‘Sjaši Kurta’ da uzjaše ‘trojka’ – Trojka nas je održala, ‘njojzi’ hvala – Sve je uz broj tri od imena države do vrha vlasti, nema pobjeći jer smo se za to borili : od onih fašističkih ‘Dražinih’ do mirnodopskih srećnih i prosperitetnih bh ‘trojki’ …
Broj 3 (tri) nije samo u numerologiji simbol duhovnosti, sreće, prosperiteta, kreativnosti i komunkacije. Od ‘Svetog trojstva’ (oca, sina i svetog duha) pa do današnjih dana, ovaj broj, ako se izuzmu neke matematičke operacije u II Svjetskom ratu u četničkim odredima i djelovanju poznatih ‘Dražinih trojki’, donosi pozitivne okolnosti i energiju, u politici posebno. U BiH, ovaj broj je maksimalno u upotrebi, čak i kod onih koji ga ne mogu ‘smisliti’. Za Srbe se zna, jer oni imaju na svakoj ruci po najmanje tri ‘ispravna’ prsta koja uvijek pokazuju, međutim nisu ni ‘ostali’ konstitutivni narodi bez kompletne šake. Mogu se Hrvati hvaliti sa drojem 2 (dva) i ‘victori’ znakom ili muslimani sve skupa sa Bošnjacima sa prijetećim (1) kažiprstom kao nacionalnim znakom raspoznavanja ili sa (4) četiri prstića ‘muslimanske braće’, u konačnici sudbina je svima ista i zavisi od tri prsta i broja tri. On je čak i u bazi izvikanog kraljevskog ljiljana, ma i u tri lista ljiljana koji se na nekadašnjoj zastavi nekadašnje države šepure u tri linije okolo viteškog mača.
Država nam u imenu ima tri riječi, u njoj žive slobodarski balkanski narodi koji su poslije bh rata dobili ime ‘konstitutivni’, njih tri i niko više, država je isparcelisana na tri dijela a zove se cijela čak i suverena, imamo tri školska sistema, tri elektrodistribucije, tri telekomunikacije i tri pošte, tri komunalna poduzeća u svakom dijelu države, tri skoro ista pisma i tri ista jezika, tri člana Predsjedništva i tri tv frekvencije. I da hoćemo, pobjeći od broja tri ne možemo, ali ‘mi’ ni nećemo i ne bježimo od toga, zgražamo se na broj 3 samo iz navike i po potrebi. Poslije rata i slobode, žrtve nećemo računati jer je to kolaterala, dobili smo troglavi Dayton i vlast koju prave, obavljaju ili ruše već tri decenije samo trojica vođa tri zavađena i vjerski nadojena plemena, svi poslijeratni izbori bili lokalni ili opšti samo su bacanje para i obični cirkus, od ‘njh trojice’ sve zavisi i odvisi. Uspješnost i magičnost ovog broja nije u izborima već u narodu : kao št se zna imamo i tri naroda i tri nacije, sve ostalo su oni što su (za)ostali, tako je napisano i u Ustavu.
Istorija nas uči i pamti da su ‘trojke’ naša sudbina. I ne samo sudbina već i naše opredjeljenje. Od Alije, Krajišnika i Zubaka pa do Komšića, Bećirovića ili Željke Cvijanović (ovo sa Komšićem i nije baš školski primjer ali jeste umalo sveto trojstvo, op. Cross), sva bitka se vodi za famozi broj 3, od čega kažu ‘zavisi država’. I tako tri decenije, sve sa ‘trojkama’. Čak nam je i izbor Reisa ovih dana bio u znaku ‘trojke’, od toliko muslimana pa još više Bošnjaka – samo tri kandidata. Prije ovih opštih izbora, jedna ‘trojka’ (Nermin Nikšić, Forto i Konaković) srušili su onu raniju decenijsku ‘trojku’ (Bakira, Dodika i Čovića). Čuli smo i vidjeli kakvo je zlo bila ona a kako je bila fina – ova. Sad, poslije izbora, opet smo došli na isto. Sve priče kako su ‘ovi’ bili ‘izdajnici’ a kako ‘oni’ neće ‘nikad sa ovima’ i obratno, pada u vodu jer se već vode pregovori i razgovori između tri poglavara iz tri plemenska tora i tri pobjedničke stranke. Kakve smo sreće a niko nije sretniji od nas, opet nam se vraća ‘ona trojka’ koja nam nije valjala prije. I šta onda, ili što reče jedan poznati iz ‘trojke’ : Ja, I? Ko nam je kriv? Političari, matematičari ili numizmatika?
‘Mi’ ne valjamo, ‘mi’ smo kvarnija roba od naših vođa, od svake jedinke u tim ‘trojkama’. ‘Trojke’ su uvijer sreća i uspjeh, čak i pomenute fašistiške iz II Svjetskog rata su za nekog bile sretne i uspješne, za druge kobne. Tako je sa ‘trojkama’, ali postavlja se jedno logično pitanje : dokle više, i ima li ijedan drugi broj da nas zadovolji i usreći?
Nema, zato smo se borili i izborili. I u nekadašnjoj čitavoj i nezavisnoj državi a Tite mi i u Daytonu, poslije bratskog klanja i jedinstvujućeg dogovaranja. Skupa sa vođama, našim političarima. Političari od matematike ne znaju dalje od broja 3 a mi ‘narodi’ ili ‘nacije’ ne znamo ni to ali zato znamo kave vođe hoćemo i kakav narod oni žele.
U to ime valja zaliti-žaliti nikako. Da sve bude u sretnom tonu, nema druge nego ispiti tri čaše ljutog. Biramo ‘trojka’ votku, sa odgovarajućom bojom i željenim okusom.
photo ilustracija : trojka votka, arhiv
