‘YouTube Yarrabi’ : Krajina je u znaku kestena, o njemu se snimaju filmovi, u jesen je poslastica i prilika za zaradu, međutim dvije ‘kestenijade’ u istom danu i u istoj opštini (Cazin) ne mirišu samo na ‘manifestaciju druženja i prijateljstva’ …
Jesen je, Krajina miriše na izbore, na plodove prirode i skori dolazak zime. Najviše miriše na pečene kestene koji su dio tradicije Krajišnika i dio običaja. Bili kuhani ili pečeni, kesteni su u neku ruku zaštitini znak Krajišnika. Znali su poslužiti i kao hrana za preživljavanje u nekadašnja vremena kad se nije imalo dovoljno kruha, kao slastica su svakom Krajišniku slatka uspomena a slastičarima i pekarima izvor novih ideja i okusa. Znalo se na kestenu i zaraditi u vrijeme kad je otkup davao dobru ponudu cijene, danas je i sakupljača kestena sve manje, manje je i kestenovih šuma. O kestenu je čak snimljen i igrani film 2013. u režji Jasmina Durakovića (‘Ja sam iz Krajine, zemlje kestena’) i, iako kestene konzumiraju i drugi, čini se da su Krajina i krajiške šume pravo mjesto za ovaj ukusni dar prirode.
U čast kestena se odvijaju i razne manifestacije zvane ‘kestenijade’ po uzoru na ‘kobasicijade’, ‘trahanijade’, ‘puzijade’ i ostale narodne ‘jade’, narod uvijek voli fešte, okupljanja, žurkanje i narodne veselice. Tako je i ove godine u Pećigradu, mjestu na granici opština Vel.Kladuša i Cazin održana već 26. po redu ‘kestenijada’ gdje se okupilo na hiljade ljubitelja druženja i mirisa i okusa kestena, uz kojeg odlično ide i ‘nešto žešće’, uz obavezni folklor i muziku. Međutim, istog dana u istoj opštini održana je ista manifestacija 15-ak km dalje u gradu Cazinu samo uz modernije i englesko ime : ‘Chestnut Fest’, gdje je pored kestenja, muzike, ića i pića dodana i biciklistička vožnja ‘Stazama kesetnovih šuma’, kad se dobro naručamo kestena.
Dvije iste manifestacije u istoj opštini u isti dan u čast iste voćke – kestena je teško podvesti pod ‘zajednički imenitelj’ koji se navodi u opisu oganiziranja ove zabave, čak i pored činjenice da se uvaži ‘takmičarski duh’ Krajišnika i permanentno nadmetanje u svemu i svačemu, posebno pod glavni dio obrazloženja da se druženje odvija radi ‘njegovanja prijateljstva i očuvanja običaja i susreta generacija‘. Jednostavno, dvije iste manifestacije u istom danu skoro jedna do druge to ne potvrđuju. Naprotiv, govore drugačije.
Ima u ovome onog ‘našeg’ neprevaziđenog kurčenja i naprđivanja zbog čega ‘smo’ stalno u podjelama i nejedinstvu, zbog čega se čak i u dijaspori permanentno dijelimo. Po najmanje dva sportska kluba istog imena ‘Krajišnik’ u istom gradu (Utica NY), po dva ‘Krajiška Teferiča’ u istom danu i u istom gradu (Chicago, IL, Fort Wayne, IN) i kao kod kestena jedan je ‘Teferič’ a drugi ‘Festival’, to je u genima muslimana, a možda ima u tome nažalost i nedavne istorije i krvavog prošlog bh rata i sukoba muslimana u Krajini, što kesten nikako ne zaslužuje? Naime, nekadašnja AP ‘Zapadna Bosna’ Fikreta Abdića koja je dosezala od centra Velike Kladuše do Pećigrada, doživjela je tragediju i fijasko upravo u Pećigradu, i kasnije i svih ovih godina, i stranka i Abdić su uvijek tu imali podršku u izborima i posebno u djelovanju njegove bivše stranke DNZ za razliku od grada Cazina. Pećigrad je ostao kao neki tip nevidljive i nepostojeće ‘granice’.
Ta tiha podjela i danas nakon tri decenije postoji, političari je njeguju i održavaju, pa iako se narod ‘pomirio’ ona se po svoj prilici neosnovano i neozbiljno prenijela i na kesten, koji je u Cazinu postao ‘chestnut’ a u Pećigradu ostao kesten, dok je kestenijada postala u Cazinu ‘Festival kestena’.
Totalno slab primjer ‘druženja i susreta generacija’. Svi prženi kesteni mirišu jednako, svi smo mi iz ‘zemlje kestena’. (S)prženi i (s)kuhani davno.
photo : Festival Kestena Cazin, arhiv
