mudrost vlasti je neprocjenjiva : kad se razvali cesta umjesto asfalta postaviš saobraćajni znak, kad pijani i nadrogirani ‘odranije poznat’ ubije pješaka umjesto promjene propisa izgradiš bunar u Africi, kad hoćeš da budeš solidaran i od pomoći, raspišeš sadaku, kad se žene tuku i ubijaju kao mačke lutalice, oformiš Komisiju koja će Parlamentu predložiti donošenje deklaracije, kad se raspravlja o Porodičnom zakonu i pravima pretučenih žena, zovni Muharema Serbezovskog …
Za sve je kriv Muharem Serbezovski
Ne znam kako i koliko mogu ove žene, djevojke ili šta god da su ta bića u BiH, biti toliko nezahvalne i neosjetljive na svoju vlast i državu. Pa i vjeru, to se ne odvaja. Mislim na one preživjele, koje su još uvijek nesretnim okolnostima uspjele sačuvati glavu od vladajućih supermena mužjaka ili su sretno završile na kirurgiji, u novinama pa u ‘sigurnoj kući’.
Jer, vlast sve čini da ih zaštiti, da urazumi muški rod a one opet nezadovoljne. Protestuju, pišu, daju intervjue. Nije ni vlast svemoguća. Onaj Gore je glavni, svakog i najmanjeg činovnika države ako upitaš reći će ti da se ‘samo Allaha boji’. A On kao i svako Božanstvo. Ne žuri, sabura i od tebe očekuje ‘iskušenje’. Da vidi koliko i kako vjeruješ u Njega kad ti je najteže.
I te žene nikako da skontaju da su zahvaljujući toj svojoj nestrpljivosti same krive za svoju zlu kob. Vazda nešto zakeraju i kontriraju mužjacima, izazivaju. A onda kad tolerancija ne izdrži i kad mužjaku dođe žuta minuta, kasno je sa povredama kukati po medijima ili sakrivati se u ‘sigurnim kućama’.
Vlast zna šta radi i u nju se ne smije sumnjati. Šta bi bilo da nje nije.
Onda bi tek bilo belaja, svako bi radio šta hoće, ovako vlast čini što želi.
Tako je, umjesto da se nasilnik i kabadahija kazni, vlast izmislila sabur : šuti. A evo ti i ‘sigurna kuća’ pa uživaj u zatvoru. Dok mužjak ne sazna za tvoju adresu. I budi sretna što si živa, druge nisu imale izbora.
Ili, vlast se dosjetila, evo, poslije 12 ubistava povratnika u desetak godina u ‘manjoj Regiji a većem bh entitetu’ Republici Srpskoj, oformi Komisiju u Parlamentu. Pa će ta Komisija da donese zaključke ili deklaraciju, pa će zaključci i ta ‘racija’ da profunkcionišu, pa će na kraju tek stići efekat. Sve u svoje vrijeme. Ako to proradi, onda će ‘pasti’ još jedna deklaracija za hiljade ubijenih u ‘manjem bh entitetu’. Koje su za sada sigurne ako prežive.
Ne znam da li se iko još sjeća romskog pjevača Muharema Serbezovskog, ali uz ove ženske bezvezne probleme ovaj narodnjak je podobro zaslužan. Ma ne zbog toga što se sad na zalasku seli iz Sarajeva u Beograd, jok, iako će odmah Sarajlije skočiti pa ga proklinjati i kmečati, oni tako svakog ko bježi iz ‘metropole’ uz rat ili poslije odmah razvaljuju. Muharem je kriv za sudbinu žena na drugi način, zbog svog djelovanja kao političara.
Ne znate, o da, Muharem je u ime Stranke 100 % za moju 23% BiH Harisa Silajdžića, uspio ući i u Parlament. Poslanik Serbezovski koji je sve žene Svijeta od Džemile do Hatidže opjevao u svojim mladim danima okušao se i kao vlast. Sjedio je skoro čitav mandat u Parlamentu a kad se mijenjao Porodični zakon FBiH, naprosto je briljirao. Što bi rekao Dodik : ‘čista Ciganija’. Izišao za govornicu pa kad se raspravaljalo o batinanju žena i kažnjavanju batinaša, naš dijamantni i zlatni ‘Ramo Ramo druže moj’ je bio poprilično konkretan i nesuzdržan.
