Šta nama u BiH znače ‘crne američke liste’? Ako su na njima ‘naši’ – ništa, ako su na njima ‘njihovi’, ‘četnici’ i ‘ustaše’, onda raspali da se čuje. A i ovako i onako, crno nam se piše : na čelu Islamske Zajednice BiH sve do jučer član crne liste, na čelu države isto…
Prije sedamnaest i više godina američki predsjednik George W. Bush donio je odluku o Zapadnom Balkanu kojom se, između ostalog, sankcionišu osobe i organizacije koje krše Dayton-ski Mirovni Sporazum ili su pod sumnjom da finansiraju terorizam čime su automatski prijetnja Americi, njenoj sigurnosti i interesima. Već poznate u javnosti kao ‘crne liste’.
Kad te stave na ovaj spisak, onda ti nema ulaska u avion za Ameriku, onda ti zamrznu imovinu ako je u dohvatu američkih banaka ili drugih organa, i svašta još ponešto.
Na toj listi se nalaze Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Sonja Karadžić-Jovičević, Momčilo Krajišnik, Ljiljana Zelen-Karadžić i Aleksandar Karadžić. Tu su, također, Milovan Bjelica, Ljubomir Borovčanin, Stojan Župljanin, Vojislav Šešelj, Duško Sikirica, Milan Simić, Senad Šahinpašić, Hasan Čengić, Bakir Alispahić, Enver Hadžihasanović, Ljubo Ćesić, Valentin Ćorić, Savo Krunić, Zoran Petrić i Naser Keljmendi…
Dolaskom u Bijelu Kuću, Donald Trump je na istu listu stavio i Milorada Dodika, potvrdivši ostanak na listi za sve prethodnike.
Međutim, šta nama zapravo znače ove američke crne liste, pitam se?
Ako su na njima ‘njihovi’ onda su znak da ih medijski ‘ložimo’ i podsjećamo javnost na sva zvona, neka se čuje. Kuda god krenu da ih to sustigne.
Kao recimo, Milorada Dodika. Uz svaki tekst o njemu obavezno se podvuče : aha, na crnoj je američkoj listi a predsjedava državom BiH, da i ne spominjemo one ratne zločince, presuđene i nesuđene.
Ako je ‘naš’, onda to prešutimo hinjski, onako ‘naški’, jer takva nam je mantra. Državna, medijska, vjerska.
Tako recimo, jedan od najbližih pulena Bakira Izetbegovića i doskorašnji član najužeg vodstva SDA braće Bakir Alispahić, iako je na istoj listi kao Dodik, uopšte ne zaslužuju takvu pažnju, a trebao bi. Jok!
Alispahić je poznato ime bh ‘istorije’ i njegova veza sa SDA vrhom je garant zatomljenja američkih prognoza sa crne liste.
Ovaj nekadašnji policajac i obavještajac, KOSovac i svašta još ponešto, bio je u ratu u vojnim i policijskim najvišim strukturama, Amerikanci su mu najviše zamjerili na organizovanju i učestvovanju u funkciji Iranskog Kampa ‘Pogorelica’ gdje su se obučavali strane ubice za ratovanje i ubijanje, za kojeg su vlasti Bih permanentno tvrdile da ne postoji. Sve dok ga lično Amerikanci nisu zatvorili vojnicima OHRa te protjerali instruktore Irance i druge diplomate a ujedno i zatvorili nekoliko ‘humanitarnih ‘ organizacija u BiH koje su direktno u to bile uključene. Osumnjičen je i za nekoliko političkih ubistava, prvenstveno za ubistvo ministra Joze Leutara, umiješan je u pokušaj likvidacije generala Sefera Halilovića, zloglasne bh ‘Ševe’ teroristička organizacija koja je snajperima i drugim oblicima likvidacije sijala strah u opkoljenom Sarajevu optužujući ‘one’ sa brda također su njegovo policijsko ‘čudo’ i djelo, ubistvo zamjenika zloglasne službe ‘AID’ Ugljena također se njemu pripisuje, ali opet, pred bh zakonima on je čist kao čista muslimanska duša.
Znači, nama američke crne liste i nisu baš tako crne. Alispahić sa svojom firmom ‘AC Quattro’ je od države isisao stotine miliona KMa, i danas se utrkuju iz državnih blagajni ko će mu više dati tendera i para, najviše prednjače ‘BH Pošta’ i ‘BH Telecom’, osim toga, ima čovjek i svoju novinsku agenciju ‘Patria’ i čak, predavao je doskora na sarajevskom Univerzitetu kao redovan profesor, od njega đaci uče kriminalistiku i druge mudrosti policajca Alispahića.
