Dokumentarac ‘Simbol otpora’ i dvije glavne uloge : Željko Komšić građanin i načelnica Benjamina Karić u epizodi kako preživjeti bez asfalta, lifta i nove fasade u ulici anti-antifašiste Ivana Krndelja ili Srebreničkoj gdje stanuje ‘naš predsjednik’ u odlasku
* Svi su u BiH zabrinuti poslije provedenih izbora kako će preživjeti i šta će raditi najzlatniji ljiljan i najgospodskiji građanin Željko Komšić šef privatne DF – stranke lijevog krila desnog centra SDA centrale u Sarajevu, koji je kao što smo vidjeli ispušio na glasačkim listićima ‘u zemlji ljiljana’ na svim političkim bojnim poljima. No, nema razloga za strahu, eno sarajevskog političkog boema u Antaliji u Turskoj gdje ‘otvara bh počasni konzulat’ a odatle će akoBogda u džemat u NY, gdje je pozvan da nam objasni ‘kuda dalje rođače’ i kakvo nam je ‘trenutno stanje’ u državi, sve uz koktel, ‘veterane i patriote’ u organizaciji džematskih lobista države iz udruženja ‘BANA’, bošnjačke pa još i američke nacionalne asocijacije. Izborni gubitnik zna najbolje.
* Prije nego će na ovaj zahtjevan put, ‘gazija’ je naredio isplatu 12.636 KMa iz interventnih rezervi budžeta za opravku i dogradnju lifta u Ulici Azize Šaćirbay zvane Šaćirbegović u naselju Hrasno, opština Novo Sarajevo, zbog čega su neki ‘dušmani’ iz već sad opozicije i ‘trojke’ digli bezveznu i nepotrebnu larmu i galamu. Komšić kao i svi bh fićfirići političari i funkcioneri ima pravo da šalje lovu iz budžeta do određenog iznosa kome hoće i kako hoće, bez da se pravda i crveni, stoga je ova buka prirodna ali nema nikakvog efekta. Ono što najviše ljuti ‘trojku’ je nekakva bahata i bezvezna činjenica da je Komšić upravo stanar i zgrade i ulice kojoj je tutnuo pare za lift i što mu je tu i ured stranke, što nema nikakvog smisla. Ko će kome ili tebi ako neće prvo sebi, jel’ tako? Što bi se ‘naš gazija’ mučio pješačeći stepenicama i uzbrdo kad je za državu sve dao ovih prošlih decenija a para ima i za njih se ne mora nikom pravdati. Na kraju svih krajeva, ‘Azizina’ ulica to zaslužuje, pojasnićemo i zašto.
* Čisto reda radi Komšić je ovu akciju kodnog imena ‘pokvareni lift’ proglasio humanitarkom, jer su kako je navedeno iz kabineta ove pare date po zamolbi stanara ulice i zgrade radi spašavanja bolesnika-muža stanarke Anđelke Nikolić, koja zbog kvara na liftu ima ozbiljne probleme sa funkcionalnim liječenjem svoga muža, osim toga navedeno je da u zgradi ima još jedna bolesna osoba pa će sada patriotskim potezom Komšića sve biti bolje. Ima u Sarajevu zgrada i ulica koliko hoćeš gdje ne rade liftovi ali nije za to kriv ‘gazija’, neka svaki funkcioner uradi kao i on pa će svi biti zadovoljni a to što se ‘potrefilo’ da baš ima bolesnih u zgradi i u haustoru Komšića, to je neka viša sila i nije njegov izbor.
* Mediji u ‘slučaju’ lifta do stana Komšića nisu korektni i do kraja precizno istražili ‘pozadinu’ čitave ‘operacije’ koju je izveo ‘naš predsjednik’. Naime, nije on tek ‘nako u ovoj zgradi i na ovom mjestu. I nije sve odradio sam iako je za pohvalu, pripomogla mu je nasmijana humanitarka i inventivna te posebno sna(lažljiva) načelnica Novog Sarajeva Benjamina Karić na čijoj teritoriji, u naselju Hrasno se nalazi ‘sporni’ lift i zgrada. Ona je, podsjećamo, skupa sa Komšićem još davno zabilježila svoju slavu i hrabrost u dokumetarnom filmu ‘Simbol otpora-zgrada Loris’ kojeg je dobro platila autoru Arminu Čolakoviću i u kojem su i ona i ‘Željkec’ glavni junaci, posebno Komšić koji se tih ratnih godina istakao uz ovu zgradu u odbrani Sarajeva. Film je premijerno i prikazan u Vijećnici 2023. gdje je Benjamina stolovala prije nego će ‘preseliti’ na Novo Sarajevo, suradnja glumice ‘Benjke’ i glumca ‘Željkeca’ se nastavila i ulici Azize Šaćirbay. U novoj epizodi novog dokumentarca. Naime, nije to zbog toga što Komšić stanuje u ovoj ulic na broju 56 ali ova ulica je u budžetu načelnice Benjamine imala poseban status i bez toga, ‘potrefilo’ se opet da je u toj ulici Komšić. Prvo je asfaltirala ulicu, onda je od 18. septembra ove godine najavila dva puta dodatne investicije u istoj ulici u opravljanju i renoviranju ‘zajedničkih dijelova zgrade’ (da li je lift zajednički dio zgrade?), zatim obnovu krova i fasade. Tako da ulica u kojoj je ‘slučajno’ Komšić ima da zablista u novom ruhu. Zna Benjamina kako se to radi sa fasadama i asfaltom, tako je i svoju ulicu i svoju zgradu na broju 19 Maršala Tita obnovila sve sa krovom a onda kupila u zgradi stan pa još ga ‘umanjila’ kod opštine radi poreza a onda kad se prašina slegla, odlepršala u Novo Sarajvo nakon što je promijenila ličnu kartu da bi tamo mogla biti načlnica. Ima iskustva sa fasadama i stanovima, sa dokumentarcima i spomenicima, stoga ulica Azize neće više biti prepoznatljiva, Komšić je samo dodao lift pride.
