SRBI BI (KAO) DA SASLUŠAVAJU, SULJAGIĆ BI (KAO) DA JE IZNAD VLASTI : Šta se krije iza poziva na saslušanje 26 suradnika i uposlenika MC Potočari? Ko je ‘doušnik’ Srba u Upravnom Odboru MC i da li je Zlatko Lagumdžija pozvan na saslušanje?
* Vijest da su službe bezbjednosti Republike Srpske po nalogu tužioca iz Bijeljine pozvale na informativni razgovor 26 suradnika i uposlenika MC Potočari radi navodne ‘utaje poreza’, poprilično je ‘na prvu’ uzdrmala bh javnost. ‘Na drugu’ – treba sačekati završetak tog procesa, ne treba uvijek i odmah ići ‘na prvu’. Ima više razloga za to, međutim sve vezano uz Srebrenicu a posebno uz Potočare i genocid u startu se postavlja kao ‘sveto slovo’ i ‘crvena linija’ i odmah se sve podvede pod ‘negiranje genocida’, ‘napad na Potočare’, ‘zastrašivanje preživjelih svjedoka genocida i familija’, i bez ishoda čitave akcije se unaprijed hoće abolirati vodstvo MC Potočari a stvari prebaciti na politički teren. Prvi je tome ‘kumovao’ direktor Potočara Emir Suljagić koji je ovaj potez MUPa entiteta u startu nazvao ‘zastrašivanjem’ zbog izvještaja o negiranju genocida, ‘udarom na Potočare’, nazivajući akciju ‘prdimahovinom‘ (beznačajnom, lažnom, smiješnom, sprdačinom..), dok je unaprijed sebe i kompletno vodstvo MC oglasio apsolutno ‘čistim’ jer ‘posluje regularno i po propisima’ naglašavajući da nema šanse da je išta urađeno protuzakonito. Naravno, shodno svom svađalačkom maniru najavio je ono poznato ‘ćeraćemo se još‘, bez toga jednostavno on ne može.
* Iskreno, ovo je prva šira akcija zvaničnih organa MUPa entiteta uz Potočare i djeluje u situaciji kakva je inače na relaciji države i entiteta provokativno i sa elementima pritiska i zastrašivanja, međutim treba vidjeti njen ishod pa procijeniti. Sa stanovišta prava Potočari nisu nikakav eksteritorijalni dio države BiH na tuđoj teritoriji, naprotiv, sastavni su dio i države i njenih organa a od zakona niko nije izuzet. Tim prije i tim više jer su Potočari na teritoriju entiteta države BiH i ma kako se u Sarajevu trudili da dokažu kako ‘države BiH ima na svakom pedlju’, kako je to zapravo jedna vrsta ‘districta’ nad kojim ovlasti ima Sarajevo, ovaj potez policije entiteta više ‘tukne’ na tu relaciju naprđivanja i dokazivanja nego na sve drugo o čemu se priča. Daleko više nego na sumnju na ‘utaju poreza’, briga njih za ‘tuđe’ pare. Slično kao Suljagićevu ‘prdimahovinu‘ treba gledati i izjave Ćamila Durakovića (‘neće tako ići, ne igrajte se sa nama‘), izjavu Salkić Ramiza (‘mi ćemo sve poduzeti’) pa čak i pisma ‘Majki Srebrenice’ koja sve govore. Jedini spas i pomoć se traži i očekuje od međunarodnih institucija kojima se obraćaju, iako se zna unaprijed da će osim formalne podrške sve na žalost na tome i ostati. Niko se nije požalio ‘strašnom’ Rami Isaku koji ima moć i koji kontroliše ‘svaki pedalj ‘države ali preko fejsbuka, Zukan Helez se umirio kao dijete na tuti, jedino ‘hrabro’ Denis Bećirović poručuje da ‘međunarodni faktor’ i tužilaštvo moraju reagovati’, a solira mu imenjak Zvizdić.
* Ne može se unaprijed tvrditi bilo šta o utaji poreza na koju se formalno pozivaju iz službi bezbjednosti entiteta ali zasigurno ne može ni Suljagić unaprijed i sebe i finansijsku konstrukciju u koju se zapleo u Potočarima izdići iznad zakona i proglasiti se nedodirljivim. Potočari i priliv novca u njega poprilično podsjećaju na donacije i priliv para za Srebrenicu za vrijeme rata, poslije i sada, i teško će se takvo finansijsko klupko razmotati jer je sve pokriveno ‘svetošću’, ‘žrtvama’ i ‘sve je po zakonu’. Nekada je Srebrenica bila ‘rupa bez dna’ kada su donacije u pitanju, poslije toga to su postali Potočari. Ne zna se koliko se para slilo na račun iako se i dalje sve podvodi pod ‘pomoć za Srebrenicu’ a sliva se i slivalo se. Sarajevo, Kantoni i opštine se iz mjeseca u mjesec takmiče ko će dati više i biti bolji za ‘žrtve’ a Suljagić razvukao i razradio planove i šeme pa od groblja žrtava napravio finansijsku oazu i megalomanske projekte. A od genocida i Haaških presuda nauku i ideologiju, posebno sa akcentom na ‘istraživanje genocida’. Pa naprimao spoljnjih pa unutrašnjih suradnika, radnika, pa povećao broj zaposlenih, pa razradio odbore i pododbore, organe kao u Rijasetu, ima čak i glasnogovornicu, dao se u printanje knjiga o genocidu čak u Africi, u printanje školskih udžbenika, u muzejske postavke i predavanja, ljetnje i druge škole genocida, snimanje filmova, prima dječje ekskurzije, ne zna se broj ni stalno ni privremeno zaposlenih, niti broj angažovanih ‘istraživača genocida’ u dijaspori i u kod kuće. Eto, ne znamo mu ni platu a javna je funkcija i državna je firma, ne znamo ni koliko ubere svaki mjesec ‘majka nad majkama’ Munira Subašić i dokle će biti samo ona ‘glavna’ pored stotine drugih majki, niko ne smije ništa pitati, a svaki dolazak u opštinu ili u Kanton – eto para. U budžetu Kantona Sarajevo eto i miliona. Ili, eto novog džipa, kao onomad što ga je Potočarima poklonio sarajevski načelnik Srđan Mandić pri samo jednoj posjeti Suljagiću nakon što se ovaj ‘požalio’ da nema kola za ‘obilazak terena’.
* Posebno, Suljagić opelješi budžete pred 11. juli, ‘jer komemoracije mora biti’, a niko se ne osvrne na činjenicu da je ‘nametom’ visokog bh predstavnika Schmidta samo u jednom turnusu Suljagić dobio na raspolaganje šest miliona KMa namijenjenih za komemoracije za slijedećih nekoliko godina a on ih utkao u projekte, da bi te iste godine zatražio pare za 11. juli, inače ‘nećemo moći održati komemoraciju’. Tu su svakako pod sumnjom i silni troškovi putovanja a naročito pare date na estradizaciju 11. jula svake godine : marševi mira, motorijade, biciklijade, quadovi, motori, pa i konjanici, a onda i silne donacije fizičkih i drugih pravnih lica. Posebno su interesantne naknade silnim ‘predavačima’ na okruglim stolovima, čak je, to smo vidjeli u medijima ‘brke omrsio’ predavanjem i Zlatko Lagumdžija ambasador BiH pri UNu koji se islikava sa cvijetom Srebrenice a naplaćuje svoj dolazak i par rečenica o genocidu. Da li je i on na spisku pozvanih na saslušanje?
Šta hoću reći? Ne mora značiti da je u tim takvim transakcijama bilo kriminala ali isto tako ne mora značiti ni da je sve ‘čisto’ kako tvrdi Suljagić ‘jer je revizija dva puta potvrdila ispravnost poslovanja’. Iz prostog razloga : nema tog bh revizora koji bi mogao naći drugačiji nalaz, toga bi brzo ‘nestalo’ sa spiska revizora jer ‘Srebrenica je i za njih svetinja’.
* No, pored svih ovih glasnih razmišljanja, nešto drugo ovdje u ovoj ‘prdimahovini’ bode oči i uši na što je ukazao i sam Suljagić. Naime, neko je iz Upravnog odbora MC Potočari dao signal za kontrolu ‘kolega’, nije to bila originalna ideja srpske Policije, što će Policiji poslužiti kao ‘dokaz’ da su ‘država’. Svi podaci o pozvanim na saslušanje ‘sa dokumentima’ su dotureni Policiji iz Upravnog odbora, sa imenima i sa slikama i adresama prebivališta, što znači da je neko želio da se ‘uđe’ u istragu iz ko zna kojih razloga. Ili zbog neslaganja sa poslovanjem Suljagića ili zbog osvete jer želi zauzeti njegovo mjesto i biti na čelu MC? Možda je čak u pitanju i odnos naspram Munire Subašić koja decenijama u ime majki i žrtava provodi politiku SDA partije i obezvređuje i žrtve i Potočare a od nje prave ‘instituciju’. Podsjećamo. Suljagić je inače prgavo i svađalački nastrojeno biće, bivši državni i partijski aparatčik i pulen notornog Reufa Bajrovića islamističkog jastreba koji je poprilično privatizovao i MC i žrtve jer ima podršku vlasti i Rijaseta, i osviješteni je bošnjački nacionalista autoritativno tipa. Koji godinama vrijeđa i omalovažava i domaće i strane diplomate i političare, pa čak i organe bh gonjenja, posebno se izruguje Policiji Republike Srpske nazivajući ih ‘debelim i krezubim‘, znajući da je dobrano obzirom na genocid i žrtve zaštićen. Potočare je privatizirao i Ćamil Duraković nekadašnji načelnik Srebrenice, juna 2015. godine je zbog hapšenja Nasera Orića u Švicarskoj po potjernici iz Srbije sa kojim je tada također bio uhapšen jer su putovali u jedan džemat u Švicarskoj, zaprijetio odgađanjem komemoracije ako Naser ne bude pušten. Naser je promptno ‘izručen’ državi BiH. Nakon popijene kafe sa tužiocem, svi smo odahnuli, bila je komemoracija a Naser slobodan. Ali, istovremeno smo naučili da je Naser vrijedniji od žrtava.