‘Jedan šamar dnevno svakoj ženi kao predostrožnost’ bila je njegova terapija za ‘rospije’ žene, i kao prilog ‘našoj vjeri i tradiciji’. Parlament nije usvojio Muharemove amandmane ali su ostali u zraku i u primjeni. Jer, vlast i dalje diše u Paralementu. Eto i deklaracije uskoro. Iako je Serbezovski u najboljim godinama u Parlament ušao zbog zasluga prijevoda Kur’ana na Romski 2016. godine čime mu je Haris Silajdžić dao stolicu u zakonu a ne zbog njegovih pjesama i dva fakulteta, iako je tu Knjigu nazvao ‘Romskom Biblijom’, njegov um u osvježavanju Porodičnog zakona BiH još se prepričava i doživljava. Svaka stanovnica ‘sigurne kuće’ u BiH ga čita redovno.
Avione slomićeš mi krila
Ima naša vlast mudrosti, nije za džaba Serbezovski tu sjedio i donosio važne odluke, tamo je puno takvih i sličnih. I mnogo boljih od Muharema. Tako, recimo, čisto radi primjera, kad je onomad prije par godina uski i jedini putić od Bihaća do Bos. Krupe otišao u ‘helać’ i kad su ga odroni zatrpali, vlast se umjesto proširenja i asfalta odlučila na jednostavno a funkcionalno rješenje. Izradila saobraćajni znak ‘vozite se na sopstvenu odgovornost’. I spasila putnike vozače. Znak i dalje stoji jer i put je isti, ali su zato ljudi živi i zdravi, ako hoće neka koriste vazdušni sigurniji saobraćaj. Ili neka sjede kod kuće. Neka lete preko ‘međunarodnog aerodroma u Bihaću Golubić’. Paraplegičari ili paraplajgeri, šta li su, još nisu aerodrom završili ali on postoji već godinama a nestalo brat bratu, tetak tetku i načelniku – bar stotinjak miliona iz budžeta. Nečega. Za nebeski narod ništa nije sigurnije od nebeskog puta i leta.
Afrika kao Bosna puna spomenika, Benjamina happy
Vlast se snašla i kod silnih saobraćajnih nezgoda po gradovima posebno po Sarajevu, pa se na najbolji mogući način odužuje svojim poginulima i njihovim porodicama. Pješacima koje ubijaju ‘odranije poznati’ bezobrazni, nadrogirani tatini sinovi. Prvo je ‘zasjedala’ vlast više dana pa donijela važne zaključke, i opet posegnula za isplativim saobraćajnim znakovima. Ograničila brzinu kretanja i ubijanja. Sad ubijaš sa 50 a ne sa 60 na sat. Pa obećala silne kamere, pa prisustvo policije na trotoarima a njih više u nargila barovima ili kockarnicmama odakle prate stanje na ulici, ali ono najvažnije, odlučila je da se ubijenima oda počast i sjećanje izgradnjom spomenika.
Tako je poginula doktorica Azra Spahić dobila spomenik-bunar u Africi. Da se vidi i čuje kako vlast ima osjećaja i dušu.
Svako onaj ko hoće da oda počast smrtno stradaloj doktorici, neka trkne u Afriku. Tamo negdje, nije objavljeno tačno, Afrika je povelika, ali naći će se nekako, onaj ko hoće, taj će i naći.
Obično poginulima se postavlja ploča ili spomenik na mjestu pogibije, naša vlast se odlučila za Afriku. Ako niste znali, sva Bosna je u Africi a sva Afrika u bošnjačkim i bosanskim bunarima. Ima i cjenovnik.
Od 4000 eura u Somaliji, do 10.000 eura na Malawiu. U Burkini Faso je 6000 eura, Kenija je među jeftinijima.
