I bez Rezolucije o Srebrenici opet bi se desio ‘svesrpski Sabor, ona je samo ubrzala proces razgradnje države BiH na kojem se radilo i radi godinama, Sabor je progovorio javno o onome što Srbi javno rade a tajno priželjkuju Bošnjaci od Alije Izetbegovića do današnjih dana, a ni međunarodnoj zajednici nije mrsko.

 

*  Moleban je, da podsjetimo čitaoce, pravoslavno crkveno bogosluženje kojim se molitveno obraća Bogu ili nekom od svetitelja, komandir SPC Porfirije se pobrinuo na ‘Svesrpskom Saboru’ u Beogradu da poruka ode nekim drugim ‘svecima’. Prvenstveno Aleksandru Vučuću koji se u tu ulogu uživio već skoro petnaest godina uz njegovo svakodnevno blagosiljanje svake opasne i budalaste političke predstave.
No, ova molitva je, ma kako to izgledalo paradoksalno, dobrodošla i Bošnjacima i njenom vodstvu u državi BiH, iako to oni još zvanično i javno nesmiju priznati, pojasnićemo i kako.

* ‘Sabor’ kao i svaka slična vjersko-politička performansa je iako najavljivan kao ‘historijski’ (mi drugačije ni ne znamo) nije donio ništa neočekivanog i nenajavljenog. Zagrljaji Dodika i Vučića – to gledamo svaki dan, briga za Republiku Srpsku i sve Srbe, patetične tirade Vučića i javne potvrde razdruživanja Dodika od BiH, specijalni odnosi preko Drine, mirotvorstvo Vučića i šta još? Balogoslov Porfirija koji je ovu šaradu ogrnuo duhom Svetog Save uključivši i Boga u saborovanje, tepanje Vučića Dodiku (‘zamolio sam Mileta, preporučujem Miletu’..), potvrđivanje opet po hiljaditi put ‘srpskog identiteta’ i na kraju, sve to umiveno i upakovano u nacionalni srpski folklor pretočeno je u ‘deklaraciju’. Dakle, nešto kao pandan deklaraciji UNa i njenoj Rezoluciji o Srebrenicu.

*  U zvaničnom Sarajevu i medijima, kao i obično kad bilo šta dolazi iz ‘srpske kuhinje’ a posebno od Dodika, ovom saborovanju je data prevelika važnost, i politička i medijska i otišlo se toliko daleko da je čak traženo kroz usta nekih bošnjačkih medija da se zabranom uključi VP Schmidt ili da ‘država reaguje‘ (šta, kako i čime? oružjem, oružanim snagama, patriotama, dronovima, svakako…), neki ‘jastrebovi’ i nacionalistički islamisti su čak ovo zasjedanje posprdno proglasili životinjskim, materijalom za prorgam tv ‘Animal Planet’.

*  Dakle, deklaracija kao i svaka druga, nikoga i ništa ne obavezuje ali će to biti naša lektira do slijedećeg domaćeg zadatka iz kabineta Dodika. Dobar je zalog da se nastavi sa praksom rasturanja države što nam nije od jučer ili od ovog sijela Srba u Beogradu, da iskažemo i pokažemo ko je ‘glavni’. Jer, svaki dan zahvaljujući Daytonu (hvala Aliji) i ‘specijalnim vezama’, po Republici Srpskoj ili po Srbiji grle se i ljube Dodik i Vučić, ovaj put je samo razlika u tome što su grljenja otpočela još na granici ‘koja ne postoji‘ali se vidi i osjeća. Sa istim emocijama cmaču se i bošnjački prvaci iz Sarajeva po Sandžaku sa ‘braćom’ ili na Baščaršiji, ili hrvatski predstavnici sa Pantovčaka sa braćom u Herceg-Bosni.

