RJEŠENJE ZA OSVJEŽENJE (RATNOG ZLOČINA) – ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić : dženaza nije glorifikacija zločina, ja sam našem ratnom zločincu Rasimu Deliću samo klanjao dženazu na koju svako ima pravo i dostojanstveno ga predao Bogu uz vojne i državne počasti na najuzvišenijem mjestu ‘šehidskom’ groblju Kovači
Medijska i politička baražna vatra uz smrt ratnog zločinca Ratka Mladića ne prestaje. Lete ‘projektili’ iz Sarajeva ka Banja Luci i Begradu, i obratno : Beograd i Banja Luka uzvraćaju. Iz Sarajeva osude, uvrede, licitiranje sa pobjedom i reciklaža pressuda Haaga o genocidu uz ratne priče iz Srebrenice, sa ‘druge strane’ vatromet ljubavi, paljenje svijeća i oproštajni pozdravi za ‘heroja generala’. Krivične prijave za veličanje ratnog zločina i za negiranje genocida se gomilaju i mjere u desetinaam hiljada, podnosi ih svako, tužilaštvo najavljuje ‘formiranje predmeta’. Kako će dalje postupati kad brojka dostigne milion, ostaje da se vidi.
Mladić nije mogao izabrati bolje vrijeme za smrt, ako je uopšte imao pravo izbora, u BiH su uvijek dobra vremena, posebno jer stižu opšti izbori na jesen a kult žrtve je u BiH jedno od značajnijih mjerila u svim porama države.
Još se ne zna gdje će i da li će uopšte biti sahranjen, Srbija bi, da prostite’, da ga prihvati a i ne bi, Banja Luka bi ali još javno ne potvrđuje, dok Šemsudin Mehmedović nekadašnji diverzant SDA partije a odnedavno šef ‘idemo drugovi, naprijed’ pokreta traži da mu se u BiH zabrani ukop i sahrana. Najbolje bi bilo da ga sahrane u Haagu, negdje na nepoznatoj lokaciji ali do sada to nije bila praksa, kovčeg će morati negdje završiti. Najbolje rješenje, kao i uvijek on nudi najbolje, za ovakvu situaciju daje ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić savjetnik Reisa Kavazovića : ‘klanjati dženazu’ Ratku Mladiću i mirna Bosna.
Dobro, ne kaže baš tako ali tako je ‘ispalo’, kod njega uvijek ponešto sočno ‘ispadne’. Povod za njegovo javljanje je bio poziv novinarke agencije ‘Srna’ za razgovor nakon što je poširoko obradio ratog zločinca Mladića u kolumni u ‘Preporodu’ pod naslovom ‘Slavljenje poraza’, pitajući ga zašto se u BiH slave ratni zločinci kao primjera radi Rasim Delić general ArBiH a Srbima to nije dopušteno. Nije joj odgovorio, dogovoreno je da se čuju kasnije ali linije su bile gluhe, odgovor je da sarajevskim medijima. Lakše je nego ‘uživo’. Između ostalog, ovako.
