Politika je najplodnije i najpoželjnije zanimanje na svijetu, tamo žele svi od kauboja i seljaka do doktora nauka. Tamo hoće i doktori, i advokati, religijski činovnici i lideri. Ući u politiku i njene vode znači riješiti se svakodnevnih problema do kraja života, znači postati ‘zvijezda’, imati svoje mjesto svaki dan u medijima, ali i ono najvažnije zbog čega se svi okreću prema političkom životu imati moć i vlast. Kad sabereš sve pobrojano, vrijedi se oprobati. Već viđeno u Bosni i na prostorima Ex Yugoslavije, zar ne
U Americi je isti princip, ali ‘malo drugačiji’. Kao što znamo i ovdje kao i kod nas pobjeđuju samo najjači, oni sa najvećim izbornim budžetom i sa najvećom kontrolom medija, međutim ovdje nema na stotine političkih stranaka kao na Balkanu. U Americi zvanično postoji samo sedam političkih stranaka, od kojeg broja, istorija govori, samo dvije partije imaju šansu da se probiju do moći i vlasti, Republikanci i Demokrati. Partija ‘Zelenih’, iako odlična stranka, čista je ikebana demokratičnosti, isto tako se mjeri i ‘nezavisnost’ nezavisnih kandidata.
Ove godine, u utrku za 45. predsjednika Amerike, veća je ‘navala’ nego ikad do sada, a izbor predsjednika je za Ameriku najvažniji događaj. Dvije vodeće i jedine realne partije su već otpočele kampanju kako bi stranačka baza isprofilirala i odabrala svoje kandidate koji će se na kraju odmjeriti u odabiru pobjednika. Show Amerike može da počne, faktički je već otpočeo, mada lista kandidata u strankama još nije okončana. Za sada, Republikanci imaju 14 kandidata i to su Jeb Bush, Ben Carson, Chris Christie, Ted Cruz, Carly Fiorina, Lindsey Graham, Mike Huckabee, Bobby Jindal, George Pataki, Rand Paul, Rick Perry, Marco Rubio, Rick Santorum, Donald Trump, moguću kandidaturu su najavili još i Kelly Ayotte, Mitch Daniels, Nikki Haley, John Kasich, Susana Martinez, Brian Sandoval
i Scott Walker. Sve senatori, bivši ili sadašnji, nekadašnji kandidati za predsjednika, guverneri ili poneki biznismen. Čak je i pop tu, bivši guverenr a sad biznismen i vlasnik radia-Huckabee.
Demokrati su krenuli sa ovim personama : Lincoln Chafee, Hillary Clinton, Martin O’Malley, Bernie Sanders, Jim Webb, sa mogućnošću još da se ubace u utrku Joe Biden, Andrew Cuomo, Kirsten Gillibrand, Amy Klobuchar, Dennis Kucinich, Brian Schweitzer, Mark Warner i Elizabeth Warren, broj kandidata iz dana u dan raste.
Iako je većina od kandidata dobro poznata javnosti budući da tv kuće i printani mediji umjesto problema svakidašnjice ovim personama posvećuju 90% svoga programa i prostora svaki dan, bez obzira na izbore (onih 10% je za jutarnje ili dnevne zabave nacije slatkastim pričama, bizarnim programima ili zanimljivostima), iako je većina na odgovornim finkcijama godinama, polako ali dozirano se počinju servirati stari ili do sada nepoznati scandali, kako bi se nacija naoštrila i izbrusila do neslućenih visina. CNN je u jednoj, FoX News u drugoj opciji, nešto između, MSNCB kao fol nekako između, međutim sve ove tv kuće su na istom ‘fonu’ kako što više zainteresovati ‘svoje’ birače i birače ‘svojih lobija’ i ‘svoje partije’. Svaki glas se računa i preračunava, budući da se, ako se izuzmu prošli izbori za predsjednika, Amerika ne može pohvaliti izlaznošću na izbore.
Tim prije jer se u izborima kao i svugdje uvijek laže i petlja, obećava i žali za običnim malim ljudima, poslije ništa. I nikom, osim bogatoj klijenteli i donatorima izbornog pobjednika.
