ŽELJE U STVARNOSTI : Slobo, Alija i Franjo napravili žurku i proslavili, sad svako ima svoju Republiku – Srbi Republiku Srpsku, Hrvati-Hrvatsku a Muslimani-Bošnjačko Muslimansku, krijeposnu Republiku!
Ko bi rek’o čuda se se dese, a dešavaju se. Još, ako se uz njih ispunjavaju stare želje i još stariji snovi, i to oni ratni iz devedesetih pa nadalje, nastaje opštenarodno veselje. Iz Zagreba je konačno stigla očekivana karta u boji i uz ‘legendu’ ispod (u zelenoj, ‘našoj’ boji za ‘našu Republiku’), kako se ono kaže, ah, da, – mapa preustroja Bosne neuspjele države, sa skupa nazvanog ‘TradFest’. Gdje se dva dana raspravljalo u organizaciji konzervativne zaklade ‘Vigilare’ i ‘Ordo Iuris’, u suradnji sa američkom zakladom hrvatskog podrijetla i porijekla ‘Heritage’ (tradicija, kultura, nasljeđe) uz predstavnike Hrvata BiH i njihove crkve u BiH (kardinal Puljić) o ugroženosti Hrvata u ‘neuspjeloj Bosni’ i historijski odlučilo : imamo Hrvatsku Republiku.
Nego, za to smo se i borili. Prije rata, tokom rata i poslije, red je da konačno svako bude ‘moj na mome’ ili ‘svoj na tvome’. Pa da se onda bratski izljubimo zavolimo.
U ‘neuspjeloj Bosni’ reakcije na ovaj skup a posebno na ‘non-paper’ kartu poslije, rekacije i emocije su različite. Iz ‘Herceg-Bosne’ koja de facto i de iure u malo izmijenjenim granicama postaje Hrvatska Republika – sveopšte zadovoljstvo, u Banja Luci prividna nezainteresovanost jer oni, Srbi, imaju Republiku Srpsku još od Daytonskog Sporazuma potpisanog u Parizu potpisanog 14. decembra 1995. u Parizu (prije toga parafiran parafiran je 21. novembra u američkom gradu Dayton, Ohio), u Sarajevu i bližoj i široj okolici totalno nezadovoljstvo, prijetnje i očaj – nema od toga ništa bez rata.
Dakako, to je za sada samo ‘papir’ po onoj narodnoj od Marinka Rokvića ‘Tri u jednoj’, pravne, političke i one druge bitke tek slijede.
Međutim, nisu svi u ‘happyend’ stanju. Razvila se larma Muslimana koji su u toku rata nelegalno promijenili naciju pa postali Bošnjaci, na izgled oštro ali poprilično prividno i od strane sumnjivih ‘predstavnika države’, jer ni njihovi snovi nisu ‘maslo za Ramazana’. Imaju i oni svoje karte koje još ne otkrivaju ali s kojima ‘igraju’. Počev od Deklaracije iz Ženeve (1993.) koju su potpisali Alija Izetbegović u ime tadašnje Republike BiH i Momčilo Krajišnik u ime već zatemeljene Republike Srpske još prije početka rata, muslimanski snovi o raspadu BiH su se sanjali osnivanjem muslimanske države, u stvanosti su se ukazali kroz formu ‘krijeposne muslimanke države’ a što je objelodanio Izetbegović kroz medije i svoje megafone, posebno preko ustoličenog Reisa ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića. Koncept ‘islamske države’ na prostorima BiH i njenog ‘ustroja’ je objavljen u tadašnjem listu ‘Zmaj od Bosne’ gdje su ‘zmajevi’ tipa Adnana Jahića predsjednika SDA za Tuzlu tog septembra 1993. pojasnili kako ‘dobiti svoju državu’ i kako će to izgledati.
„Muslimanska država, nacionalna država Bošnjaka, odnosno Muslimana će imati muslimansku ideologiju zasnovanu na islamu, islamskim vjersko-pravnim i etičko-socijalnim načelima, koja će biti ugrađena u kompletan građansko-pravni sustav buduće Muslimanske države, polazeći od državnih i nacionalnih simbola, preko vladajuće nacionalne politike, do školstva, socijalnih i privrednih institucija i, dakako, muslimanske porodice, ćelije cijele države”. U toj ‘krijeposnoj državi’, dalje je pojasnio Jahić, ‘ljudi koji se pokažu ili dokažu kao istinski Muslimani, kao svjesni nacionalisti i dobri vjernici, prirodno će imati veće povlastice i prava….”.
Dakle, da se rezimiramo. Nisu samo Srbi i Hrvati željni ‘republika’. Rat je i započet zbog ‘republika’ i država. Onog momenta kada je Alija potpisao stvaranje Republike Srpske i Republiku BiH pretumbao u ‘samo BiH’ kako stoji u Dayton-u, već je država BiH podijeljena, kao kad je JNA ‘odustala’ od Slovenije pa prsnula Yugoslavija, i svako je zapravo gospodario i ‘držao’ ono što je u ratu uzeto i oteto od BiH, zaokruživanje konačnog ustroja se svelo na Federaciju BiH i ‘Herceg-Bosnu’. Federacija je funkcionisala formalno pravno kao ‘jedinstvena i suverena BiH’ sa pozivom na referendum o nezavisnosti, u realnosti, iako formalno ukinuta ‘Herceg-Bosna’ je čitavo ovo vrijeme od rata pa do sada funkcionisala kao zasebna teritorija i država u sastavu BiH..