Afrika je inače oskudna sa vodom ali odkako je proradio bušilački patent vjere i vlasti, puna Afrika bunara. I spomen ploča i istorije BiH. Od heroja i ‘gazija’ Izeta Nanića pa do stradale u saobraćaju. Svaki dan se negdje nešto buši, a Afričani zadovoljni. Imaju vode i čitaju bh istoriju.
Doduše, malo je onih koji su uživo vidjeli spomen-bunare, više toga ima na internetu, foto shop odradi svoje a neko pokupi lovu, ali ko je nama kriv kad ne idemo često u Afriku. A sa Božje strane, i sa zakonske, sve je ispoštovano. Bunare po Africi gradi i džamija-crkva u gradu Utica NY. Odeš u Afriku i vidiš ‘Bosnian Islamic Association of Utica NY’, čim zagnjuriš kantu u pijesak ispod ploče. Tamo stoji njihovo ime, pare su dale džematlije ali gdje ćeš toliki spisak, važnija je firma koja je imala ideju.
Kažu neke nevladine organizacije (ma govno nevladine, sve su vladine, halalite mi izgubih avdest) da su to uglavnom prevare ali niko ne odgovara. Imaju ljudi isprintane slike bunara i bh gazija i bh nesretika poginulih, sve ima na interneru ne moraš ići to pogledati na mjestu lica. Ima i bunara do 100.000 eura ali na takvima nema bh istorije u Africi, do sada nije javljeno da smo bušili tako duboko. Iako je para ukupljeno za ove hair čistače ljudske duše i novčanika više od toga deset puta.
Od čitave vlastele, spomenicima u Africi je najsretnija Benjamina Karić, načelnica Sarajeva. Sva happy kad vidi ove spomenike i bunare, posjeti je na njeno i pomalo aše Sarajevo koje je prepuno spomenika po njenim idejama. Tvrtko je tu još da se uglavi tenk iz bh rata kojeg je Benjka već iscrtala, biće fešete. Kazani su joj ponajbolji, Tvrtko je za sada samo ‘izložba’ ali Benjamina ne odustaje, hoće da ga ukopa za stalno. Ona je inače uvijek hapy kad se prave spomenici, a posebno ovi i ovakvi. Dok smo mi sa njom najveselija nacija.
Jedva čekam da vidim njen osmijeh kad trkne u Afriku na kakav summit, tu još nije bila. Znam, vesela je ona i bez toga, takva se rodila, ali kad se napije vode sa bunara u Africi, ima da joj osmijeh bude dublji od bunara.
I vjera je vlast pa je ista slast
Snalažljvost vlasti i vjere je ista. Jer su to braća po vlasti i vjeri, je li tako? Kad vlast daje pare za spomenike onda daje narodne pare ali se kod Onog Gore to pripisuje vlasti. Kao kad zadužuju zemlju kreditima a objavljuju ‘BiH dobila još jedan povoljan aranžman’. Vjera ne daje to se zna, ona smo uzima po istom principu pare od države i džematlija a onda dobrodušno ‘daje’. Nareže muslimanski PDV zekjat ili odredi cijenu ovna, ovce ili kamile, a onda ‘dijeli’.
Zna se kako se dijeli, princip kao kod vlasti, nijanse iste.
Islamska Zajednica ili džamije se dosjete pa raspišu pozivnicu ‘sergiju’ ili odmjere i narežu, a raja daje. Poslije ona dropne nešto crkavice, ostalo ostaje da se podmire ‘transparenti troškovi realizacije’.
Primjera ima na primjer. I za primjer. U nedavnom zemljotresu u Turskoj i Siriji ukupljeno je ‘oko 7 miliona KMa’. Tako su javili kad su se sračunali, cifra je velika pa je teško biti tačan. Ali još nema podatka koliko je otišlo, da li je otišlo i gdje su otišle te pare a Reis se kao i svaki bankar služi tim parama više od godine. Kako razlučiti ko je i koliko dao za Siriju a koliko za Tursku. Jebiga i zemljoters je takav bio, zbunjen i nerazgraničen pa udario istovremeno u obje države. Tako je ‘ispalo’ i sa ovom humanitarkom.
Nije Rijaset kriv a tek Reis, što zemljotres nije prvo klepio Siriju pa onda Tursku. Da se zna kome će mo davati i koliