Godinu dana nakon ‘afere respiratori’ samo je jedno jasno i čisto : na sceni je ‘udruženi poduhvat pranja optužbi i optuženih, klasičan recept bh pravosuđa na putu do ‘potvrda o poštenju’

 

*** Nekad davno, još prije ‘afere Agrokomerc’, kada se u Sud direktori toga privrednog giganta nisu smjeli pozivati ni kao svjedoci (Bože sačuvaj kao optuženi, do 1987. i ‘požar afere’ na to se nije smjelo ni pomisliti), kod Opštinskog Suda Vel. Kladuša vodio se postupak protiv vozača te firme, iz kruga poduzeća nestao pun kamion kafe.
Vozač kamiona je pritvoren, tvrdio je da je nevin, vođena je istraga a zatim je slijedio krivični proces koji se otegao čak i poslije puštanja optuženog na slobodu, nekoliko godina.
Sud konačno utvrđuje da vozač nije kriv, optuženi nakon oslobađanja se vraća na posao i isplaćuju mu se nedobivene plaće, svi bivaju zadovoljni. MUP, jer je ‘otkrio’ krivično djelo, Tužilac-jer je istražio i optužio, Sud jer je presuda potvrđena i u Bihaću i poslije u Sarajevu. Vozač posebno, nakon više godina dobio je ‘potvrdu o poštenju’, oslobođen je optužbe.
Niko se više nije bavio sa jednostavnom činjenicom : ako nije vozač, ko je drpio kamion kafe, gdje je lova ili kafa? Svi zadovoljni, statistika kaže-svako je obavio svoje i to uspješno.

Kamion je nestao iz kruga firme, firma je imala portira, vozač kamiona je ujutru došao da krene na put sa kafom i utvrdio da nema kamiona koji je kasnije nađen prazan na prostoru opštine Cazin, tužilac je optužio vozača jer su ‘papiri’ glasili na njega, ‘njegov’ je kamion, njegova “tura”. Džaba se vozač pozivao na portira, na direktora, na to da nema pojma šta je bilo sa kafom, niko se nije bavio pitanjima kako je kamion izišao iz kruga firme, tužilac i Sud, prije toga policija kao da su po dogovoru znali ko je glavni krivac.

Tužilac kao da je znao da treba optužiti vozača umjesto nekog drugog, Sud kao da je znao da će ‘usljed nedostatka dokaza’ osloboditi vozača kamiona, iako će raja po čaršiji pljuvati i psovati Sud zbog toga, međutim nikom nije palo na pamet da preispita’ optužnicu ili tužioca. Zato jer je optužnica namjerno sačinjena da bi je Sud mogao odbaciti, ne priznati.

***  Godinu dana je prošlo od notorno popularne ‘afere respiratori’ koju je novinarka portala fokus.ba otkrila javnosti 27. aprila prošle godine. Maja mjeseca iste godine Sud je na jedan dan ‘pritvorio’ premijera FBiH Fadila Novalića a ostale samo saslušao, kasnije je tužilac u optužnicu ubacio još dvije osobe, da bi tek krajem godine pod ogromnim pritiskom javnosti i medija tužioci sklepali optužnicu koju je Državni Sud jedva (vraćao ju je na doradu tužiocima) potvrdio januara ove godine te otpočeo suđenje krajem februara.
Kakve su prilike i neprilike, gledaćemo isti scenario iz priče o ukradenoj kafi Agrokomerca, miriše na kafu i istu recepturu. Samo malo više sa okusom corone.

*** Optuženi su za ‘udruženi poduhvat’ premijer Fadil Novalić, vlasnik firme iz Srebrenice ‘Srebrna malina’ Fikret Hodžić koji je nabavio 100 neispravnih i neupotrebljivih kineskih respiratora, direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak, kasnije su im ‘pridodati’ komandantica Federalnog štaba Civilne zaštite Jelka Milićević, te direktor Agencije za lijekove i medicinska sredstva Aleksandar Zolak.