Najčešće fraze koje se i ovog puta mogu čuti jesu ‘borba za srednju klasu’ (čitaj: sirotinju, koja se od doba Regana i njegovih reformi vlasti rastopila i nema je, kao i da ne postoji), ‘promjene’- kojih nema nigdje na vidiku, ‘naša djeca i starci’ – koji se koriste samo u izborima i kao izborni slogani, ‘veterani’ – kojih su puna usta svakog kandidata dok je njih sve više na ulicama i sa kartonima na vratu, traže kruha i posla, manja taxa (porezi) a ona uvijek veća za sirotinju a nema je ili je minorna za bogataše, ‘vratiti proizvodnju u Ameriku’ – a svaki od kandidata ima firme vani, ‘jedinstvo i zajedništvo’ koje je odavno narušeno, ’emigracija’ – o kojoj drve na sva zvona i koje se plaše a nema guvernera ili senatora kojem emigranti za sitnu lovu ne kuhaju hranu ili šišaju živicu, ‘osiguranje za sve, posebno za siromašne’ – a zna se da od toga nema ništa..
Ovome se treba dodati od George W Bush-a vječita tema borbe protiv terorizma, zatim ‘jednakost pred zakonom’ iako je nema i teško da će je i biti, i sve u tom stilu.
Tipičan politički Hollywood, već viđen i odomaćen u Americi.
Izbor predsjednika nije mala stvar, to je poznata činjenica, međutim isto tako je poznato da predsjednika neće birati (iako će glasati) građani,već dobro novcem i medijima naoružani lobiji, a osim toga američkim sistemom biranja predsjednika na elktorski način, putem ‘ključ-država’ i primari izborima, on je odabran i prije glasanja. Najveće borbe i bitke će se voditi u takvim državama koje imaju najveći broj poslanika u Washington DCu, tamo ko pobijedi taj i izabran. Za razliku od ranije, borba će biti ove godine još žešća budući da je i Federalni Sud tome doprinio. Naime, odobreno je da se donacije mogu uzimati neograničeno, čak i iz inostranstva, ozvaničeni kandidati su već počeli odbrojavati nakupljene stotine miliona dolara.
Ako je cilj Barack Obama-e bio da ukupi nekoliko milijardi dolara u svojoj izbornoj kampanji 2008, sad će ta cifra postati minorna i gotovo smiješna.
Dok američki multimilijarderi ne žale para. Koje će oprihodovati desetostruko ako njihov kandidat pobijedi.
Za sada, najozbiljniji kandidati su Hilary Clinton kod Demokrata, dok je vjerovali ili ne, u vrhu Republikanaca imbecilni bogataš Donald Trump. Ružno je udijeliti ovakve kvalifikacije, međutim ovaj bogataš-šarlatan se bukvalno poigrava svojim parama inteligencijom običnih i onih drugih ljudi, kako sa svojim biznisom u kojem svako malo vremena proglasi bankrot a onda kreće u nove poslovne poteze, tako i svojim show – nastupima svaki dan. Psolednji put je javno prozvao meksičku i drugu emigraciju kao glavni izvor silovanja, pljačke i kriminala usljed čega su mu neki lanci trgovine otkazali ugovore u prodaji robe sa njegovim zaštitnim znakom, ili tv nastupe na pojedinim medijima, međutim to ga uopšte ne zanima.
A koliko i kako on zagovara Ameriku vidjelo se upravo na ovom otkazanom poslu sa firmom ‘Macy’s’. Trump bi u rat sa svakim i uvijek, China je najveći američki neprijatelj, Iran, Japan i Rusija, dok je u ovom lancu trgovine koji ga je otkačio prodavao kineske kravate pod svojim imenom. Kockar i jebivjetar, vlasnik na desetine kockarnica u Americi i vani, vlasnik nekretnina-pola metropole New York, no nije isključeno da bude i predsjednik.
Uostalom, kad postaneš predsjednikom i kad dobiješ vlast, retoriku lako promijeniš.
Uostalom, biti predsjednik ne znači da si najpametniji, već najsposobniji. Uostalom, to ne znači da se pitaš ako si predsjednik, vidjeli smo da Obama ne može ništa, čak i kad bi htio.
