‘AMAN LJUDI BRE, ŠTA RADITE BRE’ U POTOČARIMA?’ : Put na komemoraciju žrtava kao maraton i rekreacija, i ‘specijalni položajnik’ premijer US Kantona Mustafa zajahao biciklo
Podnaslov sam bez pitanja posudio, dobro – ukrao od popularnog novinara Zorana Kesića iz njegove satirične emisije ’24 minuta’, dobro mi došao u ove predkomemorativne dane u Potočarima uz 11. juli dan sjećanja na genocid u Srebrenici.
Morao sam jer se sam nametnuo. Ova estradizacija Potočara i žrtava se nastavlja, lov na naslov i sliku u medijima je otpočeo davno, valja to zabilježiti, pa čitam naslove i citiram Kesića.
‘ATV-1 Club Bužim na putu prema Potočarima : Quadovima prenose poruku da žrtve nikad neće biti zaboravljene’. Uz to slijedi slika sa putnicima i plakat – zastava Cluba sa skupim vozilima koji se koriste u dokolici za zabavu i razonodu i koje obično voze bogati i razmaženi sinovi po nepristupačnim predjelima i vrletima da nabiju adrenalin.
I, ‘kontam’ kakve veze imaju ‘quadovi’ i Potočari ‘aman ljudi, bre’, osim dobre reklame za ova vozila i Club? No, kad se kaže da se ‘quadovima’ prenose važne poruke’, postaje sve jasnije. Iz Bužima ne može bolji poklon sjećanja. Na ‘quadove’ i pravu avanturu.
Dalje, čitam i ‘ibretim se’, hoću reći na turskom : čudim se. ‘Iz Bihaća krenuo 22. biciklistički maraton u znak sjećanja na žrtve’. Maraton! I to još 22. po redu, tradicija, nego! Koliko sjećanje služi pa i google to kaže, ‘maraton’ je sportsko natjecanje a ide se u Potočare na komemoraciju. Ovom maratonu ‘zdravog sporta’ se priključio i premijer US Kantona Mustafa Ružnić. Poznat kao ‘specijalni položajnik’, po posebnom dodatku na velike plate USK funkcionera koje su Krajišnici osmislili pored ‘paušala’ na plate i ostale benefite samo za Krajinu, iako imaju najveće plate u BiH. Ovaj član aSDA partije Ogreševića koja se sada zove ‘Nezavisni Evropski Savez’ (vehabija), uslikao se posebno. Sve sa novim biciklom i u ‘kožnjaku’ sa ‘mračnim’ hoću reći tamnim naočarima karakterističnim za bh političare. Koje ne skidaju ni u mraku. Ma, pozavidio bi mu čak i Zukan Helez ili naš Ramo, Ramo Isak druže moj, ministar. Iako Mustafa neće sigurno ‘pedalati’ od Bihaća do Potočara, jer on će poslije slikanja u mercedes ili kakav džip pa će se kao i oni prvaci ‘Marša mira’, veselo ‘priključiti koloni pri dolasku u Potočare. Vijest je ipak zabilježila : ‘pedalanjem iskazuju osjećanja za žrtve’.
Za Potočare ne važe ove i ovakve definicije ni sporta ni sportskih rekvizita, samo neka se takmiči, vidi i čuje i neka je glasno, nema veze čime i kako ko dolazi. Tako nam se Potočari pretvaraju nažalost u sporstki maraton i sportsku manifestaciju a uz 11. juli u pozornicu za govore i slikanja. Tamo idu i motori, i to se zove ‘moto-maraton za Srebrenicu’, i tipovi nabildani i istetovirani u ‘kožnjacima’ a bijesne mašine ukrašene zastavama i u pratnji zvanične policije. Kakav ugođaj, kakva slika, kao na hipodromu kakvih moto-takmičenja.
Ostaje još da se ‘maratonu’ na neki poseban način priključi Zukan Helez i da Ramo Isak upali helikopter i krene ka Srebrenici. On, naime, ‘ima takav običaj’ u odabiru sredstva prevoza u ‘Dolinu smrti i tuge’, već isprobano i u praksi dokazano. Da ublaži tugu.
photo : ‘srebrenički maraton’ za žrtve genocida, gore lijevo -bužimski ‘quadovi’, desno premijer USK Mustafa Ružnić, dolje – motomaraton, arhiv
