NE OBRA SE DODIK DOK ŠLJIVE U FDERACIJI NE POPADAJU : Svi ‘bošnjački Jeffersoni’ i ministar bez ‘fotelje’ (portfelja) u vladi Srbije Usame bin Zukorlić u genetskom obračunu sa Dodikom
* Jadna, otužna, nemoćna i primitivna bh politička scena postaje iz sata u sat realnija i nestvarnija a opet nekako ‘naša’, srasla nam uz tijelo kao draga košulja. Ne radi Parlament, nema državne vlasti – vlada se uključi samo izuzetno i to telefonski ‘online’ kad treba premostiti koju finansijsku transakciju, kao onomad kako su sedmicu dana radili Potočari, jedino su od državnih organa u funkciji isplate iako budžet još nije usvojen. I mediji koji su izgubili svaku nit sa stvarnošću, oni rade desetobrigadnim smjenama.
* Svi događaji se vežu uz Milorada Dodika, sa njim otpočinje dan i završava noć, još malo će se u BiH vrijeme mjeriti pored šerijatskog i Dodikovim kalendarom.
‘Bjegunac od zakona’ vješto nabacuje a medijska i politička imperija uzvraća udarac. Zbijaju se nacionalni i nacionalistički redovi, pred očima razdragane raje se smjenjuju ‘hapšenja’, teorije zavjere i namjere, puca se iz ‘svih dozvoljenih oružja’, narod se tocilja do, da prostite vrhunca, svi zadovoljni. Čak i nemoćna država zaglavljena u raljama vjere i politike hinji privid suvrenosti, snage i moći. I kao u nekadašnjim partizanskim filmovima, znaju se loši i oni dobri momci, ima čak i ‘Švabe’ u ponekom kadru ove otužne šarade.
* U pauzi od onog iza busije i kompjutera ‘što se čeka, hapsite’, ‘pucajte, mora se’, u bajci o dronovima i puškama te nenadjebivoj snazi i moći i još impozantnoj domišljatosti ‘državnika’ i podršci sa svih Meridijana te neviđenom partnerstvu, razrađivanju planova o hapšenju i ‘zauvijek rješenjem’ bh pitanja ‘ulaskom u Banja Luku’, ‘dozvoljena sredstva’ se koriste kao državni tenderi, niko ni ne pomišlja da razgovara i pregovara. To, zna se, dolazi tek kad se odratuje i pobije, sad nije pravo vrijeme za to, rat je uvijek bio pravo rješenje za problematične države.
Umjesto toga stižu uvrede i klevete jednih drugima, ministri i ostali ‘državnici’ se takmiče ko će više i sočnije ispuhati jadnu dušu i ko će suptilinije i primitivnije dokazati svoj smisao za humor, patriotizam i žalosnu patetiku. Mediji su uz dobru lovu postali najveći claster-otrov u zemlji i kao i oni što ih plaćaju odavno se svrstali. Silne dokone stranačke i vjerske botove, izrode i junake tajnih tastatura, zamijenili su bh političari barabe i sitne gradske varalice.
Čitamo i gledamo na tv samo postove sa ‘fejsbuka’ i bogomdane analitičare (političke, vojne, ekonomske, vjerske …) i korespodente koji su se kao žohari nakotili i u zemlji i u dijaspori i od kojih nema lijeka, bolest je uznapredovala. U tim zanosnim postovima sa kojima časte jedni druge a mediji sa divljenjem prenose kao ekskluzivu saznajemo da nam državu i vjeru vode (u propast) mentalno bolesne i zarazno opasne figure. Psihički bolesnici, lopovi, kriminalci, konvertiti, ratni zločinci, korupcionaši, mafijaši, otpadnici od vjere, kreteni i degeni, ubice, poslije čega nam se servira da je rat u toku, državni udar, oružana pobuna, napad na ustavni poredak i ko zna šta još. Normalan čovjek ne može shvatiti da ima imalo države pored ovakvog vodstva i ovakve vlasti a ona ista kao i prije tri decenije.
* Dvije trećine svih vijesti i događanaj otpada na Dodika rušitelja države i branioce države, ostatak je na zvaničnim i službenim putovanjima, u vijestima nema ništa o običnom građaninu ili seljaku, o bolesnim i siromašnima, o putu u EU ili bilo gdje na Zapad (osim o brojanju autobusa prema Zapadu kojima iz zemlje gladi ko i kako može), samo juriš : uhapsiti Dodika i onda je ‘mirna Bosna’.
