VLAST U BiH UBIJA SVOJE GRAĐANE : Nijedan ministar ni komesar policije nije smijenjen, dok rodbina oplakuje i šetnjom podsjeća na sistem koji ubija svoje građane, sistem se odmara, puni baterije i uživa : Benjamina Karić brandira ćevape i sprema se za Novu Godinu, prvi pendrek i ministar FUPa Ramo Isak se odmara na moru poslije snimanja borbenih pjesama, hodža ministar MUPa Kantona Tuzla Hajrudin Mehanović obilježava ‘Dan policije’ i hvali svoje uspjehe dok komesar policije njegovog kantona Dževad Korman ne radi ništa.
– Da smo normalna država, za ove femicide, zbog ovih 13 ubijenih žena u toku samo jedne godine bi neko odgovarao pred zakonom. Da je ubijeno toliko pasa lutalica ili mačaka beskućnica, opet bi bilo odgovornosti a kamo li za ubistva nevinih mladih žena. Da smo normalna država neko bi morao odgovarati za ova bestijalna i brutalna lišenja života nečijih majki, sestara ili kćeri, najprije oni najodgovorniji – ministri kantona ili direktori uprave policije gdje su se ubistva desila.
Međutim mi smo nenormalna država sa najnormalnijom bahatom i beskrupuloznom vlašću i nenormalnim građanima koji takvu vlast i sistem tolerišu, iz čega proizilazi da su nam i građani ili narod generalno također nenormalni. Već smo se navikli na to.
Umjesto oštre i kao sistem i vlast bezobrazne akcije, narod se zadovoljio nekakvim budalastim ‘šetnjama’ koje nazivaju protestima, polaganjem cvijeća i medijskim patetičnim pričama o ‘strašnim događajima’. Znam, to su paćenički oblici izražavanja nezadovoljstva najuže familije ili kojeg radoznalog novinara, i ne može se to podvesti pod ‘protest naroda’ pa ipak mediji tako rade. Valjda da opravdaju ‘narod’ koji je u BiH za ovakvo peglanje kriminala kriv kao i sama vlast. Jednostavno zato jer u tim ‘šetnjama’ nema naroda i nema nikakve koristi od njih.
– Narod u BiH se vidi kad protestvuje za Palestinu, za Gazu, za muslimane Ujgure u Kini ili za prava ‘braće’ u Kašmiru, za prava LGBTQ+ populacije, što je pohvalno i demokratski, no kod nas se ne ‘šeta’ i ne protestuje takvim žarom ili tom snagom kad ti sistem ubije najdraže i najmilije. Ili kad ti vlast nameće namete kojima puni svoje džepove. Kad umiru pacijenti bez ljekova ili kad vlast ne radi ništa osim što uživa blagodeti države koju je preotela za sebe. Narod u BiH ‘šeta’ i kad su ugrožena prava ‘naših’ u Sandžaku, u Srbiji ili onih na Kosovu, Crnoj Gori, jer mi budno pratimo sve u susjedstvu da ne bi vidjeli šta se kod nas radi. Mi smo tu i kad kad treba popljuvati strane ambasadore u BiH ili visokog bh predstavnika koji nam ‘udaraju na naše idole i vođe’, protestuje se za sve samo ne za sebe. Zbilja, da li takav narod treba žaliti?
– Neko će reći sistem ima policiju i organe koji ga štiti i ima propise kojima je ‘razbio’ narod, podijelio ga kroz silne sindikate, udruge penzionera i boraca pa sa njim manipuliše, ima Islamsku zajednicu koja je uz vlast i štiti je pa se na ova ubistva i ne osvrće ili ih tretira površno, ima propise po kojima može svaku ‘šetnju’ proglasiti terorizmom i opasnošću po sebe tj. državu, sve to ‘stoji’ ali ne treba zaboraviti ni činjenicu da je narod a ne vlast ‘sila nebeska’. I da je jači i od zemljotresa i poplave kad hoće, kada nestanu u tren i vlade i zakoni, samo što takav narod mora bit jedinstven, hrabar i uporan. Kod nas nije zabilježeno tako veliko i hrabro srce naroda, zato nam se i dešava da stanje konstatujemo i da ‘prošetamo’. A briga sistem vlasti za šetanjima, briga njih čak iako postavite šatore u parku ili pored ulaza u njihova carstva nebeska, čak će vam u znak podrške i struju naplatiti ako se ukopčate negdje na banderu ili vodu ako je popijete. Takv vlast se boji samo sile, a naš narod nema ni sile ni želje da je pokaže. Naš ‘narod’ samo glumi narod.
