KAD ĆE PREDSJEDNIK SDP BiH BITI SRBIN ILI HRVAT ? Drug Nermin ‘Kim Yong’ Nikšić : virtualna dženaza SDPa BiH u odsutnosti odmetnutih podpredsjednika klanjaće se na Kongresu 05. Jula ove godine, predvodiće je ‘mujezin’- prvi glas dženaze Vojin Mijatović, potvrđeno kod Reisa sa milijardom KMa za Emira Suljagića i Potočare ali njegov predsjednik kao i svi drugi slični ‘živi šehidi’ stranaka – ostaje sa nama …
Kažu, ali kad je SDP BiH u pitanju, još od ‘slučajnog prolaznika’ pored uhapšenog Alije Izetbegovića (poznata izjava ovog kriminalca sada ambasadora SDA pri UNu iz ratnih bh dana kako se deklarisao Srbima da spasi guzicu) Zlatka Lagumdžije, ništa nije sigurno i tačno, stoga je upitna i ova konačna najava dugo odlaganog Kongresa 05. jula ove godine. Na kojem će se birati predsjednik i novi Glavni Odbor.
Na plakatu boje krvi koja bi trebala asocirati na crvenu partizansku boju proletera i pravednika teško je dokučiti koliko smo godina u socijaldemokratiji, kao u optičkim zagonetkama po internetu broj i slovna kombinacija zbunjuju. Da li 11 ili 116 godina – riješi mozgalicu. Iskreno, koliko god da je, nama se odužilo previše i sa njima i sa Kongresom.
Nermin drug ‘Kim Yong’ Nikšić se opirao Kongresu već godinama a ni ‘drugovi’ uz njega nisu dali da se pomakne iz stolice predsjednika kad je već u fotelji premijera a oni vajni ministri, ‘predsjednici’, načelnici ili ‘parlamentarci’ zahvaljujući njemu. Kažu vijesti da na novim listama podpredsjednika nema Denisa Bećirovića, Irfan Čengića i ostalih ‘zelembaća’ koji su čim su ostvarili u ime SDPa a za svoj račun udobne državne stolice, otišli su po rukoljub Reisu i Bakiru i tamo ostali. (Za)ostala je ‘doktorica za baklave’ Benjamina Karić i ona vrijedi za desetoricu, ostali su i Vojin Mijatović pa i ‘bošnjački Rambo’ Zukan Helez, poneko od ‘vjernih podmladaka’ tipa Mašića i njemu sličnih kojih ima na pretek, dakle ni SDP ni mi nismo ništa izgubili. Naprotiv. Jer, kao što znamo, Zlatko Lagumdžija je ‘grobar SDPa i socijaldemokratije’ ali Nermin Nikšić je demokratiju dokusurio i eutanazirao.
Međutim, to, taj Kongres, ne znači kraj Nermina Nikšića. On je svoj mandat već poprilično učvrstio ‘aminovanjem’ kod onog kod kojeg u BiH svi idu. Posjetom Reisu, a prije toga uplatom pola miliona KMa Emiru Suljagiću za komemoraciju žrtava genocida uz 11. juli ove godine (budući da je 6 miliona KMa namijenjenih komemoraciji koje je dobio nametom zakona spiskao na druge stvari a dao mu ih ahbab ‘Švabo Šmit’ visoki bh predstavnik) što je sa još toliko uplaćenih para od ministarstva za izbjeglice, pa nekoliko stotina hiljada KMa iz budžeta Kantona i opština, siguran znak da se socijaldemokratija isplati.
Mene što se smatra, a ne smatra se nimalo, sve dok na čelo ove odavno skrajnute u desno prema nacionalističkim i vjerskim partijama tobože nasljednice partizana ne dođe neki Srbin ili neki Hrvat pa makar i ‘podoban’, da i ne računam Sejdića, Fincija, Azru Zornić, Pilava ili notornog ‘ostalog’ iz reda Hrvata Slavena Kovačevića, meni je isto. Ministru Nikšića Vojinu Mijatoviću kojem je po njegovoj izjavi uzor SDA ‘jastreb’ Edin Ramić zvani ‘Edo Junica’ (zbog prodaje povratnicima Podrinja doniranih bolesnih junica i krava) odmah dajem crveni karton iako je Srbin. Zat jer je blizak stranci SDA, i po svim kriterijumima u BiH svaka ‘bliskost’ nekoj stranci se kažnjava. Dakle, ako toga nije, ‘ha bio Lagumdžija, ha opstao Nikšić, samo su nijanse raspoznavanja i visina rente nekadašnje imovine komunista iste. Znam, tražim previše, jer ‘multietnička’, ‘demokratska’, ‘sekularna’ i ‘nepokorena BiH’ nije u stanju izabrati načelnika glavnog bh Grada iz redova ovih ‘podstanara’ države BiH, kako će onda to uraditi sa izborom predsjednika u vlastitim redovima, ali takav sam i Bog!
Toga su svjesni i u ovoj partiji pa ne žure sa Kongresom, jer svi su Kongresi u BiH isti ili slični. Budu i prođu a uvijek ostanu isti predsjednici. A i nema potrebe da SDP bilo šta mijenja. Kad Nikšić uspješno vodi državu sa nekoliko hiljada glasova, zašto onda ne bi bio i doživotni ‘maršal demokratije’ sa glasovima stotinjak i kusur dizača ruku u svojoj firmi SDP. Osim toga, ima i dodatne reference. Kao državni premijer ‘tabiri’ zvaničnu politiku sa ‘bh Ajatolahom’ Reisom, svakodnevno uči dove partizanima, hoće ‘Muderrisa’ ili Reisa na vjerskom vjenčanju kćerke, vole ga građani, penzioneri, djeca ‘šehida’ stara 40 i kusur godina, borci, šta možeš drugo od njega i očekivati nego doživotnu predsjedničku funkciju.
Šteta za crvenu boju na plakatu za ovaj Kongres. Mogao je komotno biti ofarban u zeleno. Pa biti crven kao i Vojin Mijatović.
SDP nije ni socijalna niti demokratska partija od dr. Nijaza Durakovića pa sve do sada, neće to biti ni u budućnosti jer socijaldemokratija u BiH je davno sahranjena, ‘samo što mi to ne vidimo’, kako to veli Reis za umrle ‘šehide’ koji su po njemu živi. Ona ti je kukavičje jaje komunista i sa njenim bojama ti je kao u onom bh vicu gdje mi ‘uvijek pobijeđujemo’ i gdje smo najpametniji, onom o malom Mujici (ma znate ga, već sam ga nekoliko puta ispričao ), njegovom babi i šljivama.
Odprilike ispričan ovako. Pita sin Mujo oca Muju koje su boje šljive, a babo veli – ‘plave’. A ‘zašto su ove onda crvene’ – radoznao je mali Sin Velikog Oca.
Otac mudro zaključi : zato što su zelene’. Zelene, zelene, Mijatoviću, nego!
photo : plakat SDP BiH za predstojeći Kongres, 11 ili 116 godina socdemokratije arhiv
