I Turska postaje utočište za ratne zločince – Murat Tahirović iz ‘Udruženja žrtava i svjedoka genocida’ : Zahtijevam od bh Tužilaštva i Suda BiH da raspiše potjernicu Interpolu protiv ratnog zločinca Sakiba Mahmuljina koji je pobjegao i krije se u Turskoj, ima poruku i za visokog bh predstavnika BiH, za vlast ‘trojke’ i SDA
Inspirisan sramnom odlukom hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji je 2020. godine odlikovao ‘Redom Nikole Šubića Zrinskog’ Specijalnu policiju MUP-a takozvane “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, a priznanje predao u ruke Zlatana Mije Jelića, i još skandaloznijim postupkom hrvatskog pravosuđa-državnog odvjetništva koje je prije pet dana obustavilo krivični progon protiv generala HVOa istog tog i takvog Zlatana Mije Jelića po preuzetoj bh optužnici iz 2015. za ratne zločine nad Bošnjacima, oglasio se Murat Tahirović, predjednik ‘Udruženja žrtava i svjedoka genocida’ objavom koju prenosimo uz minimalne ispravke lektorske prirode.
‘Sramno je i nedopustivo poigravanje bh pravosuđa sa žrtvama genocida koje je vidljivo ne samo kod ‘slučaja Dodik’ već i kod zamagljivanja i razvlačenja optuženja i suđenja generalima i komandantima časne i čiste ‘mješovite’ ArBiH optuženima ratnim zločincima, a posebno je javnost ogorčena šutnjom u ‘slučaju’ generala Sakiba Mahmuljin. Podsjećam javnost da je pravosnažno presuđeni ratni zločinac Mahmuljin osuđen za ratne zločine nad nemuslimanima u rejonu Vozuća koji su tokom bh rata stravično ubijeni od strane njegovih mudžahedina i vehabija pod njegovim komandovanjem u ‘3. Korpusu’ (i jedinice ‘El Mujaheed’) kojim je komandovao zbog čega je osuđen na (8) osam godina zatvora, ali je pobjegao u Tursku ravno prije tri (3) godine, od kada mu se gubi svaki trag. U toku optuženja i suđenja 2019. u Zenici su mu skandalozno dodijelili počasnu Plaketu Skupštine Z-DO Kantona, slično kako je Milanović odlikovao Miju Jelića, zapravo odato mu priznanje za ratni zločin, u toku suđenja. I od kada bh država niti traži njegovo izručenje niti raspisuje za njim potjernice, osim što se zamajava javnost tvrdnjama kako se ‘ne zna njegovo boravište a zna se da se ‘liječi u bolnici’, ne navodeći ni mjesto ni ime bolnice, niti od čega ovaj zločinac ‘boluje’, osim od spašavanja od zatvora. Kako je u Sarajevu vrlo aktivna turska ambasada i združena bh-turska diplomatija, te kako je u Turskoj svaki dan neko iz vlasti države ili Kantona Sarajeva a Bakir Izetbegović na telefonu sa Erdoganom vrlo često, te kako se po svaku cijenu nastoji zaboraviti Mahmuljina i njegove zločine, osjećam potrebu kao odgovoran čovjek u ime udruženja i žrtava genocida, upozorim bh pravosuđe i organe gonjenja da je ovakvo ponašanje nedopustivo. Bez obzira što nam je Turska ‘majka’ koju je Alija Izetbegović ostavio njemu u ‘amanet’, usuđujem se reći kako se na ‘slučaju Mahmuljin’ vidi da i Turska, kao i Hrvatska i Srbija postaju sigurno utočište za ratne zločince, a ni država BiH niti Turska bilo šta poduzimaju da opovrgnu takav zaključak koji se sam po sebi nameće. Nezvanično se čak priča kako BiH plaća Mahmuljinu smještaj, redovno mu šalje generalsku penziju i sredstva za dodatne troškove stanovanja a rodbina ide u posjetu, pa je očigledno da je ovdj epo srijedi UZP između Turske i BiH. Turska ga po želji naše vlasti namjerno sakriva, međutim šta radi bh pravosuđe? Zašto se ne raspiše potjernica putem Interpola pa da se konačno ovaj zločinac privede pravdi.
Isto tako imam poruku i za visokog bh predstavnika ‘Švabu Šmita’ zašto po tom pitanju ne poduzme nešto, tim prije i poslije što ovakva zaštita ratnog zločina i zločinaca sputava i našu bošnjačku bornu za pravdu i istinu. Znam da ovaj moj zahtjev neće biti svakom Bošnjaku po volji, posebno mojoj ‘sestri’ i ‘majci nad majkama’ Muniri Subašić te direktoru ‘District Potočari’ Emiru Suljagiću a posebno mom idolu i vođi hodži Kavazoviću, ali ne može drugačije, moramo poštovati i druge i tuđe žrtve ako hoćemo da se naše poštuju. Tako stalno govorimo a radimo drugačije, ne ide, sebi štetimo. I SDA naša najdržavničkija partija bi morala i trebalaa imati minimum sluha u ovakvim osjetljivim temama, pa se ne bi nikak moglo dogoditi da za opštinsku nagradu u Visokom predloži pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Edina Hakanovića, osuđenog za zločine u mjestima Dusina, Višnjica i Lašva, kojem je SDA bila namijenila ‘Povelju grada Visoko’, uprkos zakonskoj zabrani odavanja počasti pravosnažno osuđenim za ratne zločine po propisu ‘Švabe Šmita’. Ahbab ‘Šmit’ nije reagovao na događaj u Visokom a morao je, sreća pa je proradila ‘savjest’ zločinca Hakanovića te se sam ispisao sa spiska prijedloga nagrade, no skandal je počinjen a čini mi se i krivično djelo kojeg nije vidio visoki bh predstavnik Schmidt, kao što je prespavao i dodjelu plakete Mahmuljinu, a propisao to kao krivično djelo.
Apelujem i na vlast ‘trojke’ da sa ulica i škola, trgova i sokaka ukloni imena ratnih zločinaca (generala Rasima Delića, Mehmeda Alagića i sličnih) ovog zadnjeg i onog davnog II Svjetskog rata (one hodže i ideologe nacista tipa Mustafe Busuladžića), te da se manje slikaju sa optuženim ratnim zločincima kao što to vole Željko Komšić, Efendić, Bećirović, Isak, Zukan i ostala državna elita ‘čuvara’ BiH i bh legitimiteta i suvereniteta, ma kako to bolno i teško bilo – završio je sa ovim svoje obraćanje Murat Tahirović.
P.S. Vijest je zapravo antivijest iz podsvijesti prljave savjesti Murata Tahirovića, koju nećete nigdje naći jer je izmišljena. Međutim, činjenice i fakta u vijesti su sasvim tačne, provjerene i provjerljive.
photo : u toku suđenja ratnom zločncu uručena Plaketa ZE-DO Kantona, Sakib Mahmuljin lijevo na slici, arhiv
