JA I TRGOVAC AUTIMA JAMES SMO RAJA : Nema garancije za lične podatke u Americi, toliko i tako su zaštićeni da svako zna tvoj telefon i adresu, kad si rođen i kad treba da umreš, kakvu kuću imaš i koliko vrijedi, šta čitaš i kako pišeš i dišeš, znaju i kakve kredite imaš i kod koje banke …
Možeš plaćati najsigurniju zaštitu na kompjuteru i mijenjati je, na što te primoravaju i kompanije za ‘zaštitu’ stalnim upadima u kompjuter tražeći ‘up date’ i novu zaštitu po novoj cijeni, možeš biti oprezan i ne davati svoje lične podatke nigdje i nikom na internetu iako je to teško izvodljivo jer se dosta stvari može i mora obaviti jedino putem online, ne moraš imati ni fejsbuk ali opet tvoji lični podaci, većina njih osnovnih su u Americi nezaštićeni. Kako je to moguće i ko je za to odgovoran?
Nema od te pošasti spasa, džaba što ti država garantuje zaštitu tvojih podataka kad ih i sama ona daje u javnost. Još žalosnije – prodaje ih velikim koproracijama kojima je malo to što putem tv i drugih aparata a najviše putem mobilnih telefona, bukvalno ovi državni paraziti te prisluškuju i uzimaju podatke, još im se dozvoljava da te podatke plate i dobiju od državnih vlasti ‘legalno’. Od opštinskih ili drugih vlasti, advokati, agenti za osiguranja ili telefonske jake kompanije ili agenti za prodaju nekretnina legalno i jednostavno kupe i dobiju najosnovnije podatke o tebi. Slijedom čega te zivkaju ili šalju ‘za džabe’ sve što ti treba ili te ‘navlače’ da ‘pređeš kod njih’. Šalju ti i’čestitke’ za rođendan jer znaju podatke, šalju ti ponude da uzmeš životno osiguranje, jer znaju da ti je vrijeme za razmišljanje o ‘odlasku’ obzirom na godine starosti, nude božanske usluge i ‘uštede’ za sve i svašta.
Poznata je stvar da kad uzimaš kredit ili kakvu drugu pozajmicu kod banke, ili kad kupuješ auto, ne ide ništa bez banaka, tada htio ili ne moraš dati svoje podatke. Posebno bankama koja te cijedi kao limun dok ne utvrdi da si solventan. Međutim poprilično straši i iznenađuje da te podatke Banke dijele sa drugim korporacijama, što je nezakonito i totalno razočaravajuće. Da li za pare ili je to stvar biznisa između velikih i moćnih ali u svakom slučaju ti se podaci razmjenjuju. Mene je od svih tih svakodnevnih ponuda najviše razočarala i prepala jedna ovih dana kada sam putem pošte dobio pismo-ponudu od jednog ‘dilera’ autima iz mjesta Rome, 17 milja daleko od grada Utica NY. Trgovac autima mi šalje a tako sigurno i stotinama hiljada drugih, ponudu da uzmem drugi kredit kod njega i njegove Banke za auto i da ‘uštedim’ godišnje najmanje 1,464 dolara. Uz to ide glupavi ‘vaučer’ na 10,350 dolara ispod kojeg sitno piše da ‘ne vrijedi’ a sve mi to šalje kao da smo raja neki ‘diler’ James iz firme ‘Mitsubishi Motors’. Bila bi to još jedna od hiljadu ‘junk’- smeća pošte koja svaki dan stiže na kućnu adresu svakom od nas da moj ‘jaran James’ ne navodi u svojoj ponudi ono što ne bi smio znati nikako. A to je : zna da sam pored novčanog učešća uzeo i dodatno kredit za auto, zna kod koje banke, zna godišnju kamatu i moju mjesečnu ratu tačno u cent. Kao da je suvlasnik moga accounta i računa. To znači da je Banka, što je manje vjerovatno – podijelila sa njim ove podatke ili, što je više vjerovatno – da je trgovac auta kod kojeg sam kupio auto sa njim izmijenjao ove podatke koji bi trebali biti ako ne moja a ono bar poslovna tajna Banke. Ono što je još opasnije je činjenica da velike korporacije razmjenjuju ovakve podatke i da su uvezane a svaka se ‘bori za tebe’ i tvrdi da su tvoji podaci zaštićeni, iako su u stvari sve one ‘iste’ i surađuju. Gospodari su tvog života i pljačkaju. Pokušaj nazvati broj ili odgovoriti na elektronsku poštu ovim ‘staraocima’ za tebe pa ćeš vidjeti koga država više štiti. Niti ih možeš nazvati niti uzvratiti email. Možeš ga i ‘blokirati’ hiljadu puta, za takve ‘blokade’ ne važe. Ako hoće, javiće ti se i u 5 AM da te obraduje dok spavaš. Ne možeš mu zabraniti ni da ostavi poruku u tvoj ‘voice box’, ako ne primiš poziv ili prekineš vezu, ode poruka gdje treba. Pa ti briši čitav dan, on će platiti neku sirotinju ili je namjestio mašinu da te svaki dan čuje i posluša.
Na sličan način se razmijenjuju i tvoji podaci o zdravlju i svako malo vremena ti pošalju pismo kako je njihov ‘sistem hakiran’ pa ako primjetiš šta sumnjivo da im javiš. Ili ti pošalju adresu advokata koji zastupa neke od prevarenih da se ‘uključiš u postupak’.
Sve je sumnjivo ali nema od toga zaštite. Jedino da se pozdraviš i sa televizorom i sa mikrovalnom i sa telefonom, sa svim što je nakačeno na utičnicu a što je u ovo vrijeme nemoguća misija. Što me više ‘štite’ ja sam sve više ugrožen i moj život je javan kao da sam neko važan. A ja sam zapravo obična žrtva bez zaštite. Ako bih se obratio službama bezbjednosti vjerovatno bi se zahvalili i rekli da pazim kome i kada i gdje dajem podatke, unaprijed meni pripisujući ono za što nism kriv. Kao da ja znam šta je od pošte koju dobivam zvanična a šta lažna metoda da me prevare, često u tim pismima koriste i logo i druga obilježja državnih organa.
Istovremeno dok ti država svaki dan trubi da nikom ne daješ svoje podatke, u svakom ‘šoperu’ ili trgovini ti uzimaju i adresu i telefon kad kupuješ kod njih bilo kakvu stvar, u nekima dok to ne dadneš, ne možeš ni uzeti ono što si kupio. A ti se čudom čudi kako nekom bude ukraden kompletan identitet, od vozačke, pasoša pa do socijalnog broja, što je u poređenju sa ovom prevarom trgovcem autima daleko ozbiljniji problem.
photo : nemoralna i nezakonita ponuda ‘dilera’ autima, znak koliko su nam zaštićeni lični podaci, arhiv