– Podsjećamo, februara 2014, narod je ‘pokazao zube’ vlasti i vlast je bježala i frcala na zadnja vrata svojih utvrda spašavajući svoja birokratska dupeta i od tada, ta bezlična narodna masa ne postoji. Ne želim reći da je to rješenje, ali ima li drugog? Citiraću onog mudraca iz stranke SDA (koja je sa solidarnom vlašću iz drugih stranaka ovaj bijes naroda iz 2014. proglasila ‘terorizmom’ i događajem gnusnijim od ‘četnika sa brda’, jer je izvršen ‘napad na zgrade države’), onog tipa koji se hvali sa najvećim IQ moždanim vijugama koje su se spojile sa vijugama u njegovoj guzici, onog Harisa Zahiragića iako citat kojeg je dao uz poziv narodu da stane u zaštitu mafije SDA i njega lično nije njegov (nije on pametan da tako nešto) već izjava trećeg američkog predsjednika (Thomas Jefferson), samo kao ilustraciju.
‘Kad nepravda postane zakon – otpor postaje dužnost i obaveza’.
– Ako 13 ubistava žena za godinu dana nije nepravda bh zakona i odsustvo dgovornosti, ne znam šta bi drugo bilo, međutim, šta zna bh raja ko je Jefferson. Ona zna više ko je Zahiragić, Benjamina, Dodik, Ramo ili štaznam Bećirović ili Komšić. Pa ‘šehidi’, pa bitke, pa klinci i palci-spomenici, Reis, džamije, Alija i Kovači, mrski Zapad i voljeni Istok, genocid, žrtve, mi i oni, dušmani koji nam oteše državu, eto to bh tzv narod zna odlično, i ne treba mu drugo ništa. Da je nepravda postala zakon, teško da će narod dokučiti a imena ubijenih i ubica zorno svjedoče da nema ni nepravde ni zakona, nema nikakve ni obaveze.
– Augusta prošle godine svirepo je ubijena Nizama Hećimović, ubica ‘poznat odranije’ i prijatelj Policije u Gradačcu, Kanton Tuzla, monstrum Sulejmanović je pored nje svirepo ubio istog dana još i dva Turčina, oca i sina te ranio dodatno tri osobe. Deset dana kasnije u Zavidovićima je ubijena Tahira Čamdžić, ubio ju je Mevludin Aljić. Poslije manje od mjesec dana ubijena je u Zavidovićima Aida Dendić a ubica je Amir Hasanbašić, potom je ubrzo u Sarajevu usmrćena Emira Maslan a ubica je Anel Bećirović, slijedi novo ubistvo u Bijeljini gdje je ubica M.V ubio majku S.V. i tijelo zapalio, da bi opet stigla vijest o ubistvu Amre Kahrimanović koju je ubio pripadnik MUPa Tuzla Elvis Ćustendel sa 16 metaka. U Gradačcu se potom ponovilo ubustvo maja ove godine kada je ubijena Halida Smajić, sjekirom ju je ubio muž Refik Mujedinović, niz ubistava nastavio je Muhrem Subašić u tuzlanskom naselju ubivši sjekirom suprugu Kadu Subašić. U Foči je ubica Radomir Andrić ubio suprugu Milevu pa sebe i opet zločin u Tuzli maja mjeseca kada Mujaga Čičkušić ubija suprugu Amelu i njihovih dvoje djece (9 i 2 godine). U Tuzli je Mađar Erna Szabo krajem februara 2024. ubio suprugu Selmu Baluković a u naselju Pofalići u Sarajevu jula ove godine ubijena je Leđiba Ravlić, supruga ubice Gorana Ravlića. Niz ubistava nije konačan, u sarajevskom naselju Širokača krajem juna ove godine ubijena je Emira Čomaga.
