore da mu sin, iako ‘nije zainteresiran za politiku’ te kćerka također grabe lovu nemilice od države, spreman je za odgovor. ‘A šta bi ti, ti bi volio više da se on drogira’, eto ti slobode, registruj firmu pa budi i ti milijarder kao i moja uspješna djeca.
Logično. Bakir Izetbegović na pitanje novinara da mu je sva porodica uhljebljena ima istančani narodski a glasan odgovor. ‘Pa mi nismo uopšte velika familija’. Eh, da, ‘malo ali odabrano društvo’.
U Herceg-Bosni ‘koja ne postoji’ i ‘neće nikad postojati’ ali egzistira vidljivo, Dragan Čović je odavno u kršu i kamenju razvio porodično i ahbabsko stablo, cvjeta kao i u ‘ostatku Bosne’.
Dakle, samo pametni mogu uspjeti, rođaci i potomci su tu bez premca.
Bio ‘NJIHA’ ili ‘ZE’, ili bio SDA; SDP; HDZ ili SNSD, ili bio ova moderna opoziciona fina raja, sve je isto, samo su u pitanju ‘nijanse’.
Iza Alije, najlogičnije je i najpravednije da sin ‘upadne’. Tako. Bakir, iako je rat proveo debelo čuvan i sakriven u trezoru Banke, ‘nasljeđuje’ ćaću. Stranku i državu. I ostala njegova ‘malobrojna familija’ ubada kašike u med. Kćerka, žena, sestre, pa onda zetovi i jarani. Borio se za državu, ranjavan malo manje od jarana Asima Sarajlića, vrijedi tu blistavu prošlost iskoristiti. Abdić Fikret je tragom ovog otkrića Izetbegovića uhljebio kompletnu porodicu, sad su na redu i zetovi, jedan je već ufurao. I Fikretov sin je kao i sin Alije Izetbegovića ‘izgarao’ za Krajinu, dok se na desetine hiljada izbjeglica kiselilo pod najlonom i šajerima SAO Krajine i Kupljenskog, njega je policija hvatala po Delnicama sa 80.000 KM u džepu. Eto, sad kad Fikreta Abdića nema mjesecima na svom radnom mjestu, postao je i načelnikom, preko punomoćja. ‘Neka ga, naš je’ pište Krajišnici, šta bi ti, da nam tu sjedi Bakirov’? Ni govora, neka Ervina Abdića, neka njegovih sestara i zetova, kad je sposoban i podoban, šta mu fali. Plus, putuje iz druge države, Hrvatske, da bi ‘služio’ nama u drugoj državi Bosni, ej!
Jedan drugi SDA predsjednik Kantona i otac u Zeničko Dobojskom Kantonu je uhljebljenjem svoga sina ‘kralja šiše i nargile’ kako se predstavljao na web profilu na funkciju ministra uradio pravu stvar. Malog je otrgao od droge i ‘šiše’ nargile, spasio dijete. Zar nije takvog razmišljanja i Dodik, da mu sin nije dobio milione za šljive i jabuke u voćaru, on bi sada kao i ovaj ‘ZE’ ministar puhao u ‘cjevčicu’. E, nećete majci, kazao je otac mladića Arnela Isaka, tako se zove, i Arnel postade ministar. Svaka prva i druga mu je ‘ZE’, i niko još nije dokučio šta mu to znači ali upješan sin još uspješnijeg oca vlada i ministruje. ‘Šiša’ je za prosjake, nego!
Zbog isth osobina i Dino Konaković je postavljajući na mjesto predsjedavajućeg Opštinskog vijeća Sarajeva mlađanog Jasmina Ademovića odradio i ‘pravdu’ i ‘narod’. Mali je ‘genetski predodređen’ za ovu funkciju, odvalio je hadžija Konaković i ušao u anale novije definicije korupcije nepotizma. Jer, Jasminov babo Kemo se kao i Bakir ili Asim dokazao u bh ratu, bio je direktor zloglasne AID službe, šta hoćete još?
Gnetetika je čudo. Ona se osim Izetbegovića pokazala odlučnom i kod Sefera Halilovića, također. Njegova stranka iako minorna i beznačajna, bila je uvijek tu da podupla i podrži SDA, ‘koju ne može smisliti’, koja ‘mu je ubila ženu i umalo sina’, ovog istog što je preživio SDA atentat pa ga vrijedi oprihodovati. Tako Semir Halilović SIN pored spisateljstva postade i poslanik u Skupštini. I vlasnikom ‘nevladine udruge’ koja dobiva redovan budžet, sve dok Babo Sefer kritikuje SDA i vlast.
Kažu da se priprema ‘genetika’ i za sina Nedžada Brankovića, Adnana Brankovića. Koji je umalo došao do parajli funkcije u SDA hijerarhiji Sarajeva ali ga je ‘prešišao’ jedan drugi potomak pod imenom Ahmed Čorbo, nova uzdanica SDA ‘mladih lavova’. Nedžad Branković inače stručnjak za ratni ‘šverc-komerc’ tunel i optuživani pa oslobođeni, kako bi drugo bilo bh premijer, sada u Savjetu Guvernera SDA ovaj put je ‘izgubio utrku’ sa Dinom Merlinom. SDA je pikirala na zeta Dine Merlina – Čorbu, Adnana će usrećiti kasnije. Vrijedilo je ispjevati onu poznatu “Da te nije Alija”.
Broj rođaka, bilo sposobnih, podobnih ili genetski predodređenih nije konačan kao i onaj u Potočarima. Nije tako mi sina Bisere Turković (Ali Turković), koji je kao ‘čudo’ od djeteta bez konkursa i po nalogu direktora OSAe ‘Osmice’ Mehmedagića uposlen u bh ambasadi države Katar. Odakle stižu s vremena na vrijem hurme kao dobar znak sposobnosti i uspješnosti i ‘genetske predodređenosti’.
Nije za džaba u ‘onom sistemu’ tragikomedija Ivana Raosa iz 1984. ‘Prosjaci i sinovi’ bila onako popularna i gledana. Ovaj remake bh nesnimljene serije je puno ‘žešći’.
photo sinovi – prvi red : Bakir Izetbegović, Jasmin Ademović, Ahmed Čorbo, drugi red : Semir Halilović, Ervin Abdić i Arnel Isak, arhiv Cross Atlantic
