Jučerašnji mrzilački i fašistički video-uradak islamskog nacionaliste profesora na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici Šefika Kurdića nije nikakva ‘glupost i nepismenost’ već doktrina Islamske Zajednice BiH zbog čega neće biti ‘reakcije’ uvijek prisutnog političara Reisa Kavazovića. Čak više, možda ga i uzme u odbranu, kao slične njemu, kao onog hodžu u Prijedoru Mahića ili hodžu Šahinovića iz Bihaća…

 

U sferi političke naelektrisanosti, svađa i rastakanja države BiH, ‘najnormalnije’ je da učestvuju popovi, fratri i hodže, jer su bili jedni od glavnih pokretača prošlog bh rata i jer su se borili za ‘svoju’ vjersku državu, ovo malo zajedništva i jedinstva što se u BiH krhko održava, ugrožava ih.
U ratu glavni logističari koji su aktivnom službom blagosiljali svaki svoje koljače i ubice te ratne profitere, pojanjem, tamjanom ili ključevima od dženneta, u miru aktivno se bave politikom i truju narod, ne može se od smrada disati. Naprosto, ne mogu se više sakrivati iza mantije, ahmedije ili krsta, došlo njihovih ‘pet minuta’ do ostavrenja vječitog sna. Zato javno i bez uvijanja pokazuju svoje fašističke zube, oštre ponovo kame, iscrtavaju međe i najavljuju novi pogrom, zavađaju gdje stignu.
A pokrivaju se Bogom i vjerom.

Na jučerašnji istup radikalnog hodže islamiste iz Zenice Šefika Kurdića, osim reagovanja fra Marka Knezovića, ne oglasi se niko. Mediji kao i uvijek prespavaju jer im se spava. A hodža se zanio (i nije mu to prvi put) pa opalio o begovima Bošnjacima koji su sada ‘postali kmetovi’, oteše mu državu kmetovi Srbi i Hrvati, tek da se čuje i da ‘dušmani drhte’.
Da bi sve izgledalo uvijeno i pjesnički opravdano, iskoristio je stihove bošnjačkog pjesnika 19. vijeka i političara Safvet bega Bašagića za kojeg smo čuli tek s početka bh rata i kasnije, pa razradio njegovu mrzilačku i omiljenu temu, koju je prije par dana iskoristio i Bakir Izetbegović u svom intervjuu za arapsku tv ‘Al Arabya’ kad je govorio kako su nekada ovdje ‘u BiH bili sve muslimani’, ‘ista crkva slična muslimanima’. Govori je nadahnuto o ‘nevjerničkim ušima’ drugih nacija (‘nekada nije bilo ni srpskog ni hrvatskog uveta’), a sada nam sve otimaju i od begova postasmo kmetovi. Zapad, Amerika i medjunarodna zajednica i naravno vlast bez Bakira.
Bašagić je nekada pjevao a sada Bošnjaci opjevavaju i priželjkuju da osim bošnjačkog uha nema drugih.

‘ Znaš Bošnjače, nije davno bilo//Sveg’ mi svijeta nema petnaest ljeta//Kad u našoj Bosni ponositoj//I junačkoj zemlji Hercegovoj//Od Trebinja do Brodskijeh vrata//Nije bilo Srba ni Hrvata//A danas se kroza svoje hire//Oba stranca ko u svome šire ‘….