Nije Trump jedini kandidat koji, kad bi se cijenile moralne i zakonske norme ne bi mogao biti ni predsjednik kućnog savjeta, ali to se ‘ne pika’. Tako guverner New Jersey Chris Chriestie je u poznatom scandalu sa namjernim zatvaranjem mosta ‘Washington Bridge’ gdje su 18 puta istražitelji naređivali dostavljanje dokaza o ovoj već ižvakanoj aferi a on mrtav – hladan odbio, zatim u utrošku silnih miliona dolara državnih para u poznatoj prirodnoj nesreći za sebe i porodicu (orkan, oluja ‘Sandy’) koja je zadesila ovu državu prije par godina, pa šta, evo ga u utrci za predsjednika i sa veoma dobrom pozicijom. Treći Bush u Bijeloj Kući bi bio zaista smijurija, a možda i ne bi, treba sačekati. Ili Clinton preko žene (Hilary) ponovo može računati na ovalne office jer je bogata ‘baba Clintonovica’ umjesto sa unučićima krenula špartati Amerikom, čak i pored nekoliko scandala oko Libije i američke ambasade u kojoj je osoblje poginulo vele, ‘njenom zaslugom’, ili email poruka koje je slala umjesto preko Bijele Kuće privatnim serverom. Čak iako plaćamo njenom mužu Clinton-u, pa i Carter-u i Bush-u njihove kancelarije i telefone i bogzna šta sve ne, još uvijek i do smrti, opet nije dosta.
Predsjednikom bi mogao postati i pop Huckabee koji već drugi put juriša na Bijelu Kuću, a možda čak i guverner Texasa Rick Parry koji ne zna nabrojati ni vrste izvršne vlasti po američkom ustavu, ono što svaki izbjeglica mora znati kad polaže ispit državljanstva, 2008 godine se u utrci na tome obrukao.
Mogao bi predsjednik biti i ti, lako bi se mogao nazvati ovaj show, pod uslovom da imaš dobre sponzore i dobre medije.
Ako su prošli predsjednički izbori bili istorijski zbog prvog afro-amerikanca predsjednika, ovi će biti ‘istorisjki’ po tome što nam sada treba žena (Hilary) za predsjednika. Ili neki emigrant sa Kube (Marco Rubio), ili čovjek koji zna raditi biznis (Trump), od čega će nam svima laknuti… Kako god okreneš, istorijski su.
Kada su Bosanci u pitanju, i njihov glas će se računati, zasigurno. Lobisti će kao i obično krenuti od ‘bh zajednica’, džamija i silnih ‘nevladinih’ udruženja i zajednica, a odlično uvezanih uhljebljujućih pozicija, dok će preporuke kao i ranije doći, ako već nisu, iz Islamske Zajednice BiH. Onaj ko bude više gurao rezolucije o Srebrenici u kongres ili senat, u opštinska vijeća, taj je naš favorit. Ko bude davao oronule zgrade za džamije, crkve ili vatrogasne propale zgrade, ko bude davao ‘grantove’ džematima, taj može računati na našu naklonost u dan izbora.
Sve već viđeno.
Mogu pričati i svaki dan se keljiti na tv ekranima koliko hoće, ništa im ne vjerujem. Obama je bio zadnji koji me poprilično slagao. Sve dok u 21. vijeku ne ukinu bonove za hranu, dok ne ukinu olakšice za bogatune na račun sirotinje, omoguće kvalitetan rad kvalitetno plaćen (oni se ‘ne mogu dogovoriti’ oko zvaničnog minimuma za plaće a mogu o visini poreza kojeg moram platiti), dok ne ukinu posebne zatvore samo za bogatu klasu i ne izjednače sve pred zakonom, ma sve dok je granica bogatstva $15.000 godišnje za srednju klasu a direktori mobilne kompanije ili banke dok primaju samo bonusa na stotine miliona dolara, mimo plaće, sve dotle je ovo klasičan politički Hollywood i show. Ko voli, neka izvoli. Za mene u ovoj hrpi nema ni kandidata ni predsjednika.
photo : D. Trump, kandidat Republikanaca za američkog predsjednika, arhiv Cross Atlantic