politički Diznilend – Političari nam sve ljepši i jezički obdareniji : sa ‘NJIHA’ prelaze na stilske figure, Dino Konaković obožava onomatopeju, Bakir metaforu…
* Ko bi rek’o? Naši političari nisu bestidne hladne duše koje ne liče na nas, kako se obično i jednostrano misli. Oni samo izgledaju drugačije ali su ‘naše drugo JA’. Mi smo ih odabrali i odabiremo ih već decenijama, sličnosst je neizbježna. To što su uskočili iz opanaka u skupe cipele i odijela, pokrili (ne tamnim) već mračnim naočarima ‘RayBan’ marke svoja ogledala duše – oči i što vole skupa auta, što su odani Bogu i državi još većem Božanstvu, to je samo privid različitosti. Naše bogatstvo. Vidjeli smo da osim što se razumiju u matematiku slijedom koje, prvo kad zajašu u vlast poprave koeficijente i kvocijente, bankovne račune i katastarske PL listove, tek onda se mogu posvetiti i nama i sebi. Kako često citiraju mislioce, filozofe i opštenarodne izreke, to znači da su i ‘načitani’ i kako polako napuštaju ono ‘NJIHA’ a furaju pravopis i gramatiku do neslućenih visina. A mi uvijek : ‘vidi mu gloove’. Svi listom postaju magistri, doktori, akademici, ima se gdje kupiti diploma može se, poneki se u dokolici počinju baviti i poezijom. Svuda se čak i magarci mijenjaju a mi uvijek isti.
* Ko nije, recimo, uživao ili plakao čitajući pjesmicu Harisa Silajdžića, taj ne zna o čemu zborim. Onog pravog ‘Hare’ ne ovog novog imenjaka i prezimenjaka što se u politiku ugurao na foru istog imena i prezimena i preko iste stranke ‘Sto posto za mene i moju BiH’, taj ne zna šta su emocije prema Palestini. Njoj je ’O, Hare’ posvetio 100 posto pjesmu iz BiH: I mlađaHni Haris Zahiragić potajno piše pjesme i ponekad patriotski je podijeli sa nama, mnogi pišu knjige. Alija Izetbegović je osim što je ratovao i džematovao, ispisao na stotine knjiga puni su njegovi muzeji u Sarajevu sa tim literarnim ranim i kasnim pa i post mortem radovima. Čović je izdao također ‘sabrana djela’ i nema ih, sve rasprodato, ima samo poneka u biblioteci ili na polici u spavaćoj partnera. Špirić iz ‘ereSa’ u Republici Srpskoj je na samo jednoj knjizi zaradio stan u Beču od pola miliona eura, nešto malo je, kaže, namirio kopanjem krumpira. Dodik piše knjige printajući svoje govore o državi, ima ih koji su se u prozi prepoznali koliko hoćeš. Neki vole pjevati kao Dodik (opet on, šta mogu) sve u nadi da će jednog dana snimiti vinilsku ako ga ne strpaju u nadgrobnu ploču, neki pišu pisma svaki dan kao Bećirović pa će to jednog dana postati bestseler, Bisera Turković je svoje mladalačke uratke sa Alijom već pretočila u knjigu koja je razgrabljena po džematima…
* Ima jedna stvar koja nagovještavada je stigla generacija pjesnika i lirika, političara, vidi se to odmah čim zinu. A zijevaju to nije normalno. Načitano, osmišljeno, nadaHnuto i hrabro u svoje govore pretaču ponos svog jezika i pravopisa, naprosto se iznenadiš a mi i dalje ‘vidi mu babo četvrtaste glooove’. Kao da je naša okrugla, ‘ajte molim vas’ što bi rekao najzlatniji bh dijamantni ljiljan Željko Komšić. Eno raja, i onaj sa najvećim da prostite IQ obimom glave i struka, onaj Zahiragić ‘Hare’ i on propjevao kao imenjak o našem genocidu i njihovom u Palestini, pa nas uporedio iako mu šef neda nikakva poređenja.
I da znate, sve su više prave lietarate. Koriste, a mi se ‘ibretimo’ prave pjesničke stilske figure.
Nasušni i neprežaljeni naš Bakir Izetbegović je prvi otpočeo sa stilizacijom jezika u političkom razgovaranju što se po ‘našoj tradiciji’ u Bošnjaka zove ‘muhabećenje’. Njegovi govori su pravo skladište stilskih figura svih vrsta. Najviše ima metafore (skraćenog poređenja), personifikacije (kad mrtvoj prirodi udahneš život pa joj daš osobine živih) i alegorije (u prenesnom smislu) tako da su njegovi ‘muhabeti’ med i meHlem za dušu. Ko se ne sjeća one njegove ‘moja ruka je utrnula od pružanja‘, kad nam je profesorski pojasnio kako ‘oće sa svakim u vlast samo daj vlast, a niko ga neće. A mi mislili artritis. Ili kad govori o potezima politike pa kaže ‘mi smo imali bijele figure a nismo to iskoritili’, hoće reći popušili smo prednost. Ili, štaznam, kad kaže za ‘Seb’ kineske respiratore, za one ventilatore koji su spasili ne samo malinara Hodžića već sve redom ko se god otkačio sa njih, kako su slabi ali mogu valjati, na ovaj način. ‘Stojadinom se možeš dovući do Tuzle ali nije isto kao kad voziš mercedes’. Poslije je pretumbao misli pa je rekao da su ventilatori čudo od Mercedesa i tehnike. Ona sa ‘lokomotivom’ a to je uprijevodu SDA mu je najžešća. ‘Lokomotiva vuče a ostali vagoni’, stranke, koče i ne prate ga. Ima još njegovih ali to će se kasnije sve obraditi u kjigama, samo još da pomenem onu opet oko kola koja kaže. SDA vuče uzbrdo i nizbrdo a ostale neprijateljke snage ‘povuku ručnu‘ i eto belaja. Za auto, dabome.
* Imao se Sin Bakir na koga ugledati, na Oca nego kako. Alija je bio takav stilista da su samo najpametniji mogli da ga razumiju. Posebno ono sa nacijom. Kad je fino rekao i što se stalno citira ‘mi bi trebali biti sve više Bosanci’ a onda sjeo pa smislio naciju Bošnjak. Kao što znamo Bosanci su ostali u BiH samo kao brdski konji, autohtona vrsta. Reis Kavazović potvrdio i samo ponekad na tv u BiH možemo odgledati kakav intervju sa Konjem. Bakira slijede i drugi plitičari, posebno Dino Konaković koji je diplomirao u SDA školi i na pitaljkama profesorice Sebije a oni tvrde da je nastavnik fizičkog. On je i pored toga, pored već iskorištenih Bakirovih stilskih figura u politički diskurs uveo dodatnu : onomatopeju. To ti je kad stilski i izražajno glasovima oponašaš zvukove prirode, životinje i druge zvukove. Prvo je metaforički najavio da će bagerom počistiti kadrove Dodika iz vlasti, što će reći da će ih sve posmjenjivati, a onda je prešao na onomatopeju. Nakon što u ga partneri ismijali sa bagerom, metlom i gumicom za čišćenje države pa mu kupili igračku bagera, nisu razumjeli njegove metAFORE, Konaković je slikovito nakon usvajanja dva zakona sa onima koje je počistio, izjavio. Vidi što su se prepali, ovako. “Na prvi brm brm bagera oni su počeli glasati za zakone koje su htjeli oboriti. Postavlja se pitanje što su nas zavlačili do sada?
* Ovo ‘brn.. brm..’ je da znate bager koji se upalio pa zaglavio, i bagerima se to zna desiti. Za sada je hadžija Dino ministar ostao samo na zvukovnoj tišini ove snažne mašine ali nije isključeno da uz to u buduće ne obrne još koju. Kao onu ‘bang-bang’. ili ‘trasss’, možda bude i ono ‘wroooom’ kad ga počnu opozivati sa stolice, ili oppps’ ‘ćiju-ćiju-tup’ ili ‘škljoc’, ‘flash’, ‘mjau-mjau’ ili ‘av-av’. Velike su mogućnosti Konakovića i onomatopeje, nisu skontali njegovu personifikaciju kojom je najavio izglasavanje ’09. januara danom žalosti’ koju mu je došapnula ‘majka nad majkama’ Munira pa mu se smiješi ’01 Mart dan žalosti’. Hoće da ga smijene do tada.
Zat ‘turiranje ‘ bagera i ovo historijsko ‘brm.. bm’ debelo je zaslužan i diktator i predsjednik Srbije, psihički napaćeni vlastodržac Srbije Aleksandar Vučić, kojeg je bagerom iskopirao hadžija Dino ministar. ‘AV’ je, vidjeli smo i čuli još 2018, dakle PD, prije Dine, onomatopeju upotrijebio u jednom od hiljadu ‘javnih obraćanja naciji’ u mjesec dana, kada je govorio kako je hrabar, neustrašiv i nenadjebiv pa izjavio da mu ne treba obezbjeđenje niti vozila pratnje jer se nikoga ne boji. Bilo je.
‘Ne treba mi obezbeđenje, ja ne patim od tih tilu-lilu stvari…’
Ni Konaković ne pati zbog bagera ‘brm…brm’ jer umjesto u njemu voza se u drugim ’tilu-lilu’ kolima, i nisu hitna iz bolnice, samo mi njega ne razumijemo.
* Da, sve više nam se govori da nam političari liče na crtiće i njihove glavne junak, ali nacijo, to je kao što rekoh samo privid. Naša stvarnost je drugačija. Odavno smo u svijetu crtića u kojem je onomatopeja pola urađenog posla.
P.S. sssst : svaka sličnost sa bagerom ostalim licima i događajima, slučajno je – namjerna.
photo : montmontaža Cross Atlantic, Dino Konaković i brm…brm bager, arhiv
