Fašisti su svuda isti, ‘brat’ i ‘sestra’ : džihad jurišnici Elmedina Muftić i Draško Stanivuković
Često puta smo čuli kako Bakir Izetbegović naglašava da ‘na teritoriju kojeg je kontrolisala ArBiH’ gdje su ‘naše institucije‘ nije bilo zločina, nebrojeno je puta pojašnjavao zašto nismo ostali u zajedničkoj državi Yugoslaviji. Bratstvo i jedinstvo te ostale antifašističke tekovine NOBa i partizana koristio je samo onda kad je trebalo retuširati istoriju pa izjednačiti islamiziranu SDA vojsku sa antifašizmom partizana.
Milorad Dodik je u isticanju ‘greške‘ Srba koji su vjerovali, a ‘bili u zabludi’ u Yugoslaviji i bratstvu i jedinstvu otišao korak više od Izetbegovića, hrvatski nacionalizam je također antifašizam Josipa Broza i nekadašnje zajedništvo ili suživot pojavom Franje Tuđmana sahranio zauvijek. Vjerski kler sve tri konfesije koji je ideološki vodio rat u BiH i na ostalim prostorima ex Yugoslavije, među partizanima, ateistima i komunistima (to je njima isto) još uvijek vidi najvećeg neprijatelja svoga opstanka.
Njihovo djelovanje i zalaganja njihovih predaka izrodili su plodove, iza njih su (p)ostali ponosni nasljednici tog neskrivenog fašizma, generacije su već odgojene i zadojene mržnjom i religijom, teško da će se antifašisti toga ikad osloboditi ili ovi drugi ozdraviti, ali još uvijek je svima ista konstanta : koliko god da su zatrovani vjerom i novom ideologijom, među njima nema na tom polju razlike.
To se potvrđuje svakodnevno.
U povodu proslave Dana Republike Srpske 9. Januara oko kojeg se vodi medijski i politički rat u BiH žustrije nego ikad prije, kao da je slavljenje prvi a ne stoti put (valjda zato jer se slavi u Sarajevu a ne u Banja Luci koja po tom i nije u BiH), nekadašnja nada i svjetlo zajedništva i prosperiteta, instagram zvijezda bh političkog života Draško Stanivuković nakon osvajanja načelničke stolice u Banja Luci uz ovaj događaj istupio je kao Milorad Dodik. Prepisao ‘Baju’, da ne uči istoriju, budući da je inače slab đak što je potvrđeno, a osim toga rođen je 1993. pa je jasno da o bivšoj državi i prošlosti zna previše.
Potvrdio je da je Republika Srpska ‘vječna’, da se ovaj ‘Dan’ treba slaviti svaki dan (zašto da ne, slavićemo i noću), malo je kopirao Bakira Izetebegovića (“tamo gdje Srbi nemaju svoje ustanove i institucije tu su doživljavali strahote..”), a onda je Dodikovim stazama bespuća i istorijske budalaštine sve začinio ovako.
“Više ne možemo nasjesti na priče o nekom bratstvu i jedinstvu, koje znači da nemamo našu državu i institucije. Nekoliko puta u toku naše historije smo nasjeli na to. Rezultat svih tih naših zabluda i obmana svih tih naših stradanja je RS”.
Da i mi ženskog konja za trku imamo, u trenu mu je replicirala poznata džihad internet jurišnica sa sraone Bošnjaci.net (na kojem se slika i dijeli zlatnike Sarajeva sarajevska vrckava hanuma načelnica Benjamina Karić ‘za posebne zasluge’) izvjesna mualima, vjeroučiteljica i bula Elmedina Muftić (1975). Ma šta replicirala, ponovila ‘sestra’ ‘brata. Prvo je ugušila svojim patetičnim pozivima u smrt i u rat (hajmo šehiditi, šta se čeka?), pa kako nas ‘više nikada neće klati i silovati’ te ‘kako majke Bošnjakinje neće rađati djecu da ih vi ubijati, kunemo se velikim Bogom’, a onda se prisjetila ‘brata’ iz Banja Luke.
“Mi više ne vjerujemo neprijateljima Bosne, nismo uspavani bajkom o bratstvu i jedinstvu, jer zlo i genocid su nas probudili, opametili…”
Sad, neka mi ko kaže da ‘mi’ nemamo ništa zajedničkog ‘sa njima’. Imamo, nego!
Drašku su predanja o zajedništvu priče a Elmedini bajke, ali vjerodostojnost i ponos su isti.
photo : Draško Stanivuković i Elmedina Muftić, arhiv
