Alija Tabaković i Miloš Vučić – ne zna se koji je veća bruka i politička bezobrazna zamlata Srebrenice, samo im još pariraju Ćamil Duraković i Ramiz Salkić : pripadnici EUFORa nisu došli u Potočare da se pomole već da se ‘postroje’ i da prestraše Srbe, ali Srbi se nedaju, brane se tablama na granici
* Ne treba srbijanski predsjednik Aca tako često dolaziti u BiH, imamo mi dosta Vučića i bez njega. Ako je zbog Dodika, imamo i takvog, zove se Vedran Dodik, a u kojoj stranci je da me ubiješ ne znam, šeta previše. Imamo mi i jednog Vučića al’ vrijednog, na zadnjim izborima izabranog načelnika Srebrenice Miloša, i dosta nam. Vlasnik je hostela ‘Srebrenica’, stručnjak za kablove i elektroniku, ali brzo naučio politiku, sad je načelnik Srebrenice.
Zaradi ravnoteže, imamo mi i Aliju, ali ne onog sa Kovača, već živog, pravog pravcatog Aliju Tabakovića, predsjednika lokalne SDA bratije, po profesiji diplomiranog hodžu, kao što je red. ‘Pljunuti’ Onaj Alija. U Republici Srpskoj ‘bošnjakuje’ u klubu Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske ‘braneći Bosnu’, u slobodno vrijeme predaje vjeronauku u Zenici i ‘fejsbuči’. Ne može bolje, i kud ćeš veće bratstvo i jedinstvo od njih dvojice u Srebrenici, ovom napaćenom i tragičnom gradu, pokraj Distikta Potočari, najvećem groblju žrtava bh rata i počivalištu genocida. Gdje je život davno stao, gdje grad nestaje a svi u BiH ga ‘brane’, ‘pomažu’ i ‘čuvaju’ i gdje je živjeti umijeće. Zahvaljujući Aliji i Milošu, Mladenu …
* Zahvaljujući Vučiću i Aliji tako će biti do Sudnjeg Dana. Nama je naprosto tako ‘zapisano’ i zacrtano. I zato jer je Srebrenica davno zahvaljujući ondašnjem Aliji i Radovanu popisana i otpisana, samo je treba demokratski i fino dokusuriti.
Smijenjuju se izbori svako par godina ali sve je manje ljudi u tom gradu, smjenjuju se načelnici i bratski se podijele ostale stolice, tri decenije se ‘vraćaju povratnici’ ali samo rastu Potočari, jedino se još tu vraćaju. Oni mrtvi i jedva identifikovani.
Ako ni zbog čega drugog, onda bi bar zaradi tih činjenica svaki političar posebno u ovom gradu trebao birati riječi, ali onda ne bi imali Miloša i Aliju. Ne bi imali SDA, Srebrenicu, Ćamila, Ramiza, Emira, Dodika i sve što uz dolazi. Evo, koliko jučer, a tako je skoro svaki dan, dobivamo potvrdu tih ‘pogrešnih navoda’. U kojima čak i ono što je plemenito i dobro, dobiva željene obrise i posljedice.
* Primjer prvi, Vučić načelnik.
Odmah nakon što je konačno i na jedvite jade usvojen proevropski Zakon o državoj granici, načelnik Srebrenice je požurio da to pozdravi. Tako što je najavio postavljanje novih graničnih tabli oko čega su se u Parlamentu BiH najviše vodile rasprave jer to je važnije od granice. Kaže, pokrenuće inicijativu u Srbiji da se na putnim pravcima ka prelazu (ne prema BiH) u Republiku Srpsku državu postave nove oznake ‘Repubika Srpska’. Jer, dodaje, “za mnoge putnike, na primjer, natpis Skelani ne predstavlja ništa i nepoznato im je mjesto, ali Republika Srpska im govori da putuju prema granici i prelazu iz Srbije u Srpsku”.
Jasno, mogao je komotno dodati na tablu dobro došli u vječnu državu Republika Srpska jer je to i mislio. Da mu se imenjak Vučić ne izgubi dok bulji kroz prozor auta zbunjen i sa neznanjem gdje je ušao.
Šta mu je to trebalo, pitaće se možda ‘vrli pitac neki’?
Kakva budalaština od pitanja, to mu je sve što treba da zna i kaže, to mu je zacrtano i to ne bi propustio ni zašta na svijetu. ni za živu fotelju. Ono najdraže, zna da će na to opareni jer jesu takvi – reagovati ‘budni’ Bošnjaci koji su vazda budni za reakcije. Za nenadjebivu vitešku internet komunkaciju. Ima ih, samo čekaju ‘na red’. Od Bećirovića, preko Zukana do Zvizdića ili štaznam, sve do Reisa. Zbog njih je i požurio da najavi primjenu novog zakona na pravi način, znajući da naprđivanje ima smisla i uspjeha.
* Primjer drugi, Alija šef kluba Bošnjaka u mrskom entitetu.
Upravo tako, već se oglasio pajdaš Alija Tabaković. Neslavni kandidat načelnik kojeg je 2020. godine ahbab Ćamil Duraković podpredsjednik Republike Srpske zvanično proglasio načelnikom a ono, kad smo se probudili, osvanuo Mladen Grujičić. I nova ‘ćamilologija’ : pokradeni su bošnjački glasovi. Alija, će ti tako posjet turskog kontingenta EUROFORa Potočarima gdje su svratili (valjda) da se prisjete žrtava i došli proučiti dovu, onako ‘đuture’ i bratski, na svom ‘fejsu’ objaviti kao ‘postrojavanje u Potočarima’.
Tako se to radi. Tamo se svi ustrojavaju. Pa dodao sto sličica Turske i jednu BiH onako uzgred, pa dodao slike turskih vojnika (sa zelenim beretkama kao oni Bakirovi na ćaćinom turbetu na Kovačima) a bošnjački mediji popratili tekstom i naslovom. Gore boldirano a dolje pride objašnjeno, po Aliji.
“Lijepo je u ovom vaktu i momentu vidjeti postrojavanje pripadnike EUFOR-a iz Turske. Preventiva je uvijek dobro došla. Nije bez razloga”.
* Šta smo mogli poslije ovog ‘gazijskog’ izvještavanja kojeg su iz dubine duše dočekali svi bh mediji zaključiti a na osnovu nenadjebivog manifesta Alijine bitke na neviđeno? Bakirove ‘za (ne)dajBože, Zukanove ‘biće rata, imam dronove u najavi i obećanje Turske’ …
Da su braća Turci došli službeno u Potočare da ih odbrane od Srba, dakle razlog postoji i da je to ‘lijepo vidjeti u ovom vaktu’. Jer, kud ćeš bolje vrijeme od ovoga.
Kako da ne, Turci se baš uslikali onako ‘na gotovs’ pa stigli na ‘vakat’ da nas sačuvaju, a mi svi mislili oni došli da prouče ‘fatihu’ mrtvima, mi budale. Kao da ne znamo da su nas ‘braća’ Turci branili i 91/92, zato nas je ovoliko preživjelo. Tako se gradi zajedništvo već tri decenije a ‘mi’ znajući da su naša braća uz nas ponosno prizivamo nove bitke.
* Sad kao po običaju treba da nam koju ‘twittne’ Dodik kako u Srebrenci nije bio genocid i da promrmlja ‘šta će EUROFOR u Potočarima, eto zašto neću u NATO, pa da počnemo ispočetka i bez kraja.
Njima dvojici još mogu samo parirati i pariraju svak dan notorni podpredsjednik Republike Srpske Ćamil bivši isti podpredsjednik Ramiz Salkić.
Ima li iko da im kaže da se mrtvi ne mogu dva puta ubiti. I da Potočare još niko nije napao a stalno ‘u opasnosti’.
Napade od ove dvojice, ‘majke nad svim majkama’ Munire, brata Murata Tahirovića i Emira Suljagića, sve skupa sa Vučićem načelnikom – ne računam.
photo : pripadnici turskog kontingenta EUROFORa u Potočarima, arhiv