*  Više od zaključaka iz deklaracije interesantnije su izjave u medijima koje odslikavaju sve ono što nije uslikano u tom dokumentu a što svi znamo već decenijama samo to ciljano prešutkujemo. Ono što Dodik i Vučić govore sada, mislili su i govorili i prije ovog događaja, u najkraćem to bi se moglo definisati ovako. Mi će mo sve uraditi da BiH bude sve manja i sve nestabilnija ali će mo permanentno ponavljati kako hoćemo mir i kako je neupitan sverenitet BiH. U tom pravcu su i svakodnevni novi ‘zakoni’ Republike Srpske koji ne vode nikuda čak ni njihovom usvajanju, refrendumi koji se ne održavaju, nepriznavanje Suda koji se priznaje, evo sad Dodik velikodušno u ime srpstva odriče se i 9. januara. Bošnjaci pak, vlast zapravo, sve čini da ovakvih performansi bude još više čime dolijevaju gorivo i Dodiku i Vučiću, ali sve fino upakovano u celofan ‘zajedničke države’ koja je i njima preko glave samo što neće, nesmiju još javno priznati, jer bi onda isplivala na površinu sva strategija početka bh sukoba i njena besmislenost koja je podijelila državu, ubila na stotine hiljada ljudi i milione rastjerala.

*  Prosto rečeno, istim žarom kojim Dodik a iza leđa Vučić rade na nestanku države BiH a Vučić finansira škole i vrtiće po Republici Srpskoj, bošnjačka vlastela plaća semafore i gradi džamije po Sandžaku, dakle djeluju i bošnjačke komponente vlasti istom taktikom i permanentnim podgrijavanjem i zazivanjem sukoba, kopanjem po ratnim ranama te halakanjem o nekakvim pobjedama uživajući u ‘suvrenoj i jedinstvenoj‘ i nadasve ‘nepokorenoj’ (Denis Bćirović) državi, koje nema na vidiku. Zato jer i oni sanjaju svoj san o bošnjačkoj, islamskoj državi, još od Alije Izetbegovića pa sve do danas. Računajući da će uz pomoć međunarodnih snaga a u velikoj su zabludi, taj san i odsanjati sa figom u džepu koja se zove EU i građanska država. Treba dodati da ove snove podgrijava posebno Islamska Zajednica BiH koja kao i Porfirije jučer u Beogradu, još prije bh rata a tek poslije i danas, blagosilja ratnohuškače i vjeru, vlast i državu, i čeka pravi trenutak. Ne da ‘oslobodi Banja Luku’ i ‘spasi državu BiH‘ već da zaokruži proces Alijine ‘Islamske krijeposne države‘ kakvu je osmislio još u Islamskoj Deklaraciji a u praksu uvela SDA i Reisat, da dobije konačnu željenu islamsku ‘fildžan državu’, svoj begovat.

*  Ova molba Porfirija Bogu je tako uz sav paradoks dobrodošla i njima samo što se to još javno ne objelodanjuje, lakše je ovako. Lažnom brigom i još bljutavijim patriotizmom i državnošću misle da će to prekriti. Osuđujemo svaki potez rušenja BiH ali bez imalo straha i stida podsjećamo. Više zasluga za raspič države BiH od Porfirija ili Vučića i Dodika ima Alija Izetbegović i IZ BiH, jer ciljevi su im isti samo su sredstva i tehnika drugačiji. Potpis Alije Izetbegovića u Daytonu kojim je žrtvovano više od pola BiH, žrtve genocida i sve ostale žrtve a zatim rigidna islamizacija države poslije islamiziranja ArBiH te sve ove decenijske ‘bitke’ za zajedničku državu samo su nastavak istih želja i planova : kako će mo jednog dana i ‘mi’ imati svoju državicu. Javno se larma, podvlače se ‘linije’ i prijeti novi ratom, a u potaji se očekuje upravo ono što Dodik najavljuje. S tom razlikom što je svaka Alijina a kasnije i SDA/DF/Reis odluka ‘dar od Boga’ a Dodikova za ‘panja’ i za giljotinu. Čim prije i bez licemjerja to Bošnjaci obznane, biće lakše i bezbolnije.