Optužnicom se optuženima stavlja na teret ‘udruženo’ počinjenje krivičnih djela u vezi sa nabavkom stotinu medicinskih respiratora u vrijednosti od 10,5 miliona konvertibilnih maraka (5,1 miliona eura) javnog novca, te zaštitne opreme u vrijednosti od 2.900.000 KM (1,4 milion eura) za potrebe borbe protiv korona virusa u FBiH u vrijeme neposredno nakon proglašenja stanja nesreće. Novaliću se stavlja na teret da je osmislio plan nezakonite isplate budžetskih sredstava za potrebe kupovine sredstava i opreme za borbu protiv korona virusa, a u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi pridružili su mu se Fahrudin Solak, Fikret Hodžić. Ostalo dvoje dodatih su ‘nesavjesno postupali’, ovi prvi su namjerno počinili zloupotrebu uz ovih 100 komada respiratora ACM812A po uvećanim cijenama, pri čemu se isporučeni respiratori ne mogu koristiti u svrhe radi kojih su nabavljeni – za potrebe liječenja bolesti COVID-19, usljed čega je po budžet Federacije BiH nastupila  imovinska šteta i omogućeno sticanje protupravne imovinske koristi koja bi bila podjeljenja između pripadnika udružene skupine.

*** Da bi optužnica ‘opstala’ i da bi po njoj Sud osudio optužene, tužilac mora dokazati optuženima namjeru, zloupotrebu, nastalu štetu za državu i imovinsku korist optuženih, onima ‘nesavjesnima’ dovoljno je dokazati i malo nehata. Međutim, šta mi do sada imamo, dostupno javnosti a sve se iznosi, afera je zaista prisutna u medijima potpuno i svaki dan?
Ništa od osuđujućih elemenata.

Imamo sekretarice i njihove prepiske, imamo zabrinutog premijera koji je ‘ovlaš’ na koljenima potpisivao ugovore u žurbi, imamo prepiske sa komšijama i frizerkama o respiratorima, viber prepiske premijerovog savjetnika, Sebija Izetbegović prema kojoj svi putevi u ovoj ‘aferi’ vode- ima amneziju, ona je samo svjedok i to veoma nepouzdan jer se ničeg ne sjeća, imamo prepisku iz koje proizilazi da je tajanstvena ‘Seb’ neko vanzemaljsko biće, nije Sebija, imamo ‘selam, Asim me preporučio’ ali Asim Sarajlić kaže ‘ima raznih Asima’ dok je lagodno odbio dati svoj telefon policiji (i to se može, vi nemojte probati) uzeo je lakši način-platio 3000 KMa kazne, premijer je svoj telefon kao glavni dokaz ‘dao na popravak ili zamjenu u Austriju’ i nema vještačenja (i to se može), imamo kao pokvarenu ploču elitnu ekipu advokata na čelu sa notornonm VasvijomVidović koje optuženima plaća i država, koja sve ovo smatra ‘političkim udarom na premijera’, kao Bakir Izetbegović što je izjavio s početka istrage..

Naravno, nemamo ono najglavnije. A to su elementi optužnice i krivičnog djela. Ugovore, trag novca, kome su pare isplaćene, Kinezima, Marsovcima, kojoj banci ili su predati novci u torbi, koje su posredničke firme, kako su se ‘udružili’ u ovom poduhvatu i pod kojim uslovima, koliko je ko jamio, dobio, jer nacijo, sve su ovo elementi optužnice bey kojih nema krivi;nog djela ni odgovornosti. Baljezganje sekretarice i Asimovo ili Sebijino ‘sredićeš to’ je odviše  poznato i na tome funkcionišu svi bh stranački tenderi ali za Sud se mora utvrditi namjera, šteta i materijalna korist.

Inače, na što sve upućuje, imaćemo još jedan primjer ‘kafe Agrokomerc’ a Fadilu i ekipi se smiješe ‘potvrde o poštenju’, hoću da kažem oslobađajuća presuda.

Biće, tužilac kaže : mi smo optužili, žalićemo se, Sud će reći : optužnica nema dokaza, optuženi će reći : uvijek smo vjerovali u bh pravosuđa i uslijediće još tužbe za naknadu štete za pravno šikaniranje iliti zajebanciju nevinih. Zato vrijeme zaboravit će mo ‘malina’ respiratore i mrtve, viber prepisku i 12 miliona KMa, dok ljudi umiru zakačeni na ove strahobalne respiratore, dokaze našeg bh pravosudnog tužilačkog i sudskog kolopleta bezobrazne i bahate vlasti.

photo : Fikret Hodžić, Jelka Miličević, Fadil Novalić i Fahrudin Solak, optuženi u aferi respiratori. Nedostaje na slici : Aleksandar Zolak, arhiv