U BiH o Palestini i Izraelu se govori i priča, svako od vrtića do bh Predsjedništva je već odavno o tom ratu zauzeo i stav i stranu, onaj ko nije taj je u velikom problemu, ali u javnosti nema onih koji su najpozvaniji : šuti najpoznatiji i najmoćniji Amerikanac u BiH američki ambasador Murphy, jedva progovara i najpoznatiji Jevrej – Jakob Finci
* Interesantno je, nema ništa u BiH o čemu svoj stav ne zauzima i javno ga ne iznosi američki ambasador Michael Murphy, ali o ratu između Izraela i Palestine šuti kao gluhonijem. Osim te (sada) najvruće teme, Murphy je raspoložen za svaku poru bh društva, od mejtefa i Reisa, od ljudskih prava, bh zakona, povratnika, bh političara do oružanih snaga. I o svemu ima i javno podastire mišljenje ambasade a time i Amerike. O Izraelu i Palestini ni slova, i što je još interesantnije ni mediji ga ne pitaju o tome.
Zna se stav američke vlade i administracije, zna se i raspoloženje bošnjačkih političara prema Americi, zna se i da bi se u ovako naelektrisanoj situaciji svaka njegova riječ preslagivala ‘na dlaku’, međutim i pored toga, cijeni se da bi o tome trebao progovoriti. Tim prije jer uvijek naglašava kako je Amerika uvijek bila i ostala uz BiH, kako će braniti njenu suverenost i nezavisnost, dok ga u isto vrijeme i mediji i raja, Tite mi i mnogi bošnjački političari po ulici glavnog grada pljuju i kritikuje, čak ga i tjeraju kući (go home, na prošlim demonstracijama protiv Visokog predstavnika ispred OHRa). Uz ovaj rat na Bliskom istoku, po socijalnim mrežama ga čak prozivaju i za saučesništvo u genocidu u Gazi (prozivaju Ameriku, zapravo), ali on stojički i mudro šuti, bavi se Miloradom Dodikom, crnim listama i korumpiranim bošnjačkim političarima.
Za to vrijeme, drugi strani ambasadori u BiH vode bitke i ‘dopisuju se’, onaj koji je, mora se reći glavni, šuti i ne progovara. Znam, mnogi će reći da bi svojim komentarima izazvao još veća talasanja, ipak, kao jedan od glavnih i još uvijek najvećih prijatelja BiH i naroda, upravo zbog toga bi trebao reći koju.
Čisto da, kao što gasi mokre Dodikove snove, ugasi i bošnjačke.
* Još jedna javna, moćna i politička persona u BiH je kao i Murphy, u totalnom snu, Jakob Finci se ne čuje.
Prije 07. oktobra ove godine i napada terorista Hamasa te kasnije početkom brutalnog rata i akcija Izraela Finci je skoro svakodnevno popunjavao novinske i tv vijesti, posebno uz izbore i izmjene Izbornog zakona od strane Visokog bh predstavnika, sad kao da je u zemlju propao.
Odmah nakon napada na Izrael kratko je prokomentarisao novinarima ‘na putu sam, nisam upoznat sa svim šta se događa‘, da bi naknadno dao malo dužu izjavu i kao i američki ambasdor naprosto nestao sa radara javnosti. Zadnji put je rekao ovako.
‘Naša unutrašnja politika koristi svaki svjetski događaj da bi nas još više zavadila i učvrstila svoje pozicije. Nismo mi baš zainteresovani za svaki sukob u svijetu. I ne moramo biti, kako kažu, k’o biber po pilavu za svako pitanje, i ne moramo o svakom pitanju zauzimati neki stav. Želimo mir za svakog čovjeka na svijetu. Ne utičemo na politiku u BiH, pa najmanje možemo uticati na politiku na Bliskom istoku’.
Što se tiče komentara koji ima Jevrejska opština Sarajevo i Jevrejska zajednica sve se svode na isto : ‘mi ne utičemo kao vjerska zajednica ni na politiku u Bosni i Hercegovini, najmanje možemo komentarisati i uticati na politiku na Bliskom istoku, želimo mir za svakog čovjeka na svijetu, žalimo za svim žrtvama..’ Rat Izraela i Hamasa je nazvao ‘žalosnim događajem’ te naglasio da ‘moramo žaliti za svakim mrtvim”.
Toliko od Jakoba Fincija, ništa više.
Možda kao i američki ambasador ima svoje razloge za šutnju ali i mi imamo pravo da ga u šutnji prekidamo. Jer, nije to baš tako da Jevrejska Zajednica ‘ne utiče na politiku u BiH’. Kada je 2012. buknuo rat između istih strana, Jakob Finci i Jevrejska Zajednica su imali svoj komentar, danas to nije slučaj.
A svi znamo da je Finci u politici čini nam se od rođenja. Posebno je postao popularan kad je kod Međunarodnog suda u Haagu izdejstvovao presudu skupa sa Dervom Sejdićem poznatu kao ‘slučaj Sejdić-Finci’, kada su tužili državu BiH i dobili presudu decembra 2009. kojom se državi nalaže da ukloni nedostatke u propisima po kojima svi građani BiH nisu jednaki pred zakonom, ne mogu se predstavnici nacionalnih manjina (Romi i Židovi) kandidovati za bh Predsjedništvo. Presuda, i to znamo, zahvaljujući bh vlasteli još nije nikad provedena.
Finci je u politici indirektno i preko Međureligijskog vijeća čiji je član a koje vijeće učestvuje u bh političarenju već decenijama, bio je i poslanik u Parlamentu, ambasador, vodi Jevrejskog kulturno – prosvjetno i humanitarno društva ‘La Benevolencija’ i istovremeno i micro kreditnu bankovnu organizaciju ‘Melaha’ koja se bavi distribuiranjem kredita Jevrejima i ostalima, koja je navodno ovih dana bankrotirala.
Ako je Fincija pomalo i strah progovoriti (25. oktobra ove godine je bez obrazloženja otkazano u Sarajevu obilježavanje 85. godišnjice progona Židova u nacističkoj Njemačkoj, obljetnica tzv. ‘Kristalne Noći’, iz Židovske Zajednice je stiglo šturo objašnjenje : ne želimo dovesti u opasnost malobrojnu Židovsku Zajednicu, policija je dobila zadatak da pripazi sinagogu ‘ponos’ Benjamine Karić, i koncert izraelske pjevačice Yamin Levy 10. ovog mjeseca je održan uz obezbjeđenje i bez incidenata ali uz veliku mržnju prema Izraelu i Židovima i uz pozive na linč po socijalnim mrežama njenim posjetiocima), budući da je sarajevska antiizraelska histerija u punom zamahu a Jevrejska zajednica u čitavoj BiH nije veća od 1000 ljudi, trebao bi nam to reći.
Zašto smo uskraćeni od najpoznatijeg Amerikanca i najpoznatijeg Jevreja u BiH na ovakav muk? A sve grmi upravo na tim relacijama?
Možda bi, kada bi progovorili, bilo malo drugačije. Ovako … ?!
photo : američki ambasador u BiH Michael J. Murphy i Jakob Finci, arhiv
