ZABRANJENA LJUBAV I TIHA ANTIAMERIČKA ATMOSFERA : Još nismo u Iranu iako ličimo na ‘brata’ ali je Iran kod nas odavno, od terorističkog kampa ‘Pogorelica’ i bratimljenja gradova, preko Teheranskog Trga do iranskog radija i televizije ‘Sahar Balkan’ na Vogošći
* Da je kojim slučajem ministar ‘zajedničkih oružanih snaga BiH’ Zukan Helez uspio u svojoj nakani i sa Iranom sklopio bilateralni vojni sporazum juna prošle godine, kada se pripit sastao sa vojnim atašeom ove zemlje i generalima a neposredno prije prvog vojnog ‘izleta’ Amerike na ovu državu, sada bi mogli komotno javno i bez uvijanja ‘navijati’ za bratsku državu u ovom novom ratu Amerike i Izraela sa njom. Međutim, ‘nužda zakon mijenja’ pa je brzom reakcijom američke ambasade, Zukan uz izvinjenje i ‘očigledni nesporazum u interpretaciji’ spasio BiH, da nije, bili bi sad u ratu. Zukan je samo slijedio svoje osjećaje i političke emocije iz doba Alije Izetbegovića i SDA ‘držača ruku na srcu’ i istančani osjećaj za braću muslimane iz ‘bratskih zemalja’, međutim ‘nužda’ zvana Amerika, kao u svakom interesnom ljubavnom braku daje prednost interesima naspram bračnog kreveta. Stoga se Zukan ‘javno odrekao Irana’ a tajna je ostala u tajnosti. Ostala je bh avanturistička priča Bisere Turković i njenog ‘prijateljstva’ sa muslimanima, ostali su tragovi ‘zabranjene i neprežaljene ljubavi’ i bh ratna istorija, imalo se od čega sjećati i živjeti.
* Početkom rata u Persijskom zaljevu, agresijom Amerike i Izraela na suverenu državu Iran, što bh vlast nikako ne smije i ne želi pravaliti preko usta, nanovo su proradile emocije i strasti. Da je kojim slučajem samo Amerika napala Iran, to bi i nekako ‘prošlo’ bezbolno ali kako je u srazu sa ‘cionistima i Ćifutima Židovima’ koji su napravili prije toga ‘genocid’ i pokolj u Gazi i Palestini, također ‘bratskom narodu’ muslimanima, i Zukan i bošnjačka vlast se našla na mukama. Kako pomiriti ljubav i interese i o stati politički živ, dakle opet ‘pobijediti’. Našlo se rješenje. U ‘interesu države, njenim stremljenjem ka Zapadu i EU’, iako bez odluke Predsjedništva, bh kriminogeni ambasador Lagumdžija sa posebnim instrukcijama Denisa Bećirovića i ministra Dine Konakovića, ‘hrabro’ i ‘bez straha da saspe u lice najvećim silama Svijeta osudu zbog ubijanja djece u Iranu’, BiH iako sa ranama u duši zbog događanja u ovoj zemlji, bez da trepne prihvatio se co-sponzorstva i BiH je podržala Rezoluciju UNa i osudila Iran zbog napada na susjedne bratske arapske zemlje. Prihvatiše i podržaše one koji nisu glasali za Rezoluciju o Srebrenici sve sa ‘cvijetićem Srebrenice’ na reveru, čak i mimo dova koje je među prvima Iranu u znak podrške poslao bh ‘Ajtolah’ Reis Kavazović. ‘Potrebe nalažu postupanje bez emocija’, kaže ministar Konaković koji kao i Zukan voli Iran i smatra ga žrtvom ali javno mora drugačije reći. Tako radi bh vlast po onoj ‘Alijinoj’ koja nas je koštala i žrtava i države : na ‘sabahu’ (ujutru) kažem jedno, oko ‘akšama’ (uveče) mislim drugačije.
* I dok je Željka Cvijanović ponovo na dnevni red Predsjedništva stavlja istu ‘tačku’ kojom se traži deklaracija o osudi Irana jer joj je prvu ‘minirao’ Željko Komšić, u BiH posebno u sarajevskim medijima polako ali temeljito raste antiameričko raspoloženje, karikiranje američke politike a glorifikovanje hrabrih i nenadmašnih ratnih mogućnosti ‘braće’ u Iranu, što bh vlastelu stavlja na nove-stare muke. Kako učestvovati u ovom neželjenom a potrebnom ‘sexu’ a istovremeno ostati ‘nevinim’. Drugačije : kako ostati ‘partner’ Americi i obdržati se na vlasti a zadržati u srcu Iran, tim prije jer u ovoj kombinaciji Izrael sve kvari. Iako se permanentno kritikuje srbijanski predsjednik Vučić zbog njegovih manipulacija ‘sjedenjem na dvije stolice’, bh vlastela radi i čini isto, sa malom razlikom – isjedava se na ‘sećijama’.