*  Osuđivati Srbe što ‘saboruju’ je besmisleno i blesavo kad su to prvi otpočeli Bošnjaci, čak je Elmedin Konaković pokušao obnoviti tu staru praksu 1993 sa Prvog Bošnjačkog sabora održanog ove godine. A svi znamo na kojim temeljima je taj ‘Prvi bošnjački sabor’ bio utemeljen. Sa ciljem da se BiH podijeli zabetoniranjem ratom zauzetih teritorija. Uz dodatak da se u islamsku državu ubaci i dio Sandžaka, ‘kad za to dođe vrijeme‘. O tome postoji čak i zvanični dokument ondašnjeg Predsjedništva objavljen u listu ‘Zmaj od Bosne’. Uostalom, o tome je javno progovorio i nekadašnji ‘teški’ komunista koji je srp i čekić zamijenio tespihom i bošnjakovanjem bez granica dr. Ferid Muhić. ‘Ogledalo’ i ‘ideolog Bošnkaka’ i Reisata. Koji je na tv N1 2016 i 2017 (prvi put na ‘Al Jeezira Balkans’) rekao kako ‘nijedna država nije zauvijek nedjeljiva’, pa ispričao kakobi nam ‘bilo lijepo’ kad bi se razdružili. ‘Ima nas više nego Crnogoraca’, imamo ‘svoj jezik’ i ‘svoju naciju’, kad bi se razdružili ‘lakše bi bilo sa komšijama’. Nema nikakve suštinske razlike u izjavama ovog predsjednika Bošnjačke Akademije i Dodikove poslije saborovanja u Beogradu ili ove najnovije od Kecmanović Nenada, savjetnika Dodika.

“Zahtjev za trećim entitetom nije ništa novo, to je bilo već ‘93.-‘94. i taj problem “Herceg-Bosne”- rekao je akademik Muhić, pa dodao. ‘BiH je u situaciji takvoj da je susjedi žele prisvojiti sebi. Herceg-Bosna bi pripala Hrvatskoj, RS i 49 posto teritorije bi pripalo Srbiji. Pitanje “fildžan države” koja bi pripala Bošnjacima treba ispitati. Crna Gora ima 600.000 stanovnika, ovaj dio bi imao možda dva miliona. Tehnički nije isključeno da sve tri novostvorene države funkcionišu samostalno’. I nije bilo reakcije zvaničnih bošnjačkih predstavnika, muk i tišina.
Kecmanović je to opisao ovako i umalo citirao dr. Muhića, ali izazvao ogroman bijes i kritike.
‘Bošnjaci bi “intimno slavili” kada bi Dodik pokrenuo “jednostrano mirno razdruživanje”. Ako Bošnjaci odbiju, što će i učiniti. Dodikov sljedeći korak će neizbježno biti “jednostrano mirno razdruživanje”. Oni će da dignu dreku: “Ne damo Bosne!”, trojka na vlasti kod Marfija, “fina urbana raja” na sarajevskim ulicama. A na sijelima i sećijama druga generacija Alijine vjersko-političke elite će da seiri. E vala da se napokon, šućur Alahu, riješimo kaura”.

* Treba dodati i to da Herceg­-Bosna de facto i de iure egzistira sve od osnivanja pa do danas, formalno pravno Bošnjaci to negiraju iako na tom ‘dijelu teritorije’ nemaju ni vlast ni teritoriju. Igrankom sa Željkom Komšićem i njegovim bošnjakovanjem pored Srbije stvorili smo još jednog neprijatelja u državi Hrvatskoj i izgubili su namjerno svaku mogućnost da se zajedništvo i naroda i države očuva a Hrvate u BiH bukvalno gurnuli u zagrljaj Dodika. Zato, jer su tako htjeli. Ne možemo ni sa Srbima ali ni sa Hrvatima, dakle jasno, možemo sami sa sobom. ‘Na svojoj zemlji, u svojoj vjeri’.
Uzdanje u međunarodnu zajednicu je ‘kratkog daha’ iz nekoliko razloga. Međunarodna zajednica da je htjela, davno bi problem BiH riješila, a čini se da je i skontala na koju kartu igraju Bošnjaci. Njihova ‘briga’ i ‘zabrinutost’ te podrška suverenoj BiH je samo onako jaka i sigurna koliko zahtijevaju njihovi interesi.
Koji su nažalost promjenljivi, u to smo se davno uvjerili.

photo : IZ BiH plan za državu BiH, Alija Izetbegović i Reis, desno dr. Ferid Muhić sa kartom BiH i Sandžaka u jednoj državi, arhiv