Prije par godina razišao se sa SDA i otišao u zagrljaj Željku Komšiću, usko surađuje i sa Fahrudinom Radončićem koji se ‘silno’ i beskompromisno ‘zalaže’ za otkrivanje i procesuiranje političkih ubistava u BiH.
Dakle, samo slaži lovu što dalje od Američkih organa i ne leti njihovim avionima. I šuti, ne otkrivaj svoju ‘braću’. Sve ostalo je nebitno, kao da nisi na crnoj listi.
I Hasan Čengić do jučer predsjednik Sabora Islamske Zajednice BiH je na istoj američkoj listi pa opet, ništa. A sve zbog logistike u bh ratu, zbog veza sa arapskim terorističkim organizacijama, zbog mudžahedina, međutim, za Islamsku Zajednicu to nije nikakva prepreka da im na čelu stoji takva faca sa crne liste.
Enver Hadžihasanović je ‘naše gore’ list i on je na listi ali se to ne piše već zaboravlja. Ovaj general armije BiH komandovao je mudžahedinima u bh ratu i ‘turskom gerilom’ u svom 7. Korpusu i za ratne zločine njegove jedinice ‘Al Mujahed’ je odgovarao u Haag-u, jedan je od rijetkih pripadnika ‘časne i antifašističke bh armije’ kako se to na bosanskom kaže, koji se sa Haag-om može pohvaliti. Amerikanci su procijenili da je opasan i da ga treba staviti na listu, ‘mi’ ga slavimo kao heroja. Pošto je ‘dobio’ svega par godinica za klanja po Srednjoj Bosni slobodno uživa u generalskoj penziji i obilazi šehidska groblja, ma šta god to značilo. Jer je ‘naš’, i to ne treba spominjati. Čak je i na dopust dolazio iz Haaga, garancije su mu dale bh vlasti, da ‘riješi stambeno pitanje’. Riješeno.
Senad Šahinpašić Šaja još je jadan sa ‘psiska’ crne liste. Međutim nije on ‘zaslužio’ da se to potencira. Biznisman bez granica, čovjek koji je od fočanske piljarske tezge dogurao do pravog bošnjačkog tajkuna sa imovinom koja se mjeri u stotinama miliona nečega, svačega, najviše u Sarajevu, ima čak i svoju banku, jedno vrijeme, u dva mandata bio je i poslanik u Parlamentu. Braća mu drže poznatu knjižaru ‘Šahinpašić’ u Sarajevu, a najviše se proslavio izjavom i prijetnjom inspektoru sarajevske policije 2009. godine kada su ga bili ‘malo pritisli’. ‘Ćerku će ti Crnac silovati, ebem ti mater’, i tako u tom stilu.
Iako mu je svaka druga ‘Allaha mi’ i šta ja znam, Šaja zna da ništa ne zna. ‘Naš’ je, pa smo mu oprostili i to da je po zahtjevu Vuka Draškovića prije rata prodavao njegovu, tada zabranjenu knjigu ‘Nož’ i slikao se sa četničkom šubarom na glavi, jer sve je to ‘bio dio patriotske borbe’.
Naravno, i Čengića i Alispahića pa i Šahinpašića povezuje više od ovog ‘patriotizma’ veza sa Alijom Izetbegovićem i njegovom porodicom, sa državom, što je osnovni razlog ‘naše’ zaboravnosti. I njihovi saffovi u džamijama.
A onaj ko je bio blizu vatre, mogao je i da se ogrije. Privatizacijom, kupovinom certifikatima, dozvolama za provoz robe kroz sarajevski tunel ili uz pratnju ARBiH, kasnije namještenim tenderima ako si uz najveću stranku ‘državotvornu’ SDA . Tako se postaje domoljub i patriota. Tako se odlazi u istoriju.
Ako te ko ‘pričepi’, pošalješ mu Crnca. Ili ga nestane onako. U saobraćaju. U nezgodi bilo koje vrste, tajne službe za likvidaciju su imale pune ruke posla. I uvijek će imati.
Znači, crne liste su za nas u BiH jedini spas. Na čelu Islamske Zajednice BiH sve do jučer stolovao je član američke crne liste (jučer je mandat predsjednika Sabora Islamske Zajednice Čengića završen izborom podpredsjednika SDA Softića i poslanik u BH Parlamentu na ovu funkciju), na čelu države BiH-isto.
Pa ko ne bi poželio živjeti u takvoj državi.
photo : gornji red – Miorad Dodik i Hasan Čengić, dolje-Bakir Alispahić i Senad Šahinpašić Šaja, arhiv Cross