‘Avaz’ i njegovo prvo pero Danijal Hadžović progovorili : ‘Glavu gore Bošnjaci, u najgorem scenariju imamo neku državu na prostoru bošnjačke većine’, podebljane granice ‘Krijeposne islamske Republike Bosne’ Alije Izetbegovića
* Alija Izetbegović je htio svoju ‘islamsku krijeposnu državu’ sa ‘svojom’ nacijom, Srbi su to podržali, zato se ‘desio’ zadnji bh rat. Pod krinkom ‘nećemo u krnju Yugoslaviju i Veliku Srbiju’, pa uz ono ‘za rat je potrebno dvoje, mirno spavajte’, Alija je tragom svoje ‘Islamske Deklaracije’ uspavao naciju, ušao u rat koji je donio ogromne žrtve i veliku dijasporu, potom je žrtvovao Srebrenicu u Daytonu i otpisao pola države i Republiku BiH a dobio ‘samo BiH’ te stvorio Republiku Srpsku. Istovremeno je još dok su frcale granate, nelegalno promijenio naciju jer ne možeš imati ‘svoju’ državu bez ‘svoje’ nacije, potopio Bosance a u Ustav ugradio Bošnjake, sve ostalo je poznato. Njegove ideje o bošnjačkoj islamskoj državi decenijama razrađuju njegovi potomci i stranka SDA kojoj je ‘većina teritorije sa Bošnjacima’ glavni osnov a ‘Deklaracija’ po Bakiru ugrađena u akta ove nacionalističke stranke. Njoj se priključuju i ostale partije nazivajući se ‘probosanskim’, čak je i SDP svjesno u istom kolu, posebno vjerom i srcem sve to ‘aminuje’ IZBiH koja je uz Aliju i ušla i vodila rat (‘Hižaslav’ Cerić Mustafa, op. Cross ) a poslije ušla u sve pore države. Rijaset je davno razradio i ‘model islamske države’ o čemu smo pisali, po kojem je unutra država – ‘jezgro’ a okolo zeleni omotač IZBiH kao ‘čuvar’.
* Bilo je prije rata više sporazuma uz međunarodne snage kojima je država BiH de facto podijeljena i po kojim kartama bi sadašnja BiH bila i veća i sa manje žrtava, na koje je Alija pristajao pa odustajao, međutim od ‘čiste’ islamske države nije odstupio, njegovi naljednici su nastavili njegovo djelo. Jednom prilikom je ‘istiha’ i izokola Reis Kavazović rekao kako ‘država nije svetinja’ i da se ‘države mijenjaju kroz istoriju’, govoreći o eventualnom raspadu BiH, o mirnom razlazu su govorili i trbuhozborci Rijaseta kao akademik Ferid Muhić bivši komunista a sada osviješteni Bošnjak, koji je predlagao da ‘se raziđemo’ sa Republikom Srpskom jer je sadašnja država patnja a ‘ima nas Bošnjaka i teritorije’ više od Crne Gore. To sa Crnom Gorom smo čuli još nekoliko puta od ‘uglednih Bošnjaka’, dok karte podijeljene Bosne po javnoj izjavi Zukan Heleza ne crtaju samo ‘susjedi’ već i prvaci SDA. Pitanje Hercegovine i Hrvata je razriješio Željko Komšić sa SDA bez da trepne, iako bez Hrvata ne bi bilo Bosne ni ovakve kakva jeste. Sa ovim smo sudbinu Hercegovine ciljano sveli u rang Republike Srpske, pretvorili smo je u ‘dijasporu’. Ko će ‘sa nama, bujrum’, ko neće ‘u vagone’ pa iseliti. Zahiragić je dao i svoju viziju u kojoj se odriče svega osim Neuma i mora, ‘zbog bošnjačkih vikendica’. Čestim političkim izjavama bošnjački prvaci osim što ‘prebrojavaju’ naciju uvijek govore o ‘većinskoj teritoriji pod vlašću Bošnjaka i ArBiH’, koji teritorij je i zamišljen kao baza neke buduće države Bošnjaka. Ova i ovakva ‘tiha podjela’ još nije dobila zvaničan stav iako je zacrtana pred rat i tokom rata a na njoj se tiho radi i svo vrijeme poslije. Naprotiv, zvanično se tome ‘oštro suprotstavljaju’ svi u državi i Rijasetu i ističe se cjelovitost, suverenost i nedjeljivost čitave nekadašnje BiH, nezvanično se sanja i živi Republika. Vazda prijeti ratom u slučaju odcijepljenja Republike Srpske ili Herceg Bosne, dok se u duši dovi i moli da se to desi. Iz glave nikada nije izišao san Izetbegovića o islamskoj državi – ‘našoj državi’.
