Evo jedne pozitivne sa zločestim uvodom i sretnim završetkom: nekadašnji ministar sigurnosti SDA dr.defektolog Sadik Ahmetović borac za Srebrenicu platio korupciju, neće u zatvor iako je pravosnažno utvrđeno krivično djelo i izrečena mu kazna zatvora od 6 mjeseci. I nije iz Neuma …
Malo o Neumu, malo o Deda Mrazu
Dok se ovi ‘naši’ i ‘vaši’ na savjetovanju u Neumu ‘bore za državu’, za njene organe i Izborni zakon, zaključani u mondenskom kutku topline, sauna, teretane i bazena, sa čitavim zakupljenim hotelom ‘Marea’ na raspolaganju (ej, država se spašava, nije to mačji kašalj’) skupa sa predavačima i profesorima američko-evropske demokratije (Matthew Palmer i hanuma Evrope Angelina Eichhorst), oni drugi koji spašavaju guzu Željka Komšića i zatečeno bh s(r)tanje odbili su ove blagodeti politike i uživaju u toplom kutku Sarajeva očekujući revoluciju naroda, skupa sa navijačima sa interneta, država BiH se u tišini izborila da spasi još Bog zna kojeg po redu viteza i borca, bivšu vedetu SDA bratije i nekadašnjeg minista sigurnosti Sadika Ahmetovića, svekolikog poznatog junaka Srebrenice i mjesta milion njegovih funckija u ovom gradu. Od ‘moja adresa stolica’ do člana opštinskog Vijeća ili odbora za dženaze u Potočarima.
Nakon što ga je poprilično država isprepadala u poznatom udruženom krivičnom djelu zloupotrebe i korupcije (a što su mu ‘namjestili oni koji za razliku od Sadika ne znaju ni jednu dovu proučiti’, on zna-jednu je posebno učio dok je bio u vijeću opštine Srebrenica i eto, Bog je odradio svoje uz državu) te ga osudila na ‘samo’ 6 mjeseci efektivnog zatvora novembra prošle godine, nakon čega je još efektivnije u decembru pred sami najavak Deda Mraza dozvolila da tu kaznu ‘ne odleži’ već da je odstojeći plati. Smilovala se država što je (bila) pogriješila a i Sadikove dove su urodile polodom i sad kad nam je to javljeno svi smo odahnuli. Sadik neće u zatvor, još prije Nove Godine i onog odvratnog ‘Deda Mraza’ koji se šulja po ‘našoj i islamskoj tradiciji’ nasramotu i pored ‘naših’ fetvi zakona u praksi (kojeg smo ‘cepali’ po plakatima Bužima, Zenice a i ganjali ga strasno po Sarajevu bez uspjeha, sakrio se muški), Sadik je preko humanitarne organizacije ‘familija.pomozi.ba’ uplatio državi 18.000 KMa i nestalo zatvora. Slobodan je čovjek.
A (bili ga) optužili za tešku zloupotrebu i korupciju jer je rođaku i svom vozaču dok je ono bio ministar SDA (od 2009 do 2012) dodatnim fiktivnim ugovorom o djelu omogućio da ovaj pored vozikanja ministra zaradi još ponešto, onako, uz ‘prazne papire’, nekih 15.500 KMa za ni za šta, jer osim vožnje nije drugo ništa ni radio, sve je osim KMa bilo fiktivno i normalno u BiH.
Nije musliman ko ne povrati, tj. ko se ne povrati?
No, ni to nije sve. Sadik, siromah kao i sva politička bh elita iako na državnim jaslama decenijama, skoro od rođenja i bez igdje ičega, našao se na muci. Kako uplatiti kad ti država velikodušno zamjenjuje zatvor sa lovom (100 KM jedan dan zatvora, što je inače nova poratna bh pravosudna praksa za zatvorske kazne do godinu dana političarima, vehabijama, ratnicima iz ISIS formacija, ma čak može se koristiti i kad nekoga siluješ a može i uz ratni zločin, čudo od ranije izvršenih reformi demokratske Evrope bh pravosuđa) kad nemaš love.
Onda se Sadik dosjetio familije, izbjeglica u dijaspori. Kaže, pritekle mu u pomoć dvije sestre, jedna u Švedskoj a druga u Americi, ‘pune ko brod’ poslale mu lovu i Sadik je razdragano trknuo na državnu blagajnu te iskeširao svoj zatvor pred prznike. Toliko dreke na uljudnog i moćnog ‘Deda Mraza’ koji je nešto kroz dimnjak a malo više by Westren Union doznake Ahmetoviću donio slatki poklon, Sadik nije odolio a da mu nešto ne prouči. Uostalom, ‘Deda Mraz’ ne dolazi samo zbog bajke, on dolazi da bi mi uz njega proslavili sunećenje Isusa Krista, samo mnogi za razliku od Ahmetovića vjernika to ne znaju i nemaju pojma o svojoj vjeri.
Slobodank’o ‘tica, Ahmetović može, hoće a i zna (knjiga “SDA, hoće, može, zna”, Fikret Abdić, Masmedia Zagreb, 1991) u nove ‘bitke’ i pobjede.
Nime, osim što mu je za ovu korupciju država na ovaj način pokazala milost, jednom drugom prilikom, prije ovoga-2010. godine, bila je još izdašnija. Tada je, opet “namještenim procesom” optužen za silovanje maloljetnice koju je on ‘stipendirao’ kako je izjavljivao, ujedno i ‘tabanao’ prema izjavi babe djevojčice, ovaj doktor defktolog i ministar sigurnosti prošao još bolje. Nije osuđen uopšte, ama nikako, pala je optužnica protiv ministra, država je nakon iscrpljujuće istrage i višegodišnje analize utvrdila da Sadik ‘nije uopšte’ umočio, naprotiv, on je djevojku godinama stipendirao, njena baba je promijenila iskaz pa ustvrdila kako je ona, baba, djevojku podvodila mušterijama i političarima posebno. Tada kad je bio kratko uhapšen, Ahmetoviću je u hapšenju kratko ‘društvo’ pravio i Ćamil Duraković ali je optužba ostala samo protiv Sadika, nije ni njemu ‘dohakala’, nije bilo dokaza.
Zbog toga u ovom ‘novom’ oprostu’ države nestašnom Ahmetoviću vidim neviđenu milost države, sudija posebno. Jer, ako si već optuživan i osuđivan kao obični smrtnik, teško da će ti država slijedeći kriminal uzeti kao ‘olakšavajuću okolnost’, osim ako nisi posebno ‘važan’ za državu. Eto, ‘naša BiH’ vodi brigu o svojim gazijama, Sadiku je oproštena kazna za novi iako se papir na ‘starom’ optužnom aktu još nije ni osušio. Čim je lova ‘legla na račun državice. Mora se i država od nečega hraniti jel’ tako, jal’ nije?
Koje bogatiji izbjeglica : tetka u Canadi ili sestre u Švedskoj i u Americi, pitanje je sad?
No, i to bi bilo sasvim O.K. da Sadik nije za pomoć išao rodbini, zato jer tek onda saznajemo kakav je to patriota i kokuz. Da ne bi bogate familije u dijaspori i njihove izbjegličke imovine, pored rođene svoje u imovinskom kartonu-ode Sadik na robiju.
Zvanični podaci, naime, iz imovinskog CIK, CIK čik pogodi kartona Sadika političara još iz daleke 2014. kažu da pored stana u Tuzli gdje inače i živi (ono sa životom u Srebrenici i povratničkim mukama je bolno kao i stalno prebivalište Ramiza Salkića u Tuzli a on ratuje za državu iz Bratunca i Srebrenice) Sadik nema puno toga da bi lako platio ovu državnu osvojenu nagradu za korupciju i kriminal. Naime ima on kuću u Ilijašu u Sarajevu vrijednu 100.000 KMa, ovaj stančić u Tuzli gdje životari je po podacima istog CIKa ‘samo’ 140.000 KMa vrijednosti, štednja se ne može sad primjeniti jer u kartonu je tada imao ‘nekih’ 34.000 KMa ušteđevne i to se vjerovatno istopilo bitkom za državu u kojoj je defektolog načisto pregorio na braniku gdje se samo gine i troši, kad je bila ta 2014/ta, dok i zvanični podaci često unose zabunu u raju. Kao kad nam kažu recimo da je sandžački tajkun i vlasnik ‘Avaza’, jahte i nekad i aviona i nekoliko tornjeva, kuća i stanova, sve prepisao ženi i frizerki a mi i dalje vjerujemo da on nema ništa ‘svoje’, već ono što mu makazama zaradi bivša supruga. Pa to ne bi mogla zaraditi ni sunećenjem kamo li šišanjem međutim Fahrudin Radončić, o njemu je riječ, je tako papirima dokazao, možda je i imovina Ahmetovića nečija, ko će to znati kad u našoj državi ‘znanje jest krHko’.
Zato znam da ima mnogih koji mu neće povjerovati da mu je ova humana akcija spasila i život i sadašnju službu direktora Djece u razvoju u Tuzli, gdje je od 2020. nakon što se ‘sastao’ pa odmah ‘rastao’ definitvino sa poslanicima SDA u Srebrenici, nakon što je rigao malo vatru na Bakira Izetbegovića pa se skrasio kod ef. Senada Šepića i njegovog nekakvog političkog ”Bloka’, gdje je uletio pošto su ga izbacili iz SDA. Međutim nacijo, ja mu vjerujem stoposto. I više.
Kao što sam povjerovao da je i ministar policije Srbije Vulin svoj stančić 2017. platio u kešu (200.000 eura) koje pare su mu došle od tetke iz Canade, iako mu cijela Srbija ne vjeruje. Svi se u već znanoj trač aferi grohotom smiju dok su Vulinu mrtvo oziljne čak i rođene njegove uši, porasle da bolje čuje i osjeti šta narod Srbije misli o njegovoj Policiji onda, sada o njegovoj Vojsci Srbije. Iz razloga više jer ako je tetka Vulina tako dobroležeća, kako su tek dobrostojeće sestre Sadika doktora defektologa, moš’ misliti?
Naravno, država nije pitala Sadika odakle mu lova, nije ni Srbija gnjavila Vulina, država kao ni Islamska Zajednica nikada to ne pitaju kad im daješ lovu. Niko nikad kad dobiva ne kaže ‘odakle ti lova, odakle ti lova’ već uzima sa ‘dužnom zahvalnošću’ kao u svakom darovnom ugovoru, mnogo je važnije i sretnije od svega to što Sadik ko i Vulin žive u takvoj demokratiji i da neće u prdekanu.
Svaki kriminalac ćkapitalac’ u BiH je ponosan i uradio bi opet isto ako mu se ukaže prilika
Tokom čitavog ovog ‘namještenog’ udruženog (udružen Sadik i rođak Adnan Bektić, njegov vozač) ministarskog poduhvata Sadik je izjavljivao kao i svaki fini bh političar ‘da vjeruje u pravdu i državu’, da nije-pitanje je kako bi se sve završilo. Možda bi za razliku od Vulina morao dokazati put love od Švedske ili Amerike do Tuzle, ovako nikoga nije briga. Pare idu na stotine načina. Od banke, do džepova u avionima ili gepekom auta. Dobro, jeste on u prvostepenom postupku hinjio kako mu je sve napakovao Bakir Izetbegović, i čak nećete vjerovati, na sličan način kao u postupku silovanja maloljetnice kad je tvrdio da mu je optužnicu složio Aleksandar Vučić, srbijanski predsjednik (jer Sadik je kao mnistar sigurnosti svašta znao o bratu Vučića pa mu se Aco svetio skidajući ga sa stolice u opštini Srebrenica i dalje i šire, Aca ima veze svuda), ali meni se najviše sviđa ovo nakon što je isplatio zatvor kad se obratio medijima.
‘Ponosan sam na ono što sam uradio, (tokom postupka je tvrdio naravno da nije ništa tačno), ponovo bih uradio isto jer smatram da nije krivično djelo dati posao djetetu iz Srebrenice koje ima visoku stručnu spremu i govori tri strana jezika’. To me je ganulo do mojega, jer sam u tome prepoznao Bakira, šehide i ranjavanja i sve druge klince palce koji te unaprijed oslobađaju svih grijehova, onih koje si učinio ili namjeravaš učiniti, ovamo : Sadik kritikuje Bakira, praveći nas mutavim da ne zna da ova država jednako štiti i njega i Bakira, jer iako nisu više ‘skupa’ i u ‘vezi’, oni se jednako i dalje ‘zabavljaju’, što je građanska i demokratska država prepoznala i pravilno ocijenila sve ‘olakotne’ a još manje ‘otegotne’ okolnosti.
Neosjećajne i bahate države u našem okruženju i našem (p)reformiranom pravosuđu
Iako takva izjava znači da će Sadik ako mu se ukaže prilika uraditi opet isto, samo to priznanje država ocijenila je ispravnim, nema tog političara ili ratnog zločinca koji bi izjavio suprotno, vrlo malo je takvih, a država je kod suđenja ovakvim kriminalcima već ustalila svoju praksu. Kod Sadika je odradila svoje, što je mogla i znala, oslobodila ga. I još zaradila, dobro i državi i Sadiku. Lova pala s neba, tačnije kroz dimnjak stigla. A prvobitna šteta državi je sa ‘oko’ 15′ spala na kraju ove fine pozitivne priče na ‘oko’ 4.000 KMa koje bi pare trebao ovaj srebreničanin koji je uzeo lovu a nije ništa radio, ovaj vozač ministra Ahmetovića navodno vratiti državi. Kako to ni Bog ne zna, možda ni Reis Kavazović, kad nije on optužen ni osuđen već Sadik. Vjerovatno niko i nikako, zaboravićemo mi to brzo, mi smo fina bh raja.
U drugim državama kao što smo pomenuli sto puta ranije, ministri podnose ostavke ili idu u zatvor zbog upotrebe telefona preko dozvoljene granice za par stotina eura ili zbog sličnih pizdarija, padaju vlade zbog prekršaja, ali mi nismo ‘druga’ država, mi smo prva i ‘najprvija’, kod nas toga nema brale. Nismo mi takva nedemokarstka i neosjećajna zajednica kao što su ove bahate i surove okolo nas, ili Preko Bare.
Zato takvu državu treba spasiti od ovih iz međunarodne zajednice u Neumu, što sa ‘našima’ žurkuju i lupmuju već nekoliko dana a još nisu odmakli dalje od jegulja, ostriga i ostalih bh morskih plodova. Ako ih se ne zaustavi, udariće i na reformu pravosuđa (jednom su ga reformisali ovakvi i slični ali bi opet) pa ćeš tek onda vidjeti belaja. Zato je bolje da oni kad se napapaju i naliju odu što prije a nas ostave da ‘sami’ demokratski rješavamo svoje probleme. Što će izgleda i biti, manje-više nikom nije do bilo kakvih promjena. Osim onih ratnih, koje nećemo, ali ako se dese, prihvatićemo ih kao najbolju i jedinu opciju.
photo : Sadik Ahmetović, arhiv