‘Nasljednici’ Alije Izetbegovića su svjesno i pedantno radili na tome da države BiH bude sve manje, čekajući da se u ‘neko povoljno vrijeme’, snovi nihjihovih idola i vođa ostvare. Najviše je na tome odradio Željko Komšić i još radi, slijedili su ga i mnogi drugi bošnjački ‘predstavnici’. Prvo su ‘zaratili’ sa Republikom Srpskom a onda ‘prešli’ na Hrvate, brižljivo uređujući ‘prostor osvojen ratom’, kao neku buduću i očekivanu i željenu ‘islamsku državu’, gradeći, posebno SDA a uz nju i ostale bošnjačke partije u vlasti, svoje programe na temeljima ‘Islamske Deklaracije’ Izetbegovića, knjizi u kojoj se BiH vidi uređena po šerijatu i islamskim propisima. Zbog koje je Alija sa jatacima krivično gonjen u poznatom ‘Sarajevskom procesu’ 1983.
Sad, makar samo na’papiru’, kad svako ima ono zbog čega se borio, kad svi konačno imamo ‘svoju Republiku’, muslimani opet najnezadovljniji. I sa razlogom : tolike bespotrebne žrtve i nestanak dvije trećine teritorija, a ‘krijeposnu’ im evo, nude Hrvati. Ne bi ni to bilo problematično da su karte Hrvata malo drugačije. Malo ko će u vrhu vodstva ili u partijama u vlasti javno reći ono što misli jer bi to za njih bilo, kako političari kažu ‘političko ubistvo’, ali želja za islamskom državom je uvijek tinjala u njihovim glavama i još ‘tukne’ taj dim. Što znači, draža im je fotelja od jasnog stava, međutim ni to ne može vječno trajati. Zato su isturili ‘bajroviće’, ‘zukane’, ‘aličkoviće’ i ostale svoje bukadžije, da provjere ‘stanje nacije’. A koliko su za ‘jedinstvenu i suverenu’ najbolje pokazuje ‘najosvješteniji u Bošnjaka’, bivši komunista a sada ortodoksni musliman, akademik dr.Ferid Muhić. Javno je u intervjuu još davno predložio ‘mirno razdvajanje’ jer je ovakvo uređenje države ‘nemoguće’, međutim olakšao je dušu u nevrijeme i čim je osjetio prozivke i kritike, odustao je od tog projekta, koji je kao ovaj sa ‘Festivala’ u Zagrebu podrazumijevao po njemu BiH kao ‘neuređenu’ dakle, neuspjelu državu.
Da je kojim slučajem ArBiH ‘ušla u Banja Luku’ nad čime žale već ti decenije, ova karta iz Zagreba bi se lakše prihvatila. Ali ni to nije sve sa crtanjem i ‘kartanjem’. To sa Muslimanskom Republikom ti je kao sa ‘bratskim Sandžakom’, koji je također u ‘projektu’ spajanja sa BiH i još se o tome razmišlja. Samo je ‘problem’ kako definisati teritoriju Sandžaka. Bošnjaci ga vide kao ‘svoj’ u granicama od Užica do Ulcinja, Srbi možda samo u okolici Novog Pazara, Crnogorci o tome uopšte ne razmišljaju. I ta ideja, ‘razmjena’ Sandžaka za Republiku Srpsku je ‘na stolu’ ali zbog Srbije još od toga nema ništa. Mapa iz Zagreba, ma kako izgledala uredno i lijepo ofarbana, teško je provodiva u stvarnosti zbog svoje šarolikosti i rascjepkanosti ‘granica’, a ostaje i Brčko District te Posavina zbog koje bi se mogal umiješati i Republika Srpska. Osim ako se ‘politički predstavnici’ ne dogovore. Znajući za neostvarene snove, želje, mogućnost dogovora i eventualni uticaj ‘međunarodne zajednice’, sve je moguće i svi se potajno nadaju da će najnoviji ‘atlas’ ući u udžbenike i parlamentarne klupe. Ako se to desi, Bošnjaci iliti muslimani će reći ‘mi smo natjerani’ kao i što su i ‘Aliji u Daytonu zavrtali ruku’ a on sve dogovorio u Turskoj, i nikad neće priznati da su svojom politikom za ovakve mape zaslužni kaoi Hrvati. Za sada i pred izbore, hajmo bukati i ‘ratovati’, nije lako dobiti Republiku, ima tu posla.
O karti koja cirkuliše iz ‘SandžakFsta’ u suradnji sa Sarajevom već godinama i na kojoj se Bosna ‘istegla’ na čak dvije susjedne države, iz BiH niko nit’ zbori nit’ romori. Niti je nazivaju ‘miješanjem u unutarnje stvari države BiH’, niti su crtači tih mapa ‘rušitelji Bosne’. Domaće i ‘naše’.
photo : koja BiH vam se više dopada : ova iz Zagreba gore, ili ova iz Sandžaka i Sarajeva – dolje, arhiv
