KAD BI MAGARCI PROGOVORILI : Aleksandar Vučić se poziva na magareće (ne)iskustvo i tvrdoglavost ali ne izlazi iz ‘magareće klupe’…
Jednom, prije mnogo godina, na uvijek postavljano pitanje da li je ‘pucao po Sarajevu sa okolnih brda’ te da li je izjavio kako će ‘za jednog Srbina ubiti stotinu muslimana’, predsjednik Srbije je ljutito odgovarao na tv ‘Face’ da je sve to laž i da je ‘izvučen iz konteksta’. Na slijedeće pitanje zašto sad govori jedno a prije je govorio drugo, da li se i zašto promijenio, patetično je izjavio :
“Samo se magarac ne mijenja, ali ja sam živi primjer da je to, ipak, moguće. Bio sam magarac skoro dvije decenije svojevoljno, a ne zato što sam, kako naš narod kaže, spao s konja na magarca. Međutim, jakom voljom, uspio sam da se popnem na konja i da za mnoge postanem princ na bijelom konju, a sada i vitez bez mane i straha. To može samo onaj magarac koji je spreman da neprestano radi na sebi”.
Od magarca postao je princ na bijelom konju po sopstvenoj viziji, i sam se svojom urođenom mentalno-bolesnom gnjavažom usvrstao u životinjski svijet.
Nije on jedini koji danas kaže ovako sutra onako, to je u genima svakog političara, međutim nisu u životinjskom svijetu samo magarci negativci a šute i trpe. Postaje već bizarno koristiti samo njih u ovakvim pametnim stvarima kad ima daleko manje inteligentnih životinja od njih a niko ih ne spominje. Jeste li ikada vidjeli da učiteljica pošalje nestašnog đaka u ‘Lisičiju klupu”, ili na ‘volovsku stolicu’? Niste, stvorena je mantra kako je to samo rezervisano za magarce. Tite mi, kad bih se pitao, ja bih naredio da se zločesta djeca šalju u ‘političku klupu’ ili klupu koja nosi ime tačno određenog političara. Kako bi to bilo divno da te kazne drugačije i ljudskije. ‘Marš u Dodikovu klupu’. Ili ostatak časa ćeš u Zukanovu stolicu’. Ili, ‘ideš u klupu Rame Isaka’, ili ‘marš u Vučićevu klupu’. ‘Marš u Vulinovu stolicu’. Bilo bi daleko odgojnije i preventivnije jer među ovakvima i mnogim ostalima koji nisu nikako vidjeli školske klupe ili njige a doktori i akademci, ima daleko glupljih i nesposobnijih od magaraca dok samo magarci nastradaju.
Kako se ne pitam ni za što, sve ostaje po starom, ali Vučićev ulazak u magareći svijet nije bio slučajan. Evo, nakon političke frtutme u BiH i presude Miloradu Dodiku kojeg on podržava i ne priznaje odluke Suda BiH, opet se osvrnuo na ovu bez razloga izmanipulisanu životinju. Optužujući EU i ‘neke političare’ koji su kumovali potezu Dodika da se pojavi pred Tužilaštvom BiH obećavajući mu ne samo ukidanje pritvora i potjernice već možda i oslobađajuću presudu, prokomentarisao je to ovako.
“Oni su ovo podržali i izveli. Sada razumijem zašto su odbijali moje ponude za kompromisom. I kada sam se viđao sa Ruteom (Rutte), i kada sam išao u Brisel. I sada mi se odvija sve u glavi kako i šta su govorili. I razumijem zašto su namještali Dodika koji im je greškom povjerovao pa otišao u Sarajevo za ukidanje pritvora. Ali, iako sam po godinama nešto mlađi, naučen sam da im ne vjerujem ništa, i da im nikada ne treba vjerovati, odakle god da dolaze. I odlično sam naučen. Zapamtio sam Briselski sporazum, traktat bih mogao da napišem o svim prevarama kojima smo bili izloženi. I magarac nauči, tako sam i ja naučio”.
Ovdje je magarac ‘bolje prošao’, Vučić se pohvalio kako je sve oko Dodika znao a da je to naučio po receptu kako uče magarci. Magareća znanost je već nekoliko puta u opusu pričaonice Vučića koji priča i gostuje na tv 24 sata dnevno a isto toliko puta održava ‘sjednice bezbjednosti države’, ako ne tu onda priča u novinama ili na socijalnim mrežama, međutim nešto ne štima u ovoj retoričkoj magarećoj nauci. Vučić je naime, i pored stečenih iskustava zapravo ostao i dalje u ‘magarećoj klupi’ u svojoj zemlji. Sam i izdvojen od naroda kojeg patološki ugnjetava i vrijeđa i uljuljkan pod zastavom države koju čuva ljubomorno samo za sebe, ili je u ćošku rezidencije ili na ‘univerzitetu Ćaciland’ ili kod one blentave rugobe na tv ‘Pink’ što se gola valja pred kamerama u jutarnjem programu ili se medijski oprašta kad odlazi na aerodorom. Medijski folklor kojeg stvara oko sebe ne može to sakriti.
Kažu da je magarac tvrdoglava životinja ali to ne znači da je i glupa, eto i Vučić od nje ima šta naučiti. I demokratična je, ne bi valjda Demokrate Amerike za svoj simbol i logo uzeli ovu plemenitu životinju tek onako. Nepravedna je stoga ta priča o njima, zato magarci moraju biti takvi. Tegle, kolju ih, smiju im se u vicevima, muzu, prave od njih kreme i sapune, prenose stalno teret a vazda o njima sve najgore jer se bune. Ko se ne bi bunio? Bože sačuvaj, kad bi mogli samo progovoriti, čuli bi mi tek svašta. Da ne bude ove male satisfakcije za njih iz Bruxelles-a, kojom je ‘Aco Srbine’ ipak odao priznanje ovoj vrsti životinje, to bi odavno postala ugrožena vrsta.
Ovako, ima za njih nade. Za Vučića – nisam siguran, iako kaže da jeste, ništa nije naučio.
photo ilustracija : magarac umjesto slike Vučića, arhiv