Ali vrag je u detalju, ništa od ponuđenog razgovora i hapšenja, pa se onda negdje moraju liječiti frustracije. Mora se pisati i ‘lajkati’, da se stvori privid normalnog.
Zadnja ili predzadnja izjava na internetu Milorada Dodika kojom je u želji da odigra još koju medijsku utakmicu posegnuo prema vjerskim osjećanjima Bošnjaka, još jednoj u nizu ‘crta koje se neće tolerisati’ (pored negiranja genocida, vjere i države), i kojom je muslimane pozvao da se ‘vrate svojoj nekadašnjoj vjeri pravoslavlju’, odigrala je ne utakmicu već međunardni turnir. Sve što diše bošnjački, javilo se i osulo paljbu.
Dodik je uvrijedio muslimane jer ih je nazvao muslimanima (što nije uvreda u redovnoj korespodenciji muslimana) a onda je izvršio državni udar jer je pozvao muslimane tj. Bošnjake da preuzmu pravoslavlje ‘svoju nekadašnju vjeru’ kada bi on onda ostao u Bosni jer bi tada bila čitava srpska i građanska.
Klasičan verbalni delikt koji se, da se zna, rijetko u BiH kažnjava, i stara posve stara priča ‘ko je prvi nastao’ i od koga, međutim vlast uz medije je od toga napravila i udar i napad na ustavni poredak. I prijetnju po izmišljenu naciju, i krenuo je juriš. Od Garašanina pa do današnjih dana. Od bogumila do Bošnjaka. I dobili smo što nam treba.
* Izjava Dodika je uvredljiva i prizemna i u ovakvim usijanim glavama može nanijeti i zla i belaja, međutim kao što rekosmo, nažalost, to je skoro bh ‘normala’. Ali, zna se ko je u BiH filmu loš a ko dobar. I nije uopšte daleko od nekih ranijih izjava iz FBiH o ‘srbizaciji i katolizaciji’ muslimana, o ‘genocidašima i izrodima’ u entitetu, o ‘Vlahu načelniku Srerbenice’, čak, uz izjave notornog pijanog ministra Zukan Heleza o ‘autobusima za odvoz Srba iz Bosne’ u Srbiju (stotinjak autobusa) ili ona jednog ‘demonstranta’ u Sarajevu o prebacivanju Hrvata iz Hercegovine u Hrvatsku vagonima, ovakva nebuloza Dodika djeluje bezazleno.
No to nije razlog da se ne oštre koplja. Što je i bi cilj Dodiku. Kad nastupaju znani i neznani domoljubi i čuvari vjere. ‘Bošnjački Jeffersoni’ – gdje ubrajam i bh ‘Ajtolaha’ Kvazovića, SDA ‘čakijaša’ Zahiragića, i Ćamila Durakovića, ‘Hižaslava’ bivšeg Riesa Cerića i jednog od većih lopina i zločinaca ispod ahmedije, pa čak i bošnjačkog novinara Dragan Bursaća, u trenu nađoše izjavu američkog trećeg po redu predsjednika
(Thomas Jefferson) da ’kada tiranija postane zakon, onda pobuna postaje dužnost’. Pa prevedoše na maternji : hapsiti Dodika postaje obaveza. Posebno je simpatična izjavica nepismenog uhljeba i radikala islama i politike Usame bin Zukorlića, iz Sandžaka, tipa iz ‘naše teritorije’, ministra u vladi A. Vučića koja nam otkriva genetski sakriveni cod Dodika pod šifrom.
‘Milorade, rečel da bi Bošnjaci trebali da se vrate u pravoslavlje da bi Bosna bila unitarna država? A kome li bi Milorade trebao ti da se vratiš, koji genetski potičeš od J1 haplogrupe koja vodi porijeklo direkt iz Arabije?’. Uz ‘direkt’ sliku Dodika u arapskoj domaćoj nošnji.
Ima još jedna fina od Jeffersona, ima ih on koliko hoćeš, kao ona “Vlada koju izaberete je vlada kakvu zaslužujete”, ali ta se ne uklapa u bh filozofiju vlasti. Zato, vidimo se, do slijedećeg ‘Dodika’.
Koji će garant vrlo brzo ‘uzvratiti žestoko’ (tako se kod nas radi) bin Zukorliću nekako ovako, zamišljam. ‘Dok si mi ti rečel, na mom si se pečel’. I, eto ti opet novog udara na muslimane i državu.
photo : ‘Sandžakpress’, Usame Zukorlić i Milorad Dodik, arhiv
