Nije problem što se u BiH grade decenijama bespotrebni aerodromi koji postoje samo u kompjuterskoj verziji, mostovi koji ne spajaju obale rijeke ili auto-putevi koji ne vode nidgje osim u brdo, problem je što se tobože ne zna gdje završavaju stotine miliona kredita i investicija, a zna se …

 

Titula ‘majstora’ se dodjeljuje sposobnima. Narod tako izražava svoje divljenje osobama od zanata, od vozača autobusa, vodoinstalatera do doktora specijaliste. U BiH, ovo priznanje pripada sa visokom dozom poštovanja ‘našoj vlasti’, skoro u svim oblastima, najviše u domenu investicija i gradnje. Svaki dan nam ne preostaje ništa drugo već da kličemo ‘to majstori’, oni to s pravom i zaslužuju.

Prije par dana kao u dobrom vicu mediji su objavili sliku auto-puta koji ne vodi nikuda, međutim čista bh realnost i nema veze sa našim poznatim humorom u kojem ‘naši uvijek pobjeđuju’. Vijest naprosto nije tačna : put vodi pravo u brdo. Dionica izvikanog autoputa V-C kojeg je nekada davno bivši direktor i politički um umjesto ‘pet C’ nazvao koridorom ‘WE-CE’, poddionica Buna – Počitelj, duga  7,5 kilometara, završena je prije četiri godine ali još nije kako se ono kaže, ‘puštena u promet’. Jedna od najskupljih poddionica je locirana na geološki izuzetno povoljnom i relativno ravnom terenu, počinje na oko 4 km južno od sela Hodbina i trasa ne presjeca gušće naseljena područja već prolazi iznad kanjona rijeke Neretve u blizini nekoliko naseljenih mjesta i završava neposredno ispred petlje Počitelj. I ide, kao što vidite na slici uz ovaj tekst pravo u brdo. Bog zna i direktori i šefovi dionica i poddionica koliko je stotina miliona ukrkano u ovu cestu koja je eto, završila u brdu i tako izaziva radoznalost javnosti već četiri godine. Traži se dodatnih 100 miliona kako bi se nastavilo sa gradnjom.

Tako se to u BiH gradi tuđim parama. Iz fondova EU i EIBa, Evropske Investicione Banke su vidjevši ovu igru bh ‘majstora’ sa dionicama, poddionicama i tenderima, privremeno obustavili lovu iz operativnih kredita namijenjenih za auto-put V-C, i to tek nakon što je Ured Evropskog Javnog Tužioca pokrenuo istragu protiv odgovornih osoba u bh ‘Autocestama’ zbog kriminala i korupcije. Naše pravosuđe nije to primjećivalo s razlogom. Banke koje su davale kredite su se najednom ipak počele pitati dajući nove ‘tranše’ zašto je u BiH toliko ‘dionica’ i ‘poddinica’ te dodatnih ‘anex-ugovora’ sa kojima se prvobitne cijene uvećavaju stotinama miliona. Budale. Svaka dionica i poddionica je novi ‘tender’, novi kum, brat, rođak ili politički jaran gdje se dijeli šakom i kapom, nisu ludi da imaju samo jednu ‘dionicu’. Ako i to nije dovoljno, izmisliš ‘nove okolnosti’, ‘nova geološka vještačenja’ i eto ti novg anex-ugovora. Treba svakog ‘podmiriti” i zadužiti državu i narod. Zbog toga je i ovaj dio puta završio u brdu a pare u džepu ‘majstora’.

No, nije u pitanju ‘promašena investicija’, u pitanju je namjerno promašena šansa i obaveza da se ovim pljačkama stane u kraj, po čemu smo eto poznati i kod evropskih tužilaca. I nije ovo jedina ‘investicija’ koja je progutala pare a ne ‘vodi nigdje’. U Republici Srpskoj u Gradišci je tako izgrađen most, spiskano na desetine miliona KMa pa opet ne spaja obale rijeke već četiri godine, treba još para jer nisu završeni radovi ‘prilaza’ sa obje strane. U Bihaću se po istom principu gradi aerodrom više od deset godina koji guta na desetine miliona KMa, utrošeno se ne može izračunati, a svake godine iz budžeta Federacije i Kantona daje se dodatna lova i još se o njemu govori kao ‘skoro gotovoj stvari’. Koja ‘stvar’ je tek prošle godine ‘stigla’ do građevinske dozvole ili eventualno do kraja eksproprijacije. Iz Bihaća zato stižu svake godine nove animacije piste, hoćemo biti još i ‘internacionalni. Slična je priča i sa aerodromom u Trebinju, aerodrom u Visokom hadžije i sive eminencije SDA mafije Hasan Čengića je ‘u izgradnji’ od rata u BiH i tek smo ga nedavno zaboravili, nikad nije ni otpočeta gradnja a pare nestale. Priča o bh zatvoru u Vojkovićima se također uklapa u ovu priču o investicijama i bh majstorijama. Kao što znamo, pare za zavor smo kao’sadaku’ dobili od EU uz ‘reformu pravosuđa’, gradnja je otpočeta 2006. a tek je ‘svečano otvoren’ 2020, međutim ‘sa radom’ počeo tek prije nekoliko godina. Razlog : nisu se mogli dogovoriti ko će biti direktor.
Primjera ima unedogled. Bravo ‘majstori’.

photo : auto-put za nigdje, poddionica bh auto-puta Buna-Počitelj, arhiv