ZUKAN MEĐU ‘ŠEHIDIMA’ : ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić proglasio ministra Zukan Heleza ‘gazijom, spremnim da postane šehid’ 23. augusta na otvoru džamije u Ravnama, a on već nakon dvije sedmice popio malo više i skakao po stolovima pjevajući Thomsona da bi onda proglasio sve borce ArBiH ‘šehidima’ a ‘zajedničke oružane snage BiH’ – Armijom Republike BiH
– Nije problem Zukan Heleza što voli opsovati, popiti i što se voli potući, to je njemu u krvi i u pravosnažnim presudama i vidi mu se na masnoj faci, ili što obožava domoljubne pjesmice marka Perkovića Thomsona, problem je što on kad ga ‘obuzme srce‘ i čašica progovara upravo iz srca pa saznamo svašta. To je veći problem države koja ima ovakve štetočine i barabe ministre od ovog nastavnika geografije bez kojeg ništa u BiH ne bi bilo onako kako treba.
Zna se, u vinu i pivi je istina (‘in vino veritas’), isto tako se zna kako Bošnjaci, muslimani ili šta god da jesu samo Bosanci nisu, vole popiti jer im to njihova ‘čista’ a licemjerna vjera’ dozvoljava ako je opijanje patriotsko, međutim kad se saberu njihove ‘zasluge za domovinu i vjeru’, osim oproštenja i na ovom i na onom Sudnjem danu, sve drugo je jeftina i opasna blamaža.
– Prje par sedmica je ova baraba u odijelu države i fotelji ministra ‘zajedničkih oružanih snaga’ slavodobitno dovila na otvoru džamije u Ravnama na Kupresu u društvu ahmedija, gdje ga je bivši Reis i radikalna lopina nad lopinama ispod ahmedije ‘Hižaslav’ Cerić umalo proglasio živm ‘šehidom’, borcem na Allahovom putu, tako što mu je dodijelio titulu ‘gazije’. Opravdano, jer je ministarstvo odbrane BiH dalo ogromnu lovu za ovu džamiju da bi ispunilo srce ministru Zukanu, i da bi ga vratilo na ‘početne postavke’, na djetinjstvo i selo gdje inače pripada. ‘Hižaslav’ je u SDP muslimanu i ‘njegovom glasu i stasu prepoznao duh borca koji ostaje živ da prenosi i svjedoči, koji je bio spreman da postane šehid…’
Naravno, ministar SDP iz redova poznatih ‘zelembaća’ ove stranke Zukan je svoje ‘junaštvo’ pokazao i pokazuje ga svaki dan. Pismima i prijetnjama Dodiku, pravljenjem od ‘zajedničkih snaga BiH’ bošnjačke vojske, lažima o osposobljavanju vojske, silnim teorijama zavjera, prepucavanjem sa Vučićem i Srbijom, jebačinom majke neprijateljima države, skalapanjem bilaterale sa Iranom, slikama sa tespihom u ruci, paradiranjem sa ženkom obučenom po najnovijoj Iranskoj modi i proslavom Bajrama, klanjanjem u džamijama i sa još mnogo potrebnih gestova svakog osviještenog ‘partizana’ SDP desničarske struje, pare za džamiju su samo šećer po pilavu u vjeri i ‘gazijskim’ poduhvatima.
– Nakon samo nekoliko sedmica, ‘srce gazije’ se razradilo u kafani, gdje inače prorade damari muslimanski pa se na nekoj svadbi popeo na stol (da se bolje vidi i čuje) i kao Zdravko Mamić u Hercegovini uz Cecu, sa prijetećim kažiprstom zaštitnim znakom dobrog Bošnjanina cupkao i nadvikivao uz pjesmu Marka Perkovića Thomsona ‘Moj Ivane’. Tako to rade ‘gazije’, počesto oni iz prvog džamijskog saffa, sa razlikom što su sada više vidljivi ovi iz SDPa nego prije oni iz SDA mafije. Zukan je na brojne kritike umalo Perkovića proglasio ‘gazijom’ kakav je i sam, tvrdeći da ga ‘srce ponijelo’, da se ‘vratio u djetinjstvo’ i da je pjesma ‘rodoljubiva i nikog ‘ne vrijeđa’. Zukana je ponijela čašica iz koje progovara njegovo ‘krHko srce’ i zov kafane, njegove omiljene ‘akademije’ pa se raspojasao kao u najbolja vremena. Pjesma govori o ‘kupreškom junaku Ivanu’, koji je morao napustiti svoju zemlju i Kupres a zna se i od koga, a ostala neuzorana polja, i ‘divojke plave kose’, da bi refrenom Zukan uz Thompsona kao Musa Sanin uz Široki Brijeg zaključio : ‘vratiće se Ivan sa tisuću momaka’ pa sve uzorati i pokositi.
– Nema tog srca koje ne bi zadrhtalo uz ove stihove i domoljubne zvuke gitare i tambure, uz ovakve ‘gene kamene’, Zukan je sebe našao i pogodilo ga. Otišao je u Sarajevo i odatle ‘pati’ za Kupresom a njive prazne i nepokošene bez njega. ‘Hižaslav’ i svi drugi bošnjački vjerski i državnički nabijeni ‘hižaslavčići’ nisu reagovali a i što bi? I oni vole popiti i zapjevati kad ih se ne vidi i osjetiti draž nostalgije, nego šta, i nije problem pjesma ili Thompson, već nastup Zukana koji godinama na karikaturalan i bestidan način uveseljava bh društvo i ponaša se kao kakva oronula kafanska zvijezda Youtube produkcije ili kakvog instagrama. A predstavlja državu i ‘oružane snage’ i to još po njemu ‘zajedničke’ i ‘najjače i najsposobnije u Regionu’, koje su ‘umalo u NATO Savezu’. Da bi ublažio kritike i notornu bahatu budaleštinu Zukan se, kao što to rade i ostale ‘zvijezde’ bh političke i državne estrade snašao u trenu. Kao kad načelnica Benjamina ili onaj mladomusliman Irfan Čengić ili bilo koji drugi SDP fićfirić vide da post i slika ne daju željene ‘lajkove’ i pohvale, brže bolje uture drugu. Sliku džamija Sarajeva, fotke čišćenja parka ili pranja školskog igrališta ili sliku djeteta i muža. Odmah je uslijedila njegova slika pred spomenikom ‘šehida’ kod Bugojna i tekst od kojeg ‘padne’ najmanje nekoliko ’tisućica lajkova’ i zaboravi se Zukanov ples po stolovima.
– Stojeći sa rukama prema Bogu u već viđenoj pozi svakog osviještenog SDP ‘lidera’ od predsjednika Nikšića do nižih rangova vlasti i učeći dove na tepihu Zukan mrtav pijan i ozbiljan uljepša nam dan, a u pozadini njegova vojska. Ministar očigledno pod gasom izbifla ono što nam je srcu milo ‘and’ drago od čega bi se svaki trijezan građani BiH trebao naježiti i zamisliti, no takvih nema puno u ovoj državi. Zukan je prozujao na sav glas, citiramo. ‘Moja je dužnost da gradim i jačam Oružane snage BiH kao savremenu, profesionalnu i multietničku vojsku, čiji je cilj – nikada više rat. Nikada više podjele, logori, granate ni progon’ a onda dodao ‘finale’, istinu iz pijanstva. ‘Neka je vječni rahmet našim šehidima. Živjela Armija Republike Bosne i Hercegovine! Živjelo Bugojno! Živjela Bosna i Hercegovina!’ . Umalo, kao njegov vođa ‘Hižaslav’ nije progovorio na engleskom : ‘God bless sehidas’.
Da prevedemo Zukana. Svi poginuli u antifašističkoj i mješovitoj ArBiH su bili ‘šehidi’, borci na Allahovom putu, ‘antifašisti’ kakav je i sam ministar. Što je negacija svega onog što se javno iznosi i zagovara, i što mijenja i karakter ArBiH i karakter samog bh rata. Drugo, ako su svi bili ‘šehidi’ onda je to dokaz da je ArBiH bila totalno islamizirana, popunjena sa vehabijama i ‘braćom’ sa Istoka, i ono najgavnije. Zukan svoje ministarstvo i ‘zajedničke snage BiH vidi kao Armiju BiH. Kao Alija Izetbegović onomad i nekada. To ustalom vidimo i mi svi ostali, Zukanu je izletilo iz čašice. Od tog ‘zajedništva’ dakle nema ništa, a što je ‘zasluga’ i ovakvog ministra. Zukan je zapravo ministar Armije Republike BiH’. A nema ni Republike ni Armije. Ima samo bošnjačka komponenta vojske koju Zukan izgrađuje kao neku buduću Vosjku buduće Republike.
– Svega ima, samo treba dati Zukanu ‘gaziji’ da popije koju. Pijani ‘šehidi’ ne znaju ništa sakriti. Koliko je ovakva armija zajednička i koliko ministar kako veli ‘gradi zajedničke moderne Oružane snage’ dokazuje i podatak da ‘gazija’ Zukan samo zuji po ‘šehidskim’ grobljima, nema ga nigdje kod poginulih ‘ostalih’, manje važnih boraca. Da ne idemo dublje i dalje, gdje je Zukan danas a gdje je, recimo, Grabovica? Ako ne zna, mogao je pitati Thomsona ‘znaš li šta je nekad bilo’, a nije. Možemo li ga zamisliti tamo uz Thompsona ili bez njega? Taman šupljeg posla. A tu je, podsjećamo opijenog ministra prije 32 godine 08. i 09. septembra ArBiH koju Zukan danas uz dove priziva počinila teški ratni zločin kada su ‘časne i hrabre gazije’, neke ‘cace i ćele’ ubile 33 nedužna civila, čak i četverogodišnju djevojčicu Mladenku Zadro, dok se još traga za 17 ubijenih čiji ostaci nisu pronađeni. Niti je sudski proces okončan niti su svi i glavni krivci izvedeni pred sud. Umjesto toga, ‘gazija pod gasom’ kliče Armiji BiH!
photo : Zukan Helez ministar Oružanih snaga BiH priziva ‘šehide’ i ArBiH, u okviru- screen, Zukan pijan na stolu pjeva uz Thomsona u kafani, arhiv
