Vjerski skup ahmedija u Srebrenici na temu povratnika naučno dokazao da je autobusima i u skupim limuzinama u Srebrenicu došlo više hodža nego što se tu vratilo povratnika u zadnjih deset godina
Što više političari i vjerske glavešine pričaju o povratku, to je sve manje povratnika.
Kad je riječ o Srebrenici, to je pravilo davno potvrđeno. Ovaj grad je nekada brojao više od 35.000 stanovnika, imao fabrike, rudnike i turizam, danas u ovom razorenom i opljačkanom središtu bh vjere i politike nema ni 5.000 ljudi, žena i djece, od čega Bošnjaka nema ni 2.000. Grad nema bolnicu, restoran, nema nijednu zanatsku radnju, nema fabriku i perspektvu uopšte.
I još se uvijek nakon tri decenije iz Sarajeva neprestano govori o povratku i povratnicima. Iako se tu vraćaju samo mrtvi, država daje svake godine stotine miliona ‘povratnicima’ koji se preko veza upumpavaju podobnima za obnavljanje kuća koje su prazne ili na prodaju i za viknedice svojih vikend povratnika u koje državni paraziti svrate poslije lova u obližnjim šumama. Ili poslije džume. Uz napomenu da su sve džamije obnovljene ali kao po pravilu zvrje prazne, nema ko u njih svraćati osim u vrijeme Ramazana ili ljeti kad nešto dijasporaca dođe nakratko u rodni zavičaj.
Osim u Potočare, gdje ljudi svrate uz 11. juli da se prisjete žrtava genocida i ratnog zločina, drugim danima je Srebrenica puna jedino pasa lutalica a novinski članci pune se mržnjom i svađama, da se zaborave milijarde humanitarne pomoći koje su umjesto za povratnike završile u privatnim džepovima i u kasama Islamske Zajednice. Ovo najpoznatije groblje svjedoči o stradanjima u zadnjem bh ratu međutim ni tu mnogo toga ne štima. MC Potočari su zapravo pravi ‘finansijski district’ države BiH i njenog partnera u vlasti IZ BiH, neovisni od svih kontrola i protoka love. Tako se vodstvo Potočara i ponaša. Tu u Srebenici, kad je već riječ o povratnicima ne stanuju ni njeni glavni predstavnici direktor MC Emir Suljagić ili ‘majka’ Munira Subašić, oni tu svraćaju na posao.
Jučer se tamo u ovaj tužni grad slila čitava kamarila bijelih ahmedija, gdje se na ‘naučnom skupu’ pod imenom ‘Uloga i značaj imama u procesu povratka’ krkalo i pilo, dovilo i slikalo.
Kada se pogleda ova velika grupa ahmedija i kad se izbroje face dođeš do zaključka da je na ovaj skup došlo više hodža nego što se vratilo Srebreničana u zadnjih deset godina. Skup je mudrom logikom nazvan ‘naučnim’ (nama je vjera islam odavno postala isplativa nauka i ideologija) međutim to se komotno može nazvati vjerskom vikend-ekskurzijom, svi će oni osim domaćih hodža iz Srebrenice poslije ‘hadisa’ i dova natrag u Sarajevo ili Tuzlu, pa će kažu nastaviti sa temom na velikom skupu istog naziva u Sarajevu.
Kako državom i vjerom vladaju već tri decenije SDA i Islamska Zajednica BiH meni ovo više liči, da se figurativno izjasnim, gluho bilo, na ‘povratak na mjesto zločina’. Zato jer kao što znamo, za tragediju Srebrenice i genocid jesu glavni krivci srpske vođe i vojska, ali nisu jedini. Srebrenica nam se dogodila uz sversrdno djelovanje IZ i Alije Izetbegovića, koji je u Daytonu dao i žrtve i grad Republici Srpskoj u zamjenu za brda iznad Sarajeva. U vrijeme napada na ovu zonu ArBiH nije ni mrdnula da se grad i Bošnjaci spašavaju, nasuprot tome povučen je Naser Orić u Sarajevo a obezglavljena masa ostavljena na tacni neprijateljima. Osim toga, vlast uz ahmedije organizirali su autobusima prijevoz Srebreničana u Sarajevu i okolicu, gradeći sebi bazu za glasove, o čemu je nekad dok nije osjetio snagu i slast vjere pisao i Emir Suljagić optužujući direktno i Aliju i SDA. Tako kao nekad i danas se sa istim žarom od Srebrenice pravi grad ‘slučaj’ iz Sarajeva, i taj grad ostaje da služi za političko nadmudrivanje i prozivanje. Zato nemam drugog poređenja. Čista zloupotreba vjere u dnevno političke svrhe.
Umjesto love koju će spiskati na žderačinu, prijevoz i reklamu, bilo bi bolje da su vjerski službenici to dali siromašnim i pravim povratnicima koji po brdima Srebrenice muku muče da prežive, do njih se jedva može doći. Ali, to onda ne bi bila ‘slika dana’.
Šo se tiče ‘naučnosti skupa, lakrdija. Porediti Srebrenicu sa Medinom i Poslanikom Muhamedom i negovim preseljenjem je daleko od naučnog ali to fino liježe na uši vjernika i siromaha, ta blasfemija je odavno normalna stvar za ove turiste hodže i njihov vrh na Kovačima.
Iskreno, čak je i Muhamed svoje povratnike bolje cijenio i pazio nego ove ahmedije svoju raju. Da je to tačno neda lagati statistika koja kaže da ima više povratnika sa ovih prostora u Ilijašu ili Vogošći nego u Srebrenici.
To me podsjetilo na još nešto. Na one autobuse ‘povratnika’ u kolektivnm iftarima i žderačinama SDA u predizborno vrijeme gdje se čak do 7.000 ‘povratnika’ dovede pa u razapetim šatorima krkaju i piju i vaze o povratku i povratnicima a kad se magla raziđe nema nikog u Podrinju. Tamo se samo svakog 11. jula vraćaju mrtvi ili njihovi ostaci.
Nema čak ni cirkuske šatre. Ostane samo prazno i pusto Podrinje, nepresušni izvor zloupotrebe i pljačke.
photo : ‘slika dana’, hodže na ‘naučnom’ skupu u Srebrenici o ‘ulozi imama u procesu povratka’, arhiv
