U proceduri izmjene Zakona o krivičnom postupku BiH ‘lex specialis’ zbog Suljagića, Munire, Ramiza Salkića i još nekih drugih, međutim ovi štićenici ni po novom ni po starom zakonu nisu uopšte povratnici …

 

– Vlast u BiH se ponaša kao loš direktor kakvog poduzeća. Umjesto da naredi, provede i primjeni postojeće propise, donosi nove, kao kad direktor posrnule firme neće ili ne zna šta uraditi pa kad iskrsne problem formira dodatne Komisije ili radne grupe.
Vidjeli smo to do sada nekoliko puta, tome se priklonio čak i VP BiH Valentin Inzcko kada je jula 2021. nametnuo Zakon o zabrani negiranja genocida i glorifikacije ratnih zločinaca iako je to krivično djelo tretirao postojeći Krivični zakon, primjenu te njegove odluke smo nažalost doživjeli : negiranje genocida se povećalo a optužnica iako prijave frcaju svakog dana, skoro da i nema. Dok su ratni zločinci postali ne samo žrtve, heroji već i ‘sveci’, svaki dan im se ili uručuju plakete ili se sa njima slika i mlati kao sa kakvim trofejima uspješnosti i svaka vlast i njih i familije ili njihove advokate velikodušno plaća i nagrađuje.

– Tako je, evo, u parlamentarnoj proceduri i Izmjena Zakona o Krivičnom postupku kojim se dodavanjem par članova pooštravaju kazne i malo se bliže definiše status i defincija povratnika, ‘zbog sve učestalijih napada na povratnike’. Nakon višemjesečnog poznatog natezanja i šibicarenja, ove Izmjene su ‘prošle’ u Zastupničkom domu Parlamenta, ostaje još da se izmjene potvrde u drugom Domu da bi stupile na snagu.
Problem nije u zakonskoj zaštiti povratnika jer ta kategorija lica zaista treba svaku vrstu zaštite, međutim i sa ovim zakonom se više političari i trguje pred ove dolazeće lokalne izbore nego što se želi pružiti stvarna zaštita tim osobama.

Naime, svjesni smo sitaucije da su napadi i uznemiravanja povratnika posebno u entitetu Republika Srpska evidentni ali ne od sada ili od jučer već unazad deceniju i više, no iako već postojeći Krivični zakon reguliše tu vrstu krvičnog djela, slabo ili nikako se primjenjivao. Više se tamburalo po novinama ili su organizovane nekakve ‘posjete’ ministara i hodža žrtvama i pisala se pisma na sve strane, u sudskim klupama malo i uglavnom nikako počinioci nisu privedeni po pravdu, sve se prepustilo vremenu, zastari gonjenja ili se svelo na prekršajne postupke uznemiravanja. Zato jer su vlast a i organi gonjenja ignorisale te pojave i krivična djela i samo su im služila za stalnu svađu i stvaranja ambijenta nemogućnosti zajedničkog života. Još jednostavnije, malobrojni povratnici iako zaštićeni posebnim Anexom Daytona, Ustavom i Zakonom, bili su i ostali uvijek već tri decenije samo predmetom trgovine, pljačke državnog novca i osvajanja glasova i fotelja. Jer se radi većinom o običnoj raji i nemoćnim starcima, sirotinji od kojih mnogi ni danas nemaju puta do kuće, riješenog stambenog pitanja ili struje i vode, a milijarde KMa su do sada spiskane na i u ime računa povratnika. Žalosno je ali je istinito, uostalom, iako postoji čak i Federalno ministarstvo za tu kategoriju lica, ništa tu nije učinjeno i na ‘svoja ognjišta’ se vraćaju jedino mrtvi da se ukopaju.

– No, kada je u zadnjih nekoliko mjeseci došlo do ‘povećanja napada na povratnike’ i kad su ugroženi ‘kapitalci’ i ‘specijalci povratnici’, vlast je reagovala i to opet pogrešno. Donošenjem zakona na zakon, ništa se neće postići, bolje bi bilo, ali kao što znamo to je nemoguća misija u BiH da su poduzete mjere da se postojeći propis poštuje i provodi, da se pooštri kaznena politika, umjesto što se izmjenama zakona stvara privid brige vlasti za ovom napuštenom i ostavljenom kategorijom građana BiH a ništa se sistemski ne rješava na taj način.
Znači, kad je ugrožena Munira Subašić, Emir Suljagić ili Ramiz Salkić, da ne nabrajamo ostale ‘kapitalce’, vlast je reagovala. Ova dodatna ‘ugroženost’ je nema sumnje dobrim dijelom Rezultat rezolucije UNa o genocidu u Srebrenici i podnošenja krivičnih prijava protiv posebno zaštićenih lica u MC Potočari, i izmjenama Zakona vlast dokazuje koliki i kakav začaj imaju ‘obični’ od ovih ‘važnih’ povratnika, međutim opet se vraćamo na isto. Kakav god da se donese zakon, ako se ne primjenjuje pravilno i propisno, nema efekta. Osim toga, primjena ovog  ‘lex specialis’ zakona je također upitna, budući da osobe zbog kojih je najviše i dat u proceduru ovaj propis, iako se tretiraju tako, nisu uopšte povratnici. Možda pomogne drugima, njima sigurno neće.
Munira Subašić ‘majka nad majkama’ je stanovnik Sarajeva gdje posjeduje zavidnu imovinu i nije se nikada vratila na svoju predratnu adresu, ona u Potočare samo putuje na posao. Emir Suljagić direktor Potočara koji svoje izlive ratnohuškačkog karaktera i obojene nacionalizmom zbog čega ga pozivaju na razgovore u SIPAu potrpava žrtvama i Potočarima također stanuje u Sarajevu, ili u Bratuncu povremeno. Dali su mu čak i specijalnu zaštitu, od donošenja Rezolucije tamo je stalno prisutna ekipa posebne obavještajne službe i policije, eto kakav je mir i rezultat donijela Rezolucija. Ramiz Salkić, od rata stalni uhljeb SDA na jaslama Republike Srpske živi u Tuzli i nije se nikad vratio, njegovo džematovanje i obilasci šehidskih groblja te pisanje uvredljivih pisama i reakcija je jedino što ga povezuje sa bitkom za povratnike, uz dobru platu i beneficije naravno. Stoga, čak iako se usvoje ove Izmjene koje su, ‘vidi se iz aviona’ upriličene najviše zbog ovih i sličnih osoba, a ima ih još, biće problematično primjeniti te izmjene u praksi. Naime, i Dayton u Ustav BiH te Zakon definiše povratnika kao ‘osobu koja se vratila na svoje ognjište i predratno prebivalište’, a to ove persone svakao nisu nikad ni bile.

Ne želim umanjiti ili omalovažiti napade na njih i smatram da se počinioci trebaju procesuirati ali ostaje još jedno nejasno pitanje. Hoće li se ovaj zakon koji još nije usvojen uopšte moći primjeniti na njihove ‘slučajeve’? Budući da nisu povratnici i budući da neće djelovati retroaktivno već od dana objave u Službenom listu, a još nije ni usvojen. A ‘ugrožavanje’ je već učinjeno.

photo ilustracija : Munira Subašić i Ramiz Salkić, arhiv