Svjedoci u predmetima optuženih ratnih zločinaca ArBiH pomažu u donošenju oslobađajućih presuda, ali brate narušavaju ugled ‘slavne, časne i gazijske’ oružane sile : generali i drugi komandanti se nisu ništa pitali, niko nije slušao njihove naredbe i ništa ne znaju
** Farsa sa optuženjem ratnog generala ArBiH Atifa Dudakovića ‘Dučea’ (ratni nadimak, volio je da ga tako zovu) za ratni zločin nastavlja se u suđenju.
Podsjećamo, decenijama ukiseljena istraga i opužnica protiv ovog komandanta V Korpusa u Bihaću tzv. ‘sile Nebeske’ ugledala je svjetlo dana 2018. kada je istovremeno nastupilo poznato ‘svjetlo mraka’ bošnjačkih medija, silnih udruženja, deklaracija opštinskih i drugih struktura vlasti (ono uvježbano i viđeno ranije u predmetima ratnog zločina protiv Orića, Mahmuljina, Ganića i drugih : svi smo mi Dudaković, napad na Bošnjake i državu…), do danas nam nije svanulo.
U ‘slučaju’ Dudakovića i optužene ekipe njih još ’13 veličanstvenih’, pored silne love osigurane u Bihaću i Sarajevu za njeihovu odbranu i porodice (po uzoru na Dodika i njegove ratne zločince) odlukom skupštine Kantona Sarajevo gdje je izdvojeno u te svrhe blizu 800.000 KMa, vlasti Bihaća su otišle i korak više i dalje : donešena je deklaracija kojom se ‘osuđuje nepravedno optuženje generala Dudakovića’. Dok su se širom Krajine i Bosne održavale tekbir-sesije po ulicama gdje se danima tekbiralo Dudaku i Allahu, prijetilo i gdje se pokazivala mirnodopska sila Neba i Zemlje.
Poslije njegovog hapšenja i kratkog zadržavanja u pritvoru, generala je kao i prije njega mnoge ‘strefilo junačko srce’ (kao i Fahrudina Radončića, Dautbašića… ), mediji su rovarili o ‘političkom montiranom procesu’ i o izjednačavanju strana u sukobu, SDA je pisala proteste i donosila zaključke prema tužilaštvu, onda je general skupa sa Elmedinom Dinom Konakovićem o trošku i po spisku IZ BiH i ‘Kralja Harema’ otišao na besplatan hadž gdje je ponio ‘specijalno kamenje sa Une’ kojim je gađao šejtane, pa je onda došla corona u kojoj je srce generala popravljeno nakon puštanja iz pritvora ‘jer mu je bilo zdravlje ugroženo’-Sebija Izetbegović se posebno o njemu tada brinula, poslije svega akcija umrtvljenja, razblaživanja krivice i odugovlačenja suđenja (neka umre još koji živi svjedok) je uspjela pa je general uživao u miru sve do nedavno kada je postupak nastavljen.
** Da ima imalo mudrosti i pravde, generala bi trebalo odmah osloboditi i pustiti ga da uživa svoju pofinu penziju u rahatluku. Jer, unaprijed se može pretpostaviti ishod postupka, a i smanjile bi se stavke u budžetima, uštedili bi lovu.
Naprosto, matrica govori da od ove farse i optuženja i suđenja nema ništa, osim par izuzetaka osuđenika za ratni zločin ArBiH, svi se listom i redom oslobađaju a onda im država plati nakdnu za duševne bolove i patnje ratnog ubijanja. Na kraju svih krajeva, čak i da se osudi, on ostaje ‘naš heroj i gazija’ i ima se rješenje i za to : jednostavno može nestati tajno i kukavički kao i osuđeni zločinac Mahmuljin i niko više o tebi ne priča niti te ozbiljno traži.
** No, farsa kao i svaka, izrodi i drugu neželjenu farsu kao što je ova najnovija sa dokazima u nastavku postupka protiv Dudakovića.
Jvanost je već upoznata da je svjedok Vojić Selver ‘od ranije poznat organima gonjenja’ a raji u Bihaću posebno, dao ‘historijsko svjedočenje’ koje je u bh medijima sa razlogom i povodom (iako čista pravosudna i advokatska lakrdija) zauzelo prostora više od bh penzija, inflacije, nepostojeće vlasti, rudara i povećanja troškova života. Vojić je fino i po scenariju koji se ponavlja u ovakvim postupcima kao i kod Alise Mutap u predmetu Džanana Memića ‘obolio’ od amnezije. Ne zna ništa o zločinima. Kaže nije ni bio u toj ‘akciji Sana’ kada je ‘zaslugom’ Dudakovića i kompanije pod zemlju otišlo oko 300 lica po navodima optužnice. Ne računajući Ap Zapadna Bosna, to je klasična kolaterala i van njegove krivice.
Međutim, ono indikativnije, Vojić je svoj iskaz u istrazi ‘opravdao’ novim krivičnim djelom koje jeste ‘lažno svjedočenje’, ali malo je teže od toga, pa ipak, svi mediji samo bruje: vidi kako pakuju našim generalima ovi Srbi tužioci. Reče da je dao iskaz koji tereti Dudakovića po kojem je vidio leševe i čuo optuženog Ružnića kako su pobijeni zarobljenici ali da je to učinio uz naknadu. Dobio lovu pa tako izjavio, i to što je tada rekao nije ništa tačno, već ovo sada.
Da ima pravde i Boga, pored lažnog svjedočenja bio bi optužen i za krivično djelo ometanja pravde i još koje drugo, pored njega i mnogi drugi ali Vojić će umjesto toga ponosno izaći kao ‘gazija’ i čovjek istine.
** Kako je moguće da ova bihaćka baraba, razbojnik i kriminalac i ahbab još jedne takve i malo žešće bihaćke vertikale i horizontale u liku i djelu Abdić Hamdije ‘Tigra’ SDA poslanika, ratnog zločinca i ubice i mafijaša, bude kako je sam rekao i suradnik obavještajne bh službe ‘OSAe’, to je lako prihvatiti. ‘Osmica’ je imao takvih na platnom spisku koliko hoćeš i nećeš. Međutim to nije važno, važnije je da mu je pare u istrazi dao Srbin i rekao mu šta da kaže a što je sve ‘naučio napamet’, što je pravo čudo za takvu inteligenciju nekadašnjeg kick-boxera.
Ne znamo da li će njegov iskaz Sud prihvatiti, možemo samo pretpostavljati, jer radi se o nemoguće kredibilnoj faci čija ‘zlata vrijedi’.
** Evo samo manjih izvoda iz njegove slavne biografije, po kojoj bi mogao komotno za ministra ili u bh Parlament. Predsjednik je udruženja demobilisanih boraca u Bihaću, premlatio je doktora Dragišića u Domu Zdravlja Bihać 2014. zbog nekakvih ljekova koje je tražio a nije navodno dobio. Prije toga 2011. pretukao je također direktora Zavoda za zapošljavanje Mesuda Mešića, iste godine je izmlatio i vozača Šemsudina Dedića sadašnjeg SDA ministra u Sarajevu a tadašnjeg vladara u vladi US Kantona, gdje je radio kao portir. Mlatiti i dijeliti batine u opisu su njegovih poslova, kao i pucanje, što je volio više od svega.
Iste te 2014. godine ispucao je u centru Bihaća u Agima Murića kick boxera iz Cazina, istom prilikom je oštetio i vozilo jarana ‘Tigra’. Sve što je lijepo i domoljubno u Bihaću je u blizini’ Tigrovog kafića kojeg je napravio u centru gradskog parka, sudeći po iskustvima Vojića, imao je i od koga naučiti. Zbog ovog pokušaja ubistva suđenje je trajalo ihahhha, skoro osam godina, presudi pa ukini, te je konačno nakon prve presude od 4 godine zatvora dobio 2 godine i 5 mjeseci za pokušaj ubistva.
Besmisleno je pitati je li izdržao ovu kaznu, znamo kako je i ‘Tigar’ za svoje razbojništvo sa pištoljem jedva svoju ‘odradio’ a danas donosi zakone i dijeli ‘pamet’ raji u Sarajevu i u BiH, međutim Vojić je i poslije ove konačne kazne ostao dosljedan sebi. Na ulici je zaustavio 2015. god. predsjednicu Kantonalng Suda te joj prijetio pištoljem. Sad po onoj ‘našla krpa zakrpu’ ovaj naš gazija spašava generala, svojim zaboravom i javnom potvrdom o primanju love za nekakav tamo iskaz u istrazi koji mu je pripremljen a on ga ‘morao’ potpisati.
** Ovo sa svjedocima u postupku ratnog zločina ‘časne, gazijske ArBiH koja je ratovala merhametlukom, tespihom i Konvencijama o ljudskim pravima civila i zarobljenika umjesto puškama i granatama postaje, dakle, umjesto izuzetka- pravilom.
Tako je u predmetu ratnog profitera i zločinca Nasera Orića, svjedok Ibran Mustafić, inače nekadašnji bh poslanik i komandant iz Srebrenice, vještačenjem proglašen ludim, vještak je to fino opisao kao ‘neuračnljivost’. U nekim drugim svjedočenjima, kao u ‘slučaju’ Mahhmuljin, još jedan vještak je jednog svjedoka proglasio ‘nesposobnim za svjedočenje’ kao Sebija Izetbegović Alisu Mutap. Kažu, zbog stresa. Brojni svjedoci ali i optuženi uvode u BiH pravosudni sistem nove norme i sudsku praksu, čime ovaj dokaz (svjedočenje je jedan od dokaza u postuku) u krivično postupku postaje sve učestaliji. I po njemu se sve ono što su u istrazi svjedoci rekli, na pretresu opovrgne. Bez ikakvih posljedica po takvog svjedoka. Nema dokaza, nema ratnog zločina. Tačka.
Osim svjedoka, još jedan momenat zaslužuje pažnju a to su iskazi optuženih generala i komandanta.
Jeste da oni imaju pravo u svojoj odbrani lagati za razliku od svjedoka, ali laž ima i drugu dimenziju.
U ratu sve ‘Bogovi’, sami ‘strah i trepet’, moralne osobe od autoriteta i patriotizma, u procesima postaju prave neznalice i kukavice a mi ih već tri decenije opjevavamo i slavimo. Oni sad ‘ništa ne znaju’, ‘nisu ništa potpisali ni naredili’, ‘niko ih nije slušao’, ‘ovi optuženi nisu bili pod njihovom odgovornošću’ već su ‘djelovali samostalno’, niko im ‘ništa nije mogao narediti’ osim ‘što su uvažavali Aliju i slušali ga’, nisu ništa mogli poduzeti’, ‘nisu mogli spasiti zarobljene’ (posebno mudžahedine kojih dakako nije bilo u ArBiH) pa nam nakon te šarade tako ‘slavna i herojska odbrana’ i ‘komanda ustrojena po najmodernijim pravilima ratovanja’ postade ništa. Ko razularena banda Bože oprosti. Još i ako se desi da se koji komandant ili general kao Mahmuljin osudi, nestane ga ‘kukavički i tajno’ kao što nestaju ‘hrabri srpski heroji ratni zločinci’. Dođe čovjeku da kaže ‘Jebo takvu vojsku u kojoj se nisu ni zašto pitali ni generali ni komandanti’ dok su im nekada slavni ratnici i borci a sada svjedoci – sve sami ‘luđaci’ i neuračunljivi tipovi koji još i lažu za debelu lovu.
Zna se zbog čega je sve to tako u ovim postupcima ali ostavlja veliku mrlju na ‘nebesku silu’ i na nenadjebivu i nepobjedivu Armiju širom Bosne ‘koja nikako nije mogla počiniti nijedan zločin’, koju ne mogu niti će opravdati i oprati sve dosadašnje i buduće oslobađajuće presude. Koje neće zatomiti čvrste i sigurne dokaze, slike, filmovani zapisi i dnevnici o njihovim (ne)djelima koji se kod Suda osporavaju.
Posebno to ne mogu sakriti na stotine mrtvih, ubijenih i zaklanih njihovim naredbama za koje se sada tvrdi da su to bezvrijedne kolateralne žrtve rata koje su se same poubijale.
photo : general ArBiH optuženi ratni zločinac Atif Dudaković dolazi na Sud, u okviru : svjedok Selver Vojić, arhiv