Sve su nam oteli, sve je izdato. Zvuči poznato, zar ne, podsjeća na Bakira, na Reisa, na ..
Ja I?
Stidljivo će poneki novinar zavapiti kako je Kurdić ‘nepismen i budalasto nastupa’, nešto kao onomad Alija Izetbegović kad je branio svoje ratne zločince i nacionaliste sintagmom ‘neke naše domaće budale’, međutim zna Kurdić šta radi. Većeg poklona Srbima i Hrvatima nije mogao poslati. Uostalom, nije mu ovo prvi put. Čovjek uči mlade generacije, profesor je na Islamskom pedagoškom fakultetu dok je Bašagić zbog svoje nacionalističke himne pored ulice dobio i mjesto u svim bošnjačkim enciklopedijama. Reis Kavazović ga u svojim istupim kao i Bakir pomno prati.
No, nije samo Kurdić osjetio da je ‘ojužilo’ za muslimansku državicu ili za juriš na Banja Luku i Grude, ima sijaset slučajeva hutbi i govorancija hodža i mualima, vrijedi što više zatrovati i kontaminirati bh prostor, država zove. A Dodik priziva. Tako je svojim govorom i hodža u Prijedoru februara ove godine održao ‘slovo’ o pravoslavnoj crkvi i Svetom Savi kao fašisti i pobrao sve medijske naslove i gostovanja, čitava BiH od Reisa do Denisa Bećirovića ustala pa došla da ga ‘posjeti’ i da mu kaže da nije sam, po onoj : ‘svi smo mi hodža Mahić’. Slično je sa minbere vazio i radikalac islamista iz Bihaća Štulanović nekako u isto vrijeme kad i prijedorski efendija, februara ove godine. Govorio je o Republici Srpskoj kao o’ genocidnom okotu’.

Da stvar bude onako malo više bosanska, potrudio se i fra Mato Vincetić u franjevačkoj Župi, 20. augusta ove godine, kada je govoreći o emigrantima prizivao ‘samo svog Boga’.’
“Ne možemo prihvatiti migrante u svoju kuću, dati im sve, a onda oni bezočno, drsko, bezobrazno i bezobzirno dođu i kažu: ja sam musliman, moraš mi dati hranu koju ja hoću da jedem. Vidi, molim te, došao si iz zemlje gladan, žedan, gol i bos. Tvoj bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog. Došao si ovdje u moju kuću gdje je bog Isus Krist, kojem ja zahvaljujem sve one blagodati koje ja imam na Zapadu. Ja zahvaljujem njemu. I sad ti meni naturaš svog boga koji je tebe ostavio gladnog, žednog, golog i bosog, da ja njemu moram i tebi ispunjavati volju, umjesto da kažeš: Halo, pa vidi se ko je, kome mi trebamo zahvaliti, sve ono bogatstvo i napredak Zapada’

Poznato, dakako i opet niko od međunarodnih čimbenika se u BiH nije pozabavo ovim opasnim vjerskim fanaticima (od domaće vlastele je to iluzorno očekivati, vjerski lideri su njihovi izršioci) koji su u sprezi sa ‘liderima’ okupirali svaki svoj komad države BiH i rade na formiranju ‘svoje’ države, čak više, sa njima se sastaju i primaju ih u svoje kancelarije kao državnike. Što oni faktički i jesu i za stanje u BiH su krivi koliko i zvanična vlast i mentalno i vjerski obolio takozvani bh narod. Umjesto toga, oformili su nekakvo fantomsko udruženje ‘Međureligijsko vijeće’ koje niti se sastaje niti reaguje, samo primaju visoke naknade od iste države koju razvaljuju.

P.S.
Ima Islamska Zajednica u svom megalomanskom organizovanju sijaset projekata, digitalnih i drugih aplikacija, okruglih i ćoškastih stolova, ideja i programa, prave radionice za mlaćenje love i licemjerno ispiranja mozgova. Jedan od njih nosi veselo i razdragano ime ‘Pod nebom vedre vjere’ (Islam i Evropa u iskustvu Bosne), projekat koji će ‘na vjerodostojan način pokazati kako su bosanski muslimani u svom modernom islamskom identitetu, kulturno-civilizacijskoj i povijesno-duhovnoj vitalnosti i otvorenosti integrirani u moderne evropske demokratske, prosvjetiteljske i humanističke vrijednosti i tokove’. Ne može vjerodostojnije i kulturnije, Štulanović, Kurdić i ostala vjerska ‘elita’ ideologa na čelu sa hodžom Kavazovićem su pravi predstavnici tog miroljubivog džihad projekta.

photo : Šefik Kurdić, profesor i islamistički nacionalist, arhiv