Drugi ‘stimulus check’, druga tranša pomoći građanima i privredi po bh modelu ‘zakinuti sirotinju’ a nagraditi bogate je ‘na putu’ ali umanjen za pola u odnosu na prethodni od maja ove godine
Baš je zgodno primjetiti kako su sve vlasti na Kugli Zemaljskoj slične, kad je u pitanju sirotinja i odnos prema siromašnima, to nije normalno. Bilo da se radi o totalitarnim režimima, onima u tranziciji ili demokratskim i na demokratiji izgrađenim sistemima.
Evo samo dva primjera, Bosne i Hercegovine i Amerike. ‘Prijatelja’ i ‘partnera’, suradnika i uzora. I evo corone.
Na jedvite jade donešen ‘Korona Zakon’ u BiH notorno popularnog i ‘odranije poznatog’ premijera Fadila Novalića završio je tako što je raspodjelu državnog novca kao pomoć privredi države i narodu usmjerio bogatim firmama i jaranskim kompanijama dok je pomoć radnicima tako zamišljena da su pare opet završile u budžetu države, zbog čega su se firme zatvarale a radnici ostajali bez posla.
Političari u BiH koji imaju i deset puta veće plate od prosjeka građana (evropski prosjek je do tri puta) nisu se usaglasili da smanje svoja primanja i benefite, čak više, svi oni radnici koji su radom ‘fasovali’ coronu bili su kažnjavani kad su odlazili na bolovanje ili u obaveznu izolaciju, uključujući i medicinske radnike koji su od početka pandemije bili i ostali na prvoj liniji borbe. Oduzimano im od plate vrijeme odsustva. Dok su se u Kantonu Sarajevo dijelile nagrade i bonusi čak i u vrijeme najvećih izolacija i nerada onima u državnim službama a poslanicima u Parlamentu isplaćivale su se naknade za odvojeni život dok su ‘radili’ od kuće, naknade za prijevoz ili stanove, iako se zna da se nisu sastajali mjesecima na svom radnom mjestu.
Da i ne govorimo o aferama sa respiratorima, maskama, covid bolnicama, opštepoznata priča.
Amerika je u pandemiju ušla nespremna, sa nedostatkom bolničkog osoblja i materijala, ali je među prvim državama Svijeta krenula u ‘pomoć siromašnima i privredi’, odmah s početka pandemije.
Tako je američka administracija već u aprilu donijela propis o dodjeli pomoći svim građanima USA i firmama, raspodjela tog ‘stimulus’ paketa je već otpočela maja mjeseca ove godine.
Svaki punoljetni građanin koji zarađuje manje od 75.000 dolara (po domaćinstvu) dobio je $1.200, djeca također, i kompletan sastav američkih političara bilo da se radi o Republikancima ili Demokratama bio je saglasan da treba pomoći najviše nezaposlenima i sirotinji, koju ovdje nazivaju ‘srednjom klasom’.
Interesantno je da je ‘granica’ ovog siromaštva kod corona pomoći bila zarada od $75.000 dolara gosišnje jer većina Amerikanaca prosječno zarađuje daleko manje, velika većina zarađuje do $20.000 godišnje, ali prvi čekovi su vrlo brzo nakon usvajanja zakona o pomoći ‘teškoj’ više od 300 biliona dolara ‘legli’ na račune građana.
Naravno, opet su najviše ovom pomoći pogodovane velike firme koje su po čuvenoj maksimi američke politike ‘da su toliko velike da nesmiju pasti’ (too Big to Fail) , o čemu će mo reći nešto kasnije, dobile više od ‘malih privrednika’, koje su listom zatvarale svoje biznise.
Kako je pandemija odmicala sve se više čulo zahtjeva da se odobri i ‘drugi krug’ pomoći, američki predsjednički izbori su to donekle odgodili, ali konačno, evo, prije par dana i to je ‘saglasno dogovoreno’ i u Senatu i u Kongresu i nova pomoć sirotinji i privredi ali sada u iznosu od oko 900 biliona dolara, kako stvari stoje kreće prema računima građana ili na poštu već za sedmicu ili dvije dana.
No, vidi čuda. Novi paket pomoći iako veći skoro tri puta nego prvi, dva puta je manji za siromašne nego onaj prvi. Umjesto po $1.200 dolara prvi put, sada se građanima šalje pomoć u iznosu od $600 dolara po članu domaćinstva. Pojašnjenje vlasti je komplicirano i odvelo bi nas nikuda, zato bolje to ne pominjati. Vlasti uvijek imaju objašnjenje.
Za ovakav vid pomoći opet saglasili su se i Demokrate i Republikanci, dakle njihov odnos prema siromašnima je jednak, ma kako njihova borba za državu i građane izgledala različito.
Ne treba zaboraviti da je u Americi drastična disproporcija između bogatih i siromašnih, ovdje 1% bogatih ima više bogatstva nego 99% ostalih, međutim kod raspodjele pomoći ‘računa’ se ili da su svi isti ili da je bogatima potrebno pomoći više nego onima drugima.
Zar nismo slični Bosancima i pomalo Hercegovcima?
Pomoć je dobrodošla kad god dođe, kraj je godine i vrijeme za sravnjenje mnogih nagomilanih računa, poreza (taxe) posebno, tako da ovaj, kao i onaj prethodni ček pomoći možemo komotno nazvati ‘transfer čekom’. Pare koje su ‘legle’ će se samo preusmjeriti na plaćanje poreza ili dugova i odoše. Opet onima koji su nam pomoć poslali.
Kad je trebalo pogodovati i pomoći bogatim i moćnim američkim korporacijama na kojima zapravo počiva država u čuvenom ‘bailout’ masakru državnih para 2008. godine nad parama taksenih obveznika Amerike, akciji koju je otpočeo George W Bush a slatko dovršio Barack Obama, tu se nije štedilo. Na bogatima se ne štedi, njima je tada isplaćeno preko 500 biliona dolara da se ‘spasi američka privreda’
Podsjećamo, u ovoj operaciji pljačke našeg novca podijeljeni su bilioni milijardi dolara najmoćnjim tvrtkama, bankama, farmaciji auto-industriji, pljačkaškim korporacijama WallStreet-a u tadašnjoj ekonomskoj krizi pod objašnjenjem da ‘tako velike firme nesmiju propasti’ jer su toliko moćne. Iako je bilo rečeno da će nako oporavka te firme vratiti pare, više se na to niko nije osvrnuo.
Direktori su sebi nakon što su im pare prebačene dijelili bonuse i plate, u stotinama miliona dolara, istrgovali dionicama i tu dodatno zaradili, raja je malo pištala po medijima, malo izišla na ulice (Occupy WallStreet) ali vlasti su to sve ugušile brutalnom policijskom represijom i opravdanjem da je tim potezom spašena Amerika.
Iako su te velike kompanije po zakonima Amerike ili oslobođene taxe (poreza) skroz ili ga plaćaju u tako smiješnim iznosima da ti se zgadi. Prema kojima recimo Bill Gates (Microsoft) ili Mark Zuckerberg (Facebook) ili Warren Buffett (Berkshire Hathaway) plaćaju porez manji nego svaki dobitnik ‘stimulus paketa’ pomoći u pandemiji, a poznati su milijarderi i bilioneri.
Svaka sličnost u odnosima države i sirotinje, dakle, svuda je zlonamjerno slučajna.
photo : stimulus check, ilustracija