* Još jedan događaj je uz ove pozive za saslušanjem vrijedan pomena. 2024. godine je, nakon što je predsjednik Upravnog Odbora MC Potočari Hamdija Fejzić obavijestio Sarajevo da ‘nema para za komemoraciju’ jer ih je Suljagić spiskao po svom ćeifu, između njh dvojice izbila umalo tuča, pale su psovke matere i ‘prijetnje ubistvom’, zbog čega je Suljagić podnio prijavu SIPAi a Hamdija saslušavan. Tom prilikom je Suljagić u svom stilu za medije izjavio kako su Hamdija Fejzić i Alija Tabaković član odbora ‘najveće štetočine za Srebrenicu, veće od Mladića i Karadžića’, da bi vlada uletila sa lovom za komemoraciju a Emir i Hamdija pa i Alija se ‘slizali’ i pomirili. Danas zajedno ‘osuđuju’ srpsku Policiju i ‘nastavak genocida i zastrašivanja’, Alija je u klubu Bošnjaka u Skupštini Republike Srpske, Fejzić još u Odboru.
* Nije li na pomolu opet isto varničenje između Hamdije i Emira? Zbog nekog angažmana ili zaposlenja? I, je li svojom izjavom Suljagić označio nekog iz Odbora ‘krticom’? Tako proizilazi. Te 2024. Fajzić je bio kandidat za načelnika Srebrenice a Suljagić je preferirao drugog pa se ‘zakačili’. Šta je u pitanju ove godine, ne znamo. Fejzić je tada govorio kako ‘Suljagić ne može predstavljati MC jer nije prijavljen u Srebrenici’, ali nije ni Munira u Srebrenici već na posao dolazi iz Sarajeva pa šta? Opet je, poslije psovki i svađe podržao drugi mandat Suljagiću. Tipično muslimanski. ‘Našli se’. Indirektno, Suljagić upire prstom na nekog iz Upravnog odbora, sebe isključuje iako je i on znao sve podatke o pozvanima u istragu. Nije nam poznato da li je predstavnik Srba ikada imenovan u Upravni Odbor Potočara a po zakonu bi trebao i ‘otuda’ biti jedan član, rečeno je na Vijeću ministara da će se o tome ‘odlučiti kasnije’. Ako je slučajno izabran, eto glavnog ‘krivca’ za curenje informacija i dostavu podataka Policiji entiteta, ako nije – neko od Bošnjaka iz Odbora je izjavom Suljagića već obilježen.
Da li će sva ova frtutma ostati ‘prdimahovina’ kako ju je nazvao Suljagić, ne znamo. Ali, da nešto ‘tukne’ u MC Potočari, u to nema sumnje, kao što nema sumnje da se Suljagić poprilično prepao istrage kojoj se ruga. Dokazao je on i pokazao više puta da je i sam bio i ostao ‘prdimahovina’ od državnog interesa. I da voli svađe, intrige, uvrede i senzacije. Naime, marta 2025. godine, po prvi put u istoriji MC Potočara, ovaj Memorijalni Centar je bi nekoliko dana zatvoren. ‘Radićemo samo hitne slučajeve i to online’ – rekao je za medije Suljagić a kad je ‘otvoren’ i otpočeo sa radom u ranijem kapacitetu, nikad nije objavljeno. Razlog zatvaranja Centra Suljagić je pojasnio ‘brigom za uposlene i sigurnošću‘ a koja situacija je nastupila nakon ‘Izvještaja o negiranju genocida’. Danas, poslije ovih poziva za saslušanje, Suljagić se opet poziva na ‘izvještaj o negiranju genocida’. Nije objavljeno da je iko odgovarao za ovo ‘zatvaranje’ MC niti su se Suljagić ili Rijaset ikada o tome više oglasili.
photo : ko kome pakuje i zašto : Emir Suljagić, Alija Tabaković i Hamdija Fejzić, arhiv