* Teška je i slatka zabranjena ljubav, to ti je kao i zabranjeno voće, pa šta bude. U zemlji gdje nad politikom dominira vjera, stvari stoje još komplikovanije. Ono, jeste da nam je Amerika dala mir, Dayton i Ustav, ali prva ljubav se teško zaboravlja. Iran nije od 28. februara ove godine i prvih bombi u Persiji u našim srcima, iako nismo u Iranu, on je odavno sa nama. Od onih ratnih nabavki oružja i ugovora za ‘Islamsku državu Bosnu i Hercegovinu’ pa do terorističkog kampa Iranaca u lovačkom domu ‘Pogorelica’ do Bisere Turković i današnjih dana Zukan Heleza i Reisa. Imamo i Teheranski Trg u opštini ‘Novo Sarajevo’ koji je pomeo nekadašnji Trg krajiške narodnooslobodilačke divizije nekadašnjih antifašista partizana, ‘partizanka’ Benjamina Karić načelnica sa korpicom za baklave i ruže se nije nikad dosjetila da to ‘nasljeđe’ ispravi. Ma, imamo čak i iransku televiziju u srcu države (imali smo i ‘Al Jazeera Balkans do skora), u Sarajevu na Vogošći. Čudili smo se kako i zašto je bivši kratkotrajni ambasador Denisa Bećirovića i višemandatski načelnik opštine Ilidža a sadašnji optuženik za korupciju i kriminal progovorio arapski a nismo bili iznenađeni kako je ovaj SDA aparatčik i milioner Senaid Memić bez ikakve odgovornosti dijelio bh grunt i dozvole Arapima. Čudili smo se zašto su po Ilidži i većim dijelom i u Sarajevu natpisi i firme pa i menu u restoranima na arapskom, čak i oznake u WCu i na izletištima datim ‘braći’, a nismo se začudili niti se još čudimo što i danas djeluje i emituje se program iranske tv ‘Sahar Balkan’, medijski servis Irana. Sa koje mediji u Sarajevu sakupljanju vijesti plasirane direktno iz Teherana, zbog kojih uz pomoć silnih ‘analitičara’ i ‘stručnjaka’ danas slavimo ‘gazijske’ pobjede u Iranu uz antiameričku propagandu. Bio je tu i iranski radio dugo godina ali ga nestalo, ušutio se, međutim tv ‘IRIB’a – iranskog medijskog servisa i njihov program se i danas redovno emituje iako je ta televizija pod sankcijama EU, gdje mi ‘fol’ želimo po svaku cijenu.
* U Iranu smo ‘mi’, tako se u BiH radi, davno ‘pronašli sebe’. Kao u Gazi, kao u Ukrajini ili u Kini uz muslimane Ujgure, zato nam se još uvijek može desiti da u UNu osuđujemo Iran a kod kuće da ga slušamo i gledamo. Braća su to, ej, samo sa Iranom BiH se ‘pobratimila’ dva puta i BiH je jedina ‘pobratimljena država’ sa Iranom sa Zapadnog Balkana. Prvi put se ‘zbratimio’ sa Iranom načelnik Sarajeva Ivo Komšić 2016. što mu je donijelo epitet dobrog i dragog čovjeka onda za razliku od sada, drugi put je opština ‘Stari Grad’ ozvaničila bratstvo sa Distriktom 12 u Teheranu. Za uzvrat, BiH je dobila ‘Ulicu BiH’ i mali muzej ratnih uspomena iz ‘tunela šverca’ zvanog ‘tunel spasa’. Rezulat tog bratskog sporazuma su suradnja na polju edukacije, kulture i jezika, ove godine je u Tuzli objavljen i Rječnik persijskog jezika za buduće generacije, dok je u više navrata ‘delegacija’ opštine Cazin na čelu sa Ogreševićem putovala u Iran uz godišnjice rođenja ili smrti Homeinija.
* Sad se, kao, trebamo čuditi što smo o ubijanju hiljada demonstranata, djece i žena na ulicama Irana od strane režima slušali u ‘našim’ medijima kao o obračunu sa rušiteljiam režima i teroristima, za koje nijedna dova nije otišla iz BiH prema Onom Gore.
Ako se kojim slučajem desi da još koji put javno i negdje osudimo Iran, znajte da je to ‘potreba’ kao kad Reis kaže da ‘ima potrebe’ za gradnjom nove pored stare džamije. Kod kuće i u našim dušama, Iran ostaje sve dok ‘nas’ ne skontaju i ne otkriju ovo ‘sakrivanje’ od ‘braće’. I izvrnu ‘nam’ sećije.
Iskreno, ‘mi’ sve više i ličimo na ‘brata’, imamo čak i ‘Ajatolaha’ na Kovačima, čemu igra žmurke?
photo screen : tv ‘Sahar Balkan’ na Ilidži, Sarajevo, arhiv
