SLATKA BH PRIČA – ministar FUPa Ramo Isak u posjeti kod ministra policije BPK Edina Vranja : jedan je bio vlasnik kockarskih aparata a drugi ratni kamerman, jedan je presuđen za kriminal a drugi bio pod istragom, sad su oba ministri
Ramo Isak, siva eminencija bh ministara i vlasti, jučer je posjetio Policiju Bosankopodrinjskog kantona BPK, sastao se sa kolegom ministrom tog Kantona Edinom Vranjem i vijest je otišla u eter putem fejsbuka poznatog influencera Rame. Sa njim je uvijek veselo i zabavno, tako je bilo i ovog puta dok smo gledali kolonu državnih limuzina, zaštitare i zastave, pa pozdravljanje i salutiranje ispred ulaza u zgradu vlade. Klasična bh slatka priča iz koje se može lako naučiti kako se uspije u životu i dosegne ‘bosnian dream’ (bošnjački san). U kojim snovima je važno samo da poželiš uspjeh i da budeš uporan i on će doći sigurno. Naravno, ako uz to imaš stranku ili džemat, put do sreće je kraći i brži. Federalni i kantonalni prvi policajci su se nahvalili, pobrojali svoje uspjehe i buduće koji dolaze sa obećanjima i zgodna je ovo prilika da se podsjetimo kratkim bukvarom na background iliti PR uspješnosti bh vlasti.
Prvi i glavni uslov za fotelju u BiH je ‘ratna prošlost’ gdje se ubraja učešće u zadnjem bh ratu, po mogućnosti ‘ranjavanje’, ‘šehidi’ i ostali klinci palci uz njih u daljnjoj i češće široj familiji. Drugi je osuđivanost za kriminal ili istraga, što više presuda i korupcije i kriminala, to više bodova u kandidovanju. Treći, iako zadnji ali po važnosti skoro prvi je stranačka snaga i snaga džemata. Za Ramu Isaka, njegovu multimilionsku imovinu stečenu ‘poštenim radom’ uz kafane i aparate za kocku dok se ratovalo, pa onda njegove reklame za kičmu a potom ‘predavanja profesora’ Rame, ‘diplomiranje’ i osuđivanost za razbojništvo i siledžijstvo, svi su čuli. Ministar iz crtanih filmova za odrasle drži sa sinovima u šaci kompletnu vlast ‘trojke’ i bh Parlamenta, zabavlja se po fejsbuku i po tv emisijama te filmovima o sebi i stranci i o njemu se nema šta puno dodati sve dok on lično ‘ne snimi’ nešto novo, no vrijedi se podsjetiti na njegovog ‘kolegu’ Edina Vranja i njegovog puta od ‘ratnih zadataka sa kamerom’ do fotelje ministra.
Javnost je o ovom samozatajnom službeniku države po prvi put čula kad je imenovan za načelnika krim. policije FUPa u poznatoj rasističkoj ‘aferi’ SDA tadašnjeg poslanika i bezobraznog tajkuna Senada Šahinpašića ‘Šaje’. Onog piljara iz malog bh gradića kojeg je u svijet politike i love uveo Alija Izetbegović dok je sa Fikretom Abdićem spremao ulazak u bh Predsjednišvo pa špartao širom BiH uz sokiće i limuniće ‘Šaje’. Kaže legenda kako je Edin Vranj pokušao ‘istražiti’ lopovluke osionog SDA kriminalca ‘Šaje’ i njegovog rođaka Vahidina, pa mu ‘Šaja’ poslao ‘selam’ telefonom. ‘Ako nastaviš, poslaću ti Crnca da ti siluje šćer’. Gdje bi ‘Šaja’ našao ‘Crnca’ za ovu humanu rabotu nije utvrđeno ali jeste to da mu ni ‘dlaka sa glave nije zafalila’ zbog ovog rasističkog fašizoidnog poteza, osim odlaska iz parlamentarne klupe. Drugi put smo za Vranja čuli kad se, nakon što je uhapšen na putu prema Novom Pazaru u Priboju 12. 09. 2021. javio novinaru Avdi Avdiću na njegov telefon. Poslije je sve fina i uspješna bh priča. Tadašnja ministrica vp BiH Bisera Turković je odmah ‘reagovala’, pa odputovala u Srbiju i sastala se sa Aleksandorm Vučićem i dok si rekao ‘sporazum’, Edin Vranj je pušten na slobodu. Malo brže nego što je na isti način pušten i SDA vehabija Salko Zildžić.
Srbi su Vranja uhapsili jer je postojala optužnica da je u vrijeme bh rata u Goraždu i okolici kao vojni policajac i istražitelj maltretirao i zlostavljao srpske zarobljenike kojih je tamo po toj optužnici stradalo njih 50, Edin Vranj je pri prvom ispitivanju rekao da je nevin i da je u ratu bio ‘samo kamerman’. Snimao je bh heroje po ratištu oko Goražda. Na stranu to što se Vranj javio prvo Avdiću umjesto bh tužiocu ili bh Policiji ili ambasadi, na stranu i to što je Bisera izdejstvovala da proradi ‘Sporazum BiH i Srbije o suradnji u predmetima ratnih zločina i kriminala’ odmah u ‘slučaju Vranj’ a nije mrdnula guzicom da se neka druga uhapšena lica po tom Sporazumu oslobode i tamo su godinama drapili kaznu (kao što je to priređeno Huseinu Mujanoviću, Iliji Jurišiću i drugima, ovdje je interesentna ‘ratna kamera’. Zbog koje je Vučić pristao da pusti na slobodu ‘ratnog zločinca’ odmah i zbog koje je Vranj, kao što smo pomenuli, već obavljao važnu funkciju poslije rata u krim. policiji FUPa. Dakle, za dobru i stabilnu funkciju i fotelju pored već navedenih podobnosti, može poslužiti i ‘ratna kamera’.
Slijedom ‘kamere’, dolazimo do kraja naše priče. Ako već Vranj nije imao nikakvih drugih ‘zasluga’ u bh ratu i kvalifikacija, kako je onda samo zato jer je snimao ratišta kao novinar postao ministar? I to baš u Kantonu i u mjestu koje se po srbijanskoj optužnici spominjalo kao mjesto ratnog zločina?
Ako ti je prvi telefon nakon hapšenja broj Avde Avdića državotvornog novinara, situacija postaje malo jasnija. Onda, znaj sigurno da u tvojoj biografiji ima još nečega osim ratnih dokumentaraca. Ako te ‘prvi i jedini Srbin’ Vučić pusti na slobodu pored optužnice za ratni zločin nad Srbima za kojima ‘gine’ iz minuta u minut, biografija je još mnogo šira i vodi do Bisere i SDA i onog najvažnijeg. Do kamere. Vranj je snimajući kamerom sve naučio i postao ministrom. Njegovi snimci iz arhive su školski primjer kako vlast funkcioniše. Jer, on je snimao i poslije bh rata, zato je SDA bila tako efikasna u njegovom oslobađanju. I u svojoj zaštiti od ‘fotografija’ iz arhive.
Nije ni Vučić prodao optužnicu tek onako, ali to je neka druga priča, ‘četnička’ dabome.
photo : Edin Vranj ‘ratni kamerman’ ministar – desno, do njega Ramo Isak, arhiv
