Dom kulture ‘Zuhdija Žalić’ Velika Kladuša se gradi od 2009. i još nije završen niti useljiv, sad pred izbore se ‘uređuje pristup’, ali kome i gdje?
Kad se neka građevina ili građenje ‘otegne u vječnost’ ili se nikad ne završi, onda se fino u narodu kaže kao u narodnoj pjesmi : to ti je ‘Skadar na Bojani’. Ta epska pjesma iz 14. vijeka o ‘Zidanju Skadra’ koja govori o velikim žrtvama i nikad ne dovršenom poslu imala je svoje opravdanje i u malo bližoj našoj istoriji. Ima više primjera ali najeklantniji je onaj sa tvornicom glinice u Obrovcu, u Hrvatskoj iz komunističkog perioda. Kad su drugovi odlučili praviti tvornicu glinice a glinice nigdje na vidiku pa zapelo. Fabrika se ipak gradila godinama ali nije nikad proradila niti je dograđena, ostalo je zapisano da je taj građevinski poduhvat drugova ostao ‘Skadar na Bojani’ i ušao u legendu.
Velika Kladuša nema rijeku Bojanu ali ima mali potok Kladušnicu i ima svoj ‘Skadar’ na njoj. Zove se Dom kulture ‘Zuhdija Žalić Velika Kladuša’. Nekadašnja biblioteka i gradsko kino gdje smo mogli pozajmljivati i čitati knjige te gledati filmove u samom centru ove opštine i grada, davno je nestala a na njenim temeljima je nikla zgrada od par spratova koja se i danas zove tako iako je daleko i od ‘Doma’ i od ‘kulture’. Jednostavno ništa se na objektu ne radi godinama i zvrji prazna, neuredna i nedovršena, dok su knjige iz biblioteke prvo prebačene u nekadašnju zgradu SOUR ‘Agrokomerc’ a poslije ko zna gdje, navodno u ‘alternativni dom kulture’, ma šta god to značilo.
Smjenjuju se vlasti a zgrada ostaje netaknuta i propada od 2009. godine kada se počelo sa rekonstrukcijom. Donose se programi i obezbjeđuju sredstva u budžetu koja se potroše a zgrada još svjedoči javašluku i bezobrazluku vlasti i niko osim gradskih fugura u administraciji ne zna daljnju sudbinu ovog objekta. Gdje se noću sakupljaju ljubimci šprica i tableta i noćne kapljice. Stari Dom kulture je početkom rekonstrukcije srušen da bi se 2014. došlo do zgrade kojoj se ne zna datum završetka niti useljivosti, da ruglo bude veće uz zgradu su, da bi novim tajkunima grada oslobodili prostore parka za njihove investicije i objekte, ubacili biste narodih heroja Velike Kladuše iz parka uz ovu pustu zgradu gdje kao u životinjskom kavezu (ogradili ih mrežama za betoniranje navodno da ih zaštite od oštećenja) čame uz pustu građevinu i koje u prigodnim prilikama obilaze opštinski činovnici, penzioneri i boračka udruženja polažući uz rešetke ograde vijence uz poznata slikanja za novine još poznatijim patetičnim pismima i porukama. Pored ostalih, tu je završila i bista narodnog heroja Zuhdije Žalića čije ime je nosi Dom kulture.
Prethodna vlast je bila kritikovana zbog zastoja sa gradnjom i dovršetkom pa je nova vlast Laburista BiH na čelu sa Fikretom Abdićem odlučila da stvar popravi. Po zadnjim evidencijama dana 21.12.2019 Abdić je potpisao ugovor ‘za izgradnju prve faze Centra za kulturu’ sa njegovim jedinim i glavnim izvođačem svih radova na Opštini JKUP ‘Komunalije’. Ugovorena je cijena radova d 455.946.83 KMa, rok završetka prve faze prizemlje i prva dva sprata je fiksiran na 120 dana. I bi rok i prođe rok, sve bi ali ‘Dom kulture’ nikud. Ni makac. Dobili smo i mi svoj ‘Skadar’.
Ovih dana Laburisti BiH svečano poslije čitavu godinu dana paradiranja i veselica po čaršiji ponovo se prisjećaju ‘Doma kulture’. Znaju oni šta boli raju pa objavili vijest da je ‘uređen pristup Domu kulture’. Ima čak i slika, postavlja se kaldrma uz trotoare sa glavne ulice prema prilazu ‘Domu’. Opet sa istim izvođačem radova.
Potez je za pozdraviti ali braćo i pobogu, mora se reći da je to više predizborni slogan nego što je rješenje i zgrade i problema. Umjesto toga, narodu treba reći da li će te i kada završiti to građansko blago i središte gradske kulture, taj spomenik opštine, te zbog čega je ‘Dom kulture’ postao dom nekulture vlasti? Zar se nije moglo umjesto toliko skrkane love na teferiče i veselja uz pjevaljke samo ovog ljeta sponzora Opštine, tu lovu usmjeriti u dovršetke radova na ovom objektu? I ko je zapravo kriv što se objekat nije završio? Da i ne spominjemo gdje su pare iz budžeta od dosadašnjih ‘faza’.
Džaba ti prilaz kad vodi nigdje i nikuda. Kao kad bi uredio pristupni put do kuće a kuća nije završena i ne zna se ni kad će biti. Ovako, pristup ‘Domu kulture’ je samo pristup za glasove birača. ‘Skadar’ ostaje i dalje, nažalost.
photo : od 2009. neizgrađeni Dom kulture ‘Zuhdija Žalić’ Velika Kladuša, uređenje pristupa, arhiv
