Sva nam je država u Božjim rukama, što bi sport bio izuzetak, a kad je već tako, onda se tu ništa ne zna jer Božja odluka je samo njemu poznata
– Stara je i ižvakana priča iz BiH da smo po Ustavu i zakonu sekularna, građanska i demokratska država, međutim u praksi veću snagu imaju vjerski propisi. Kako su Bošnjaci većina u Federaciji, tu gdje jesu većina uglavnom se ‘ravnamo’ po šerijatskim i ‘fetva’- naredba propisima sa pozivom na državne, u ‘ostatku’ Federacije i BiH se više ‘pazi’ na pravoslavne ili katoličke uzuse. Najjednostavnije, čak i po zadnjem popisu, živi se u stoposto vjerskoj zajednici pa iako su ti statistički vjerski podaci lažni jer su i vjernici takvi, stoga je sva država u Božjim rukama, pa kako bude.
– A bude i jeste tako da nam je Islamska Zajednica BiH davno preotela državu koju nekad direktno a češće izokola i uređuje po svojim pravilima, stoga nije čudo da nam i njeni predstavnici u državim organima ‘poštuju’, prate i boje se samo Boga, zakoni su za nevjernike i sirotinju. Nema toga državnog ‘lidera’ u BiH koji nije javno izjavio ‘kako se samo boji Allaha’ ako je Bošnjak ili Boga, ako je druge ‘fele’, dok nam uglavnom skoro sve državne funkcije vodi Reis ili se dogovara oko njih, od dječjih vrtića do vrha državnih institucija i diplomatije, oni iz državnih fotelja ga slijede pod krinkom ulaska u NATO i na Zapad, sa rukama prema Nebu i dušom na Istoku.
I sport BiH je, u raljama islama, od toga se ne odvajaju naše sportske vedete čak ni kad igraju na Zapadu, to je sada ‘cool’, postavlja se onda sasvim logično pitanje : kakva i koja smo mi sportska nacija, ‘zmajevi’ ili ‘elhamdulillah’ nacija?
– Nemam ništa protvi vjere ali imam protiv ovakvog agresivnog otimanja i nametanja svega u državi i stavljanja pod plašt šerijata, čisto iz razloga jer smo, kao što smo rekli sekularna i građanska država po ustrojstvu. Priznajmo i proglasimo državu kakvu želimo i gradimo pa onda neće biti nesuglasica i nesporazuma, ne samo ove vrste. Zbog čega je iritantno, štetno i neozbiljno prekidati utakmice ‘radi učenja ezana sa munare’, ili dok se ‘ne iftari’ (večera poslije posta), a kod nas je to ‘lijepi gest’ koji zaslužuje vijest na naslovnici i ‘sliku dana’. Tim prije i poslije jer još u državim reprezentacijama ima i onih koji nisu muslimani ili Bošnjaci, a mi im ovako nudimo bratstvo i jedinstvo na zelenim terenima.
Evo, prije nekoliko dana, selektor bh košarkaške državne reprezentacije Adis Bećiragić jednu, nakon višegodišnjih poraza dobijenu utakmicu u prekvalifikacijama nije pozdravio sportski već vjerski. Pobjedu nad Gruzijom selektor je ozvaničio vjerskim pokličom ‘elhamdulillah’ (zahvalom Bogu Allahu*) a ne zahvalom igračima pa ‘zaradio’ simpatije čitave FBiH, nema veze što je već na slijedećoj utakmici ispao iz daljnjeg takmičenja. ‘Ajde što je ophrvan pobjedom utakmicu posvetio kao na dodjeli Oscara ‘svojoj ženi i sestri’, ali poklonio ju je i Bogu i sve začinio vjerskim nabojem jer to u BiH u FBiH znači sve. To mu je omogućilo da produži fotelju i uveća platu, to je ‘naš ID’, ‘naša’ identifikacija.
– Svoje pobjede na trkaćim stazama koje su minorne i skoro nikakve, sa ovim pozdravom i ‘smajlićem’ obavezno daje i Amel Tuka. Koji još za razliku od ostalih javno kaže da mu je ‘Kur’an uvijek u torbi’, i koji je u slobodno vrijeme i predavač IZBiH po džematima sa čim je zaradio i diplomatski pasoš te titulu ‘sportskog ambasadora BiH’. Sa ‘elhamdulillah’ se ‘prekrsti’ često i Jusuf Nurkić, američka zvijezda košarke koji je inače i poznati sportista SDA političar i ljubimac Riesa, pa onda njegov ‘brat’ Džanan Musa koji sa tim i otpočinje trening i pozdravlja pobjede, Džeko počesto, a posebno propali fudbaler Miralem Pjanić to koristi svakodnevno, dodajući još uz to i ‘tespih’, muslimansku krunicu. Nisu rijetki ni slučajevi da mnoge bh nade državne reprezentacije koje igraju fudbal kod kuće a članovi su stranih timova vani na Zapadu, čim postignu gol ‘padaju na sedždu’, dakle klanjaju se Bogu i to onom pravom, zahvaljuju se Bogu i rvači i kick boxeri, streljači, i da ne nabrajam dalje, stoga je jasno da je islam u BiH preoteo i sport u svoj samrtni zagrljaj. To ne umanjuje čak ni činjenica da se mnogi takvi ‘klanjači’ prethodno iznapijaju na kakvoj terevenki, sve je postala ‘naša tradicija’.
– Takvi gestovi udaljavaju zajedničku bh reprezentaciju od države i ma kako na prvi mah izgledalo prihvatljivo to je po meni i odraz primitivluka. Svuda je vjera privatna a ne državna stvar, ‘kod nas’ je pak pravilo da se sve uvija pod serdžade, peškiriće i tepihe, i da mora biti vidljivo po svaku cijenu. Sve što se ne vidi to i ne vrijedi, zato i ovi vjerski marketing-zahvati moraju i dobivaju na na cijeni. Kad se ovom vjerskom nadmetanju dodaju i obavezni folklorni dijelovi sa zastavama i to ne sa zvaničnim državnim već sa onima ratnim i zabranjenim simbolima, plus kad se k tome dodaju zastave Palestine ili Turske a što se redovno čini, onda je ugođaj bh reprezentacije potpun i uklapa se u državnički folklor.
Ne znam ko je dao ime ‘zmajevi’ bh sportašima, da li to ima veze sa ‘kapetanom’ Huseinom Gradaščevićem odmetnikom od Otomnske vojske iz davne bh istorije ili je to uzeto da se ‘protivnici’ prepadnu’, međutim ni to ime ne stoji. Podsjeća i ukradeno je od Slovenaca a zna se i vidi nažalost da se ‘naših zmajeva’ niko ne boji i u svjetskim okvirima smo više ‘vrapci’ nego ‘zmajevi’.
Uspjehe naših sportaša u stranim ekipama fudbala ne poredite sa takmičenjima za bh državu. To je kao nebo i zemlja i posebna priča.
photo : Adis Bećiragić selektor bh košarke, arhiv
