Iritantna nije samo upotreba suglasnika ‘H’ u izgovoru i pravopisu bh jezika, dok je ekavica u BiH dozvoljena samo braći iz Sandžaka
Jezikoljupci bosanskog jezika koji je, kako bi to fino rekao ‘lord’ i ‘glumac’ SDA Emir Hadžifazifbegović ‘jedan od stubova našeg identiteta’ (on doduše ima druge ‘stubove’ u svojoj glavi kao što su vjera, država, porodica i posao) imaju veliku potrebu da svuda, gdje treba i gdje ne treba uglave slovo ‘H’ da bi se ‘razlikovali’ od drugih nama stranih jezika, srpskog i hrvatskog tako da se svakodnevno sa tim ‘hahkanjem‘ i igranjem susrećemo ne samo među rajom ili u krugu porodice. To je izraženo i u novinskim člancima, akademskim raspravama pa i u medijima. Neznam sa sigurnošću ali mislim da se sa tim svakodnevno imaju prilike upoznati i đaci u školama iako je nepravilno i ako hoćete baš iritirajuće.
Pisali smo o tome više puta od ‘hudovice’ do ‘hloptanja na školskom igralištu‘ ili ‘naše sevdaHlinke’, da se ne ponavljamo. No nije samo suglasnik ‘H’ problem u bh pisanju i javnoj kulturi, tu su u upotrebi svaki dan i drugi samoglasnici kao što su ‘Č’, ‘Ć’, ‘Đ’ i ‘Dž’, pa vidimo i čujemo kako su ‘zaštiČeni sarajevski Čevapi‘, kako se mora ‘preČi Đamijski prag‘ ili da ‘treba da ‘izaDŽemo na izbore‘ a da je ‘trasa auto-puta VC ‘preĆA’ preko… Sandžaka nego preko Beogradu. Bh mediji, valjda po Vuku Karadžiću (“Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano”) se drže ovog identiteta kao pijani plota, ne samo u tekstovima naturščika novinara već i u kolumnama poznatih i školovanih novinara i akademika. Često nalazimo ovo nepravilno kidisanje na pravopis i gramatiku i kod Nedžada Latića, novinara i pisca te urednika dobro posjećenog portala ‘The Bosnia Times’ čiji naslov i donosimo u fotografiji kao ilustraciju. Po kojem ni ona ‘naša diĆna stvar‘ nije više sigurna jer se ne nalazi u gaćama, već u gaČAma. Dok je zatvor po autoru postao ‘bajbukHana’. PrdekHana.
Što se pak tiče narječja ili izgovora, mora se primjetiti da su u Sarajevu posebno a inače i generalno u FBiH naprosto alergični na ekavicu, kao da po Ustavu BiH nisu sva tri pisma u državi zagarantovana i jednaka. Gdje god se nešto napiše ili izgovori ekavicom, eto agresije, četnika, klanja i zatiranja ‘naše istorije’ i Bošnjaka, Tite mi kao da je klanje sa ‘osmehom‘ gore od klanja uz ‘osmijeh’. Izvjesni tip na sto puta pomenutom brlogu nacionalizma i bošnjačkog vjerskog klerofašizma Bošnjaci.net će tako ustvrditi da je na nedavno održanom festivalu ‘sevdaHlinke’ u Sarajevu na Ilidži, ekavicom izvršen napad na državu i naciju, koji tekst je popraćen ilustracijom sa srbijanskim opankom koji gazi državu BiH. ‘Mostarski tamburaši’ gruba muzičara i pjevača iz Mostara su izveli na festivalu jednu pjesmu na ekavici što je uzbudilo ‘osviještenog Bošnjaka’ na ovom portalu kojeg je nagradila Benjamina Karić za ‘promociju vrijednosti BiH i humanitarni rad’ da je tome posvetio mrzilačku i njima poznatu kolumnu o napadu na državu i identitet.
“Grupa mladića ‘Mostarski tamburaši’ otpjevala je u takmičarskom dijelu koncerta pjesmu čiji je kompozitor poznatiji kao pjevač, Rom iz Srbije, koji je u Beogradu, inače, predodređen za ismijavanje. I ništa tu ne bi bilo čudno da Mostarci nisu pjesmu ispjevali ekavicom! Zar je moguće da od osam momaka niti jedan nije bio Bošnjak koji je nacionalno osviješten?! Gdje je tu ponos i zdrava pamet? Kako se brzo zaboravilo ko je po Bosni „pevao,“ pa ubijao i klao!”
Poslije ovako fino začinjenog zajedništva i suživota, tip je iskritikovao i ‘srbijansku odomaćenu pevačicu‘ koja je bila u žiriju a koja nikada ‘nije krila svoje simpatije spram četništva!’, da bi onda obznanio kako će snimak poslati braći Turcima da vide ‘kako je bosanski jezik zabranjen u Bosni, njihovoj nekadašnjoj domovini’.
Ako se može imalo razumjeti napor Bošnjaka da se ukloni otpor vlasti u Republici Srpskoj naspram bosanskog jezika u školama za Bošnjake, ovako opasnu smutnju i analizu je teško dokučiti osim uz dobar želudac i čistu pokvarenu namjeru autora. Zna se, naime, pravilo je, da izvođači izvode pjesmu u originalu autora teksta i muzike i često će te čuti da se u Srbiji izvode pjesme bh autora na ijekavici, međutim nigdje nije zapisano da je to proglašavano udarom na državu ili nečiji identitet. Jer je to naprosto pravilo i obaveza izvođača. No, kod ovih i ovakvih ‘osviještenih Bošnjaka’ ekavica je simbol zla i četništva i sa tim truju i bljuju na sve strane a glavni razlog se zna : ne samo uz festival Sevdaha već bilo šta drugo treba organizovati bez Srba ili Hrvata. Da su izvođene koje pjesme iz Turske, ne bi im ništa smetalo.
Pomenuti portal i tip kao ogledalo portala na žalost nisu jedini u ovoj mrzilačkoj i opasnoj naci-ideji i projektu jer često i pored ‘oskrnavljene sevdaHlinke‘ to čujemo u javnom diskursu i kod zvaničnih bh zajedničkih institucija.Tako je u predmetu ‘Dobrovoljačka’ gdje se sudi za ratne zločine ArBiH i njenom vodstvu na čelu sa notornim Yugoslovenom u Alijinoj vlasti Ejupom Ganićem ili u predmetu ratnog zločinca pod optužbom Atifa Dudakvića, iz usta njihovih branilaca izišao prigovor na optužnicu iz razloga ‘jer je dio optužnice pisan ekavicom’. Znači, ubijanje je dozvoljeno na ijekavici, šta li ?
No, apsurd je tim veći što isti taj i takav ‘gazija’ i ‘heroj’ optuženi Ejup Ganić naturalizovani Bošnjak rodom iz Sandžaka usred Sarajeva govori ekavicom kombinovanom sa ijekanjem u rijetkim slučajevima. Tako često govori i većina Sandžaklija no u glavama ‘osviještenih‘ njima je to prihvatljivo. Jer su provjereno ‘naši’. Tako kao i Ganić govori i prva uz Bakira hanuma Sebija Izetbegović i mnoge druge sandžačke a bošnjačke vedete i patriote, no njoj i ostalima ekavica je dozvoljena.
“Sapienti sat”- Pametnom dosta. Za pametne.
photo ilustracija : jezične vratolomije ‘The Bosnian Times’, naslovnica, arhiv