Čekao se i čeka ‘mig’ ili što bi muslimani rekli ‘išaret’ međunarodne zajednice koja i nije protiv te ideje ali se boji dodatnih konflikata, dok bošnjački političari u vlasti takvu ideju ne smiju javno iznijeti jer se boje ‘političke smrti’, tako pravdavaju svoje poteze i stavove. Insistiraju na ‘zajedničkoj državi’ u kojoj su Bošnjaci ‘vlasnici’ a ostali ‘podstanari’ a ako im se ne sviđa, neka idu preko Drine ili Une, dok za to vrijeme jer su većina, hoće uspostavu poretka po svome. Sa pozivom na genocid i žrtve, često im se i vani gleda kroz prste pa se toleriše i problem Yugoslavije – ‘dominacija Srba’ kroz dominaciju Bošnjaka i njihovu majorizaciju ostalih.
Živi se uz stalne svađe, blokade i prijetnje, proklinje se Dayton a on ugrađen u Ustav, koketira se sa ratnim znamenjem i Republikom BiH koje nažalost nema i kao što je nekad bila neće je ni biti. Srpski i hrvatski predstavnici u ovakvoj BiH javno i tajno priželjku kraj zajedničke države, i to i ne kriju, Bošnjaci pričaju suprotno a žele zapravo isto. Niko se ne usuđuje to javno reći, boje se osude naroda i odgovornosti te svoje karijere i čekaju da to neko drugi saopšti a oni prihvate. Jer,’sve smo probali a ne ide, šta ćemo, moramo’.
* Nakon što su se politički slizali i svezali kravate Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić dvije najpoznatije političke kurve u političkom BiH stranačkom kupleraji, novina ‘Avaz’ je odlučila progovoriti. Braneći nelegalnu zastavu uz groznicu raje i fudbalski Mundijal, prvo pero ove novine Danijal Hadžović je u dvije kolumne porekao ono što je nekad pisao i za šta se zalagao. Postao je kao i njegov mentor ‘Fahro’ novinarski konvertit. Kolumna ‘Ko se boji ljiljana’ je više u prilog nacionalnoj euforiji nogometom, poznatom kurčenju ratom i zastavom, međutim današnja pod naslovom ‘Bošnjake su htjeli izbrisati, a sad imamo svoju državu’ Hadžović je nadmašio i sebe i Bakira Izetbegovića. Oživio je i Aliju i direktno, potvrdio stalno ‘šuškanje’ o razgradnji BiH i formiranju islamske države Bošnjaka. Imamo naciju, Bošnjaci su nezaobiazni u odlučivanju, imamo teritoriju sa ‘većinskim bošnjačkim stanovništvom’, imamo zastavu ljiljane i imamo Republiku akBogda. Iako je tekst ‘hipotetički’, jasno se vidi da je Hadžović na utabanim stazama Izetbegovića. Čak ako je, a jeste dobrim dijelom to zbog Radončića i izbora, hrabro je i od srca Hadžović piše. Citiramo.
” Čak i kada bi se zamislio najcrnji hipotetički scenarij, a za njega danas ne postoje realne pretpostavke, odnosno raspad Bosne i Hercegovine, teško je zamisliti ishod u kojem bi prostor s apsolutnom bošnjačkom većinom postao dio Srbije ili Hrvatske. Čak ni najradikalniji velikosrpski ili velikohrvatski nacionalisti ozbiljno ne računaju na takav ishod. Najviše čemu bi mogli težiti bila bi podjela zemlje, pri čemu bi područja s bošnjačkom većinom gotovo izvjesno činila zasebnu državu. Drugim riječima, čak i u katastrofalnom scenariju Bošnjaci bi imali neku državu i više ne mogu biti vraćeni na poziciju naroda bez političkog subjektiviteta. subjektiviteta. A čak bi, ne daj Bože, i takav scenarij bio daleko manje zlo od onoga što su historijski procesu u 20. stoljeću namjenjivali Bošnjacima. Zašto onda među Bošnjacima tako često dominira osjećaj potpune beznadežnosti?.”
* I još kaže, ‘glavu gore nacijo’, nego! A zašto smo ratovali i ima li išta od ‘Alijinog nasljeđa’ iz tog rata osim bošnjačke države u izgradnji? Šta će mo sa ‘šehidma’, Potočarima i povratnicima? Sa dijasporom? Sve je ne bitno kad imaš ono što si želio. Hadžović je u toj imaginarnoj državi predvidio da će u njoj uživati i ‘oni drugi’, ovako.
‘Naravno, oni će (Bošnjaci, op. aut) također se pomiriti s tim da ovu državu u jednakoj mjeri dijele i Srbi i Hrvati te da država neće u potpunosti moći biti uređena samo po njihovoj mjeri’.
Tu je bio još milosrdnij od Alije. Alija je naime ‘takvima’ predvidio dodatne porezne olakšice kao u vrijeme Otomanske imperije uz obaveznu lojalnost, čime se Hadžović za sad nije bavio. Niti sa tim ko će mu živjeti u takvoj ‘nekoj’ državi?
photo : ‘Avaz’, Danijal Hadžović, ‘naša država’ i ‘naša’ zastava, arhiv