* Nekako se namjerno zaobilazi jedna druga važna činjenica uz ovu ulicu a daje primat ‘tričavim’ parama za lift, vrijedi na njih podsjetiti. Ulica u kojoj Željko treba fasadu, krov i lift je nekada bila Srebrenička, pa onda se zvala Ulica Ivana Krndelja, starog i prekaljenog komuniste i novinara iz Hrvatske kojeg su vlasti NDH hapsile i na kraju i ubile, međutim ipak je za ‘Jeruzalemsko Sarajevo’ kako ‘Benjka voli tepati glavnom bh gradu, od svih tih naziva najljepše i najbolje pristalo ime ulice Azize. Zato jer je ta mladomuslimanka sa diplomom Medrese i titulom doktora majka bošnjačkog ministra i ambasadora BiH Muhameda Šaćirbaya emigranta iz države New York, koja je u Sarajevu po pričama Alije Izetbegovića bila poznata po tome što je znala ‘najbolje razvlačiti jufke’ i praviti pite. To je vrijedilo zabilježiti imenom ulice. Njen sin Muhamed Šaćirbay inače i učesnik i potpisnik prethodnh dokumeta za Dayton i sin doktora koji je pobjegao od partizana u Ameriku i kojeg je Izetbegović prvog posjetio nakon izlaska iz zatvora, tip koji jedva zna bosanski a bio bh ministra i ambasador i koji je bio i u pritvoru u NY za krađu nekih ‘par tričavih milona’ od države BiH, reći će za novine kako je njegova mama ‘spašavala u II Svjetskom ratu izbjeglice’ i da je bila poznata humanitarka i patriota, kad su ga pitali da li mama zaslužuje ulicu. Naravno, o svojoj mami sve najljepše ali zna se da je Aziza dobila ulicu u poznatoj ‘sječi’ SDA vlasti komunista i antifašista kada su njihova mjesta preuzeli mladomuslimani, hodže, šejhovi i nekakvi turski bojovnici ili književnici, te suradnici NDH i Hitlera u II Svjetskom ratu. Tako je odmah poslije rata u BiH Aziza izbacila i Srebrenicu i komunistu i njeno ime ponosno krasi ulicu.
* Ako se pitate kako je ‘našem predsjedniku’ Komšiću, antifašisti, građaninu sekualrne države pa čak i Hrvatu stanovati u ulici mladomuslimanke Azize, odgovor se sam naslućuje. Teško mu je i jednako mučno kao i u šetnji ulicama Mustafe Busuladžića ili Hiseina ef. Đoze, ili Pačariza, ali stojički i ‘sjedećki’ trpi i bori se. Jer se isplati, mnogo bi bilo teže i stanovati i živjeti u ulici nekog antifašiste ili komuniste, što je u Sarajevu skoro i ne moguće, a živjeti se mora i mora se biti na funkciji. Pokušao je stidljivo jednom probati i drugačije tako što je 2017. njegova stranka zatražila da se ukloni Aziza a da ulica dobije ime po hrvatskom generalu ArBiH Šiberu, međutim takav dopis poslan iz ulice Azize Šaćirbay vijećnicima nije ozbiljno shvaćen pa se Željko s pravom umirio. Da je svoju suradnju uz SDA uslovio time sve bi bilo drugačije, međutim nije on ‘od jučer’, zna da ne bi bilo ni asflata ni fasade a posebno stolice i funkcije a evo ni lifta da je bio strožiji umjesto lukaviji. Takvog je mišljenja i vesela načelnica Benjamina. Šta je general Šiber, šta su Srebrenica ili Krndelj naspram Azize? Niko i ništa. Mladomuslimanska jufka je ‘snaga naroda’, Komšić će iako prividno gubitnik, naći novo rješenje i za sebe i za BiH. U nekom novom dokumentarcu antifašista. Provjereno.
photo : Benjamina Karić i zahvati u ulici Azize Šaćirbay, u okviru sa snimnja dokumentarca ‘Simbol otpora – zgrada Loris’, arhiv
