KOLIKO SMO ‘MI’ ZASLUŽNI ZA SLOBODU U SIRIJI ? Niko ne zna gdje je Bashar al Assad, vesela raja po ulici puca, slavi i ruši njegove spomenike, za pet-šest godina će kao u Libiji plakati i prizivati diktatora, ali šta sa je blagom i nikakvom reakcijom iz BiH?
Scene iz Damaska i Alepa podsjećaju na one iz Tripolia, s tom razlikom što je predsjednik Sirije nestao i niko ne zna gdje je (treba pitati Erdogana i Putina, onako za svaki slučaj, zet ‘brata’ Tayiba i vlasnik firme za dronove koji je nedavno gostovao po Sarajevu i dijelio replike dronova Bakiru Izetbegoviću, Helezu i Konakoviću javno je pozdravio oslobađanje Sirije na ‘svakom pedlju zemlje’), dok je Muammar Gaddafi brutalno i morbidno javno ubijen na ulici. Vesela raja po ulici puca, nazdravlja ‘demokratiji’ koju su donijeli pobunjenici, pušteni su pritvorenici iz zatvora, opštenarodno je veselje.
Za sada, oslobodioci su ‘pobunjenici’ i džihadisti grupe HTS (Hayat Tahrir al Sham) kojom komanduje Abu Mohamad al-Golani koja navodno broji 30.000 vojnika i koju su i Rusija i Amerika proglasile terorističkom organizacijom, odnosno vođu te grupe. Grupa je, podsjećamo, frakcija i bivše krilo zloglasne i terorističke AlQaide pod nekadašnjim imenom ‘Nusra-Front’ koja se odvojila i djeluje samostalno od 2016, trudeći se da ‘izgleda umjerenije’.
Kako će i da li će ovaj pobunjenički vođa koji je najavio ‘demokratiju u čitavoj državi’ objediniti na desetine sličnih pobunjenika, grupa ili milicija koje je autokratskom vladavinom držao jedva pod kontrolom svrgnuti Assad čija je vladavina prekinuta nakon 25 godina diktatorskg vladanja i nakon više od pola stoljeća vladavine državom njegove familije, ostaje da se vidi. Međutim, čudno je da Sirija padne ovako brzo i na ovakav način, što poprilično podsjeća na ‘oslobađanje’ Afganistana kada su talibani koji nisu mogli ništa uraditi desetljećima, za nekoliko dana osvojili čitavu državu, čim se Amerika povukla. Amerika tvrdi da se neće miješati u ‘stvari Sirije’ a da li je bilo ‘miješanja’ ranije ne znamo, Putin i Erdogan su tajanstveni kao i Iran a do jučer su trgovali i branili svaki svoje interese u ovoj rasturenoj državi (Putin je spašavao Assada a Erdogan klepao Kurde), međutim niko zasigurno ne zna čiji su prsti umiješani u ovaj prevrat i nagli obrat stanja u Siriji.
Nezna se također ni gdje je završio avion Asaada, neki čak kažu da je on već ubijen, familija je navodno par dana ranije smještena u Rusiju, ali znajući kako muslimani, talibani i džihadisti ‘donose demokratiju’ kako je izjavio ovaj vođa pobunjenika i kako narod razumije slobodu, možemo pretpostaviti da će mo za pet šest ili deset godina u Damasku ili kojem drugom gradu ove države vidjeti scene kao u Libiji.
Biće plakanja i kukanja za Assadom i ‘onim prošlim vremenima’.
Nekadašnji ratnik, terorista džihadist i vojnik AlQaide, ne može preko noći postati demokrata samo izjavom da je demokrata. Za takvu tvrdnju treba posložiti mnogo više kockica u mozaiku, ali ostavimo to za razmišljanje onima koji su doprinjeli ovakvoj demokratiji.
Iz BiH blage i skoro nikakve reakcije, što baš onako čudi. Priznali nam ili ne, ‘mi’ smo pofino zaslužni za ovaj ‘dolazak slobode’ u Siriji. Mnogo ‘naših’ je godinam učestvovalo u redovima i ratnim saffovima AlQaide i ‘Nusra-Front’ vojsci i pod zastavom Al Golani-a u borbama u Siriji ‘pomagala braći’, pa su kao kao povratnici sa ‘stranih ratišta’ pred Sudom BiH odgovarali za krivična djela učešća u tim formacijama i vojskama, što su mnogi i priznali. BiH je po broju stanovnika bila među prvima u Svijetu po učećšu u ovim ratovima u Iraqu i Siriji, dok se AlQaida još od bh rata pa i danas, često veže uz BiH i našu slobodu.
Hoćemo li ih sada kao oslobodioce pustiti i nagraditi? Red bi bio.
photo : scena sa ulica glavnog grada Sirije, oslobodioci i narod, arhiv