‘Pitanje dženaze generalu Rasimu Deliću nema nikakve veze s organiziranom glorifikacijom Ratka Mladića. Dženaza nije orden. Dženaza nije vojna parada. Dženaza nije proglašenje nevinosti niti poricanje nečije odgovornosti. Dženaza je islamska dova – molitva za umrlog, njegovo pravo i obaveza živih prema njemu. Na dženazi se umrli predaje Božijem sudu, jer samo Svevišnji Allah zna punu istinu o svakom čovjeku. Pravo umrlog na ukop ne znači pravo živih da od njega prave idola – sveca…’
Vidite kako ‘Hižaslav’ ima uvijek odlično rješenje. Klanjajte i vi dženazu Mladiću i mirna Bosna. Naglašavajući da ‘dženaza’ nije parada i nije veličanje ratnog zločinca a on lično je, kao Reis i glavni vjerski poglavar predvodio sahranu i paradu svakako. Naravno, stari lukavi lisac laže i obmanjuje. Bila je to posebna parada i početak stvaranja idola za ratnog zločinca Rasima Delića, što on osuđuje kod Srba uz smrt ‘njihovog ratnog zločinca’. Sahrani su prisustvovali glavni državni i vjerski dužnosnici te 2010. godine kada je general Delić umro, održavane su i zvanične komemoracije u Sarajevu koje je predvodio tadašnji ministar sigurnosti Selmo Cikotić. I država i vjera su predvodile i vodile ovu paradu. Dodajmo i ovo. Počasno mjesto na groblju ‘šehida’ uz Aliju Izetbegovića na Kovačima, ne može dobiti svaki ratni zločinac, to je za posebne i za one zaslužene, džaba izvrće ‘Hižaslav’. No, on to opravdava na već poznati način. On je, Delić, nepravosnažno osuđen i treba se praviti razlika između zločina. Tačno, ali osuđen je na tri godine zbog ratnog zločina i nakon što je umro, a ne radi šumske krađe, Haag je obustavio postupak. Samo smrt je prekinula pravosnažnost, međutimi da nije, ništa se ne bi promijenilo u percepciji ratnih zločina. Kad već ‘Hižaslav’ pravi razliku između ratnih zločina generala Delića sa mudžahedinima u ArBiH i zločina genocida za kojeg je osuđen Ratko Mladić, treba dodati i ovo. Kada je hrvatski predsjednik Milanović prije nekoliko godina izjavio na summitu na Bledu da ‘ima genocida i genocida’, htijući reći da nisu svi genocidi isti, napali su ga iz Bosne i vrijeđali jer ‘genocid je genocid’. U Srebrenici čak veći od Holocausta. No, ‘Hižaslav’ je sebi uzeo za pravo da ipak ‘premjeri’ ratni zločin Delića, iako i po islamu ‘ko ubije jednog, odgovoran je kao za čitavo svjedočanstvo’. Zločini Mladića i Delića se ne mogu upoređivati ali sa stanovišta prava i morala to ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, a hodža je sebi uzeo pravo da ih ‘izvaga’ posebnim kantarom. Sahrana ratnog zločinca Delića je ipak bila parada na najvišem nivou, a poslije su došli mitovi. Ulice i mostovi u FBiH ukrašeni su njegovim imenom, dok je govor na komemoraciji bila prava školska pohvala ratnom zločinu. Oblikovana kao ‘herojska borba za državu i narod’. Kaže ‘Hižaslav’ da ne treba od ratnih zločinaca graditi mitove, a i sam ih gradi i prati. Isto kao i sa Delićem, desiće se jednog dana i sa ratnim zločincem Sakibom Mahmuljinom koji je nakon osude na osam godina zatvora, dostojanstveno i hrabro, pobjegao nikako, odšetao u Tursku i tamo uživa uz generalsku penziju koja mu se redovno dostavlja a organi gonjenja ‘ne mogu utvrditi’ gdje se nalazi. Ili sa bilo kojim drugim. I tada će ‘Hižaslav’ reći da je mrtvi samo ‘predat Bogu’ i da svaki umrli ima na to pravo. Da, ali takvom predajom Bogu, ostaje mit i herojstvo jer je predaja izvršena uz sve vjerske i državne počasti. I još, uz svaku godišnjicu se nastavlja ‘parada’ koja to nije.
Slijedeći savjete i mudrosti ‘Hižaslava’ onda je besmisleno podnositi krivične prijave za one koji odu na sahranu Ratka Mladića jer bi prije toga tužioci morali procesuirati Cerića, iako je taj čin svakako počast i veličanje ratnog zločina. Da i ne pričamo o glorifikaciji Mehmeda Alagića, Atifa Dudakovića, Orića i još nekih ‘nepravosnažnih’ ratnih zločinaca. Sa kojima se paradira a mnogi o dnjih još su živi. Šta će bit tek kad umru?
photo : godišnjica smrti ratnog zločinca Rasima Delića generala ArBH, arhiv
