Kao što se i o čekivalo, prvo pojavljivanje Dodika pred Sudom BiH je nastavak pravosudne farse : zapravo proces je ‘vrući krompir’ Visokog bh predstavnika bačen na tacnu Tužilaštva i Suda samo radi ‘discipliniranja’ Dodika, kakva god bude odluka, njeno izvršenje će biti dugotrajan postupak sa neizvjesnim ishodom i sa dugotrajnim posljedicama po BiH …
Da je Christian Schmidt odradio muški i profesionalno svoj posao (što bi on i učinio da su njegovi naredbodavci PIC – Vijeće za provedbu mira bili složni i iskreni) ne bi danas gledali ovu farsu zvanu suđenje Miloradu Dodiku. Da je Visoki bh predstavnik iskoristio Bonske ovlasti ne bi se u Sarajavu kao u kakvoj dokonoj sapunici za domaćice odvijala ova šega, Dodik bi bio pometen i miran a njegovi ahbabi, partneri i suradnici u vlasti bi bili još pitomiji. Ovako, imamo novu zanimaciju, navijanje, zabavu i daljnje sramoćenje ionako ispolitiziranog i neefikasnog pravosuđa.
I, imamo ‘vruć krompir’ kojeg je Schmidt ležerno i majstorski prebacio na ‘domaći teren’ gdje inače farse i drame ne nedostaje.
Podsjećamo, nakon što je Schmidt nametnuo izmjene Krivičnog zakona čime je anulirao dvije odluke Narodne Skupštine Republike Srpske koje su odbile njegove naredbe o državnoj imovini kao imovini države a ne entiteta i potpisao dekret kojim su odluke završile u ‘službenim novinama’ entiteta, stigla je optužnica protiv Dodika i direktora ‘službenih novina’. Prvo je upućena neprecizno i nepotpuno pa je po prigovoru Dodikovih advokata prepravljena, potom su odbijeni zahtjevi za izuzeće sutkinje u ovom procesu i sve je to trajalo poprilično dugo, jučer je konačno održana premijera već ižvakane Dodikove predstave. Koja je sa pravnog terena i pored nekoliko advokata optuženog u startu otišla na politički, na naš svakodnevni. Zastave, ćirilica, odbijanje ustajanja pred Sudom, negiranje Suda, ismijavanje pravosuđa i glavna okosnica umjesto na biće krivičnog djela usmjerena je na Visokog predstavnika i na njegovu nelegitimnost o kojoj Dodi trabunja od dolaska Schmidta u BiH i u OHR.
Dakle, opet smo na glavnom problemu a to je Schmidt i OHR, koji je veoma uspješno svoj propust usmjerio na domaći Sud, koske za glodanje su bačene na sudijski stol.
Što se tiče samog optuženja i krivičnog djela, iskreno, da je bilo snage, volje i želje, Dodik se davno mogao optužiti za teže, postojeći Krivični zakon BiH je imao i ima sve alate za to a Dodiku ne fali materijala za optužnicu, ali kako je to izostalo zbog bh pravosuđa koje je odavno u raljama politike, Dodik je nastavio sa svojim svakodnevnim maltretiranjem i političkim silovanjem i BiH i međunarodne zajednice, moralo se ‘nešto naći’. Makar i zaprijećena kazna od 6 mjeseci do pet godina.
Da bi sve ‘ispalo’ demokratski i po zakonu, uz zaprijećenu kaznu pao je i prijedlog ‘zabrane bavljenja politikom’, što bi, ako Sud prihvati navode tužitelja, uklanjanjem Dodika sa političke scene Sud odradio ono što je mogao i trebao Schmidt i njegovi nalogodavci.
Šta će se desiti sa presudom i kakva će biti ne može se spekulirati, međutim kakva god dabude, njeno izvršenje će biti neizvjesno i uvući će BiH u nove turbulencije, blokade i podjele. Zato, jer u komplikovanom uređenju države, konačna instanca za izvršenje odluke Suda će biti dugotrajan proces i opet će završiti u Republici Srpskoj. Naravno, ako bude osuđujuća.
Za to vrijeme natociljana i dokona raja u zagrljaju sa svojim nacionalističkim vođama navija po internetu i medijima, likuje se kako je BiH država jer se Dodik ‘morao’ pojaviti iako je tvrdio drugačije, da neće doći na Sud. Niko neće namjerno da skonta, iako se zna, da Dodik kao i bošnjački mudrac Alija Izetbegović ‘jedno izjavi na sabahu a drugo oko akšama’ i da se moglo očekivati da dođe na Sud jer je za njega to mnogo ‘isplativije’ i politički ispravnije i mudrije, što je on i učinio, nije mu prvi put slagati. Puno je lakše progutati ‘strah’ i medijsko ludilo snage i moći.
Dolaskom na Sud Dodik opet diriguje medijskom scenom sa svojim nacionalističkim opasnim budalaštinama i ‘Hlopta’ se sa rajom hegemonizirajaći svoju političku poziciju žrtve i borca za ‘svoju državu’ glavnom adutu svih bh vlastodržaca. Patriota kao i svaki bh političar mafijaš, hoće zastavu Republike Srpske u sudnici, neće ustati pred sudijom (kao kad svaki bh vehabija izjavi ako se slučajno zateče u sudnici), ne zna svoje autobiografske podatke, ne razumije optužnicu jer je pisana latinicom, ne vjeruje sudijama i tužiocima muslimanima.
I sve ostalo, već viđeno što će nas zabavljati možda i godinama.
Ja bih recimo umjesto ove šarade, više volio da sam vidio da Dodika, kad je već to tako teško krivično djelo dovode u sudnicu sa lisicama iz pritvora sa glavom među nogama kao ostale obične smrtnike a ne da ga gledam kako izlazi iz preskupog automobila, mogao je komotno sletjeti i helikopterom, sa masom poslušnika u zajedničkoj vlasti, kao da izlazi na SarajevoFest crveni tepih. Međutim, nema toga, isti je prizor kao kad na suđenje dolazi optuženi ratni zločinac Atif Dudaković ili koji drugi ‘bošnjački gazija’, samo sa razlogom, ovdje fale tekbiri i ono ‘naše’ : svi smo mi Dodik. Pa onda ‘snažno obezbjeđenje’, stotine policajaca u uniformama i u civilu, pa željezne ograde, pa ko zna još kakve ‘fore i fazone’ kao u svakoj predstavi. A ono umjesto svega očekivanog, Dodik kao glumac ispred mikrofona i kamera, samo je još falio ‘prenos uživo’.
Sve je farsa, čak i ‘inat-sutkinja’ koja je Dodiku, kao kakvom Bošnjaku iz Sandžaka kod sudije za prekršaje, na primjedbu da ne razumije latinicu, ekspresno uručila optužnicu na ćirilici. Mogla je komotno i da odgodi ročište i dati mu karticu ‘ovlaštenog sudskog prevodioca za srpski’. Umjesto da ga kao što je red kazni na ćirilici za vrijeđanje i ometanje sudskog postupka.
Novčanom kaznom ili pritvorom, pa da onda svi vidimo kako ‘se prepao’ i ‘kako ‘država BiH radi’.
photo : Milorad Dodik na Sudu BiH, arhiv