– Žene i ne samo one, postale su mete za vježbanje. Osim femicida, svakodnevno čitamo i slušamo vijesti kako se ‘odranije poznate’ face, ulične barabe, drogeraši i banditi monstrumi obračunavaju pucakajući jedni na druge a narod okolo strahuje i bježi. Za to vrijeme, od početka ove serije ubistava do danas, nikom od odgovornih nije falila ni dlaka odgovornosti. Čak više, bezobrazno daju izjave po medijima kako ‘će poduzeti sve što je u njihvoj moći’, što znači neće ništa, postaviće kamere, promijeniće propise, čista osiona taktika, ali ima i ovoga. Kažu – ‘subjektivno’ – bezbjednosna situacija nije dobra ali ‘objektivno’ – dobro stojimo, kao i sve ostale evropske metropole. Može statistika podnijeti još koju desetinu mrtvih.
Dakle, vlast apsolutno ništa ne radi a narod još manje, vlast uživa a narod se pomirio sa sporadičnim ‘šetnjama’. U Sarajevu bolesna SDP načelnica Benjamina ‘brandira ćevape’ (pa će valjda doći na red buredžike, jufke ili baklava, priprema isplatu novogodišnje žurke Severini u iznosu od 800.000 KMa i divi se svojoj slici na novoj ličnoj karti koju je izvadila radi izbora, Ramo Isak ministar FBiH slavi sa, pod istragom svojim direktorom njegov izlazak iz pritvora i produžava mu mandat, istovremeno ljetujući na moru kupuje skupe telefone (sve po 3.500 KMa) za svoje policajce, snima borbene pjesme i ‘hapsi’ redom čim izađe iz helikoptera, ministar MUPa Sarajeva Katica – čudo od ministra – slika se i paradira i drsko ‘suosjeća sa žrtvama’, dok u Tuzlanskom Kantonu gdje je najviše ovih femicida, osim ‘disciplinske odgovornosti’ dvoje policajaca – ne bude ništa. Komesar Koroman ‘čist i prav’ ne radi ništa, ministar policije inače hodža po profesiji ne vidi svoje odgvornosti ‘jer je sve poduzeo’ a ništa uradio nije, nigdje nema obećanih i obaveznih godišnjih medicinskih pregleda Policije koja se nisu vršila godinama i neće još godinama, jedna opšta lopovska ignorancija za ‘džirlo narod’ koja se može protumačiti i kao poziv svakom potencijalnom ubici da slobodno puca i ubija.
– Ako ovaj niz ubistava nije razlog da otpor postane nužda, onda ne znam zaista šta može biti takav razlog. Da prosvijetlim bh narod da se taj princip itekako koristi. Kad neko kaže neku ružnu riječ na socijalnim mrežama prema vlasti, kad izgovori bilo šta osim pohvale nekom od ovih državnih nabiguza i uhljeba, odmah sistem proradi. Nađu ga u trenu i odmah to proglase priejtnjom, otpor postane dozvoljen…
Tako su brata od jedne sa ovog tužnog spiska ubijenih koji je iskoristio narod koji slavi izgubljene bitke i ‘gazije’ da pozove na odgovornost za ubistvo sestre, uklonili sa trga, udaljilo ga taj isti bh ‘narod’, da im ne kvari ugođaj. A SIPA ga potom, jer je rekao da će ako se ništa ne poduzme on nešto poduzeti – pozvala na ‘uzimanje izjave’.
A vi slobodno ‘šetajte’. Ili što bi rekao Pavle Vujisić u onom našem najboljem filmu ‘Otac na službenom putu kao Muzafer : ‘drugi jebu a ti se Muzafere kupaj..’
photo : poster bh ubistava koji nije potpun, arhiv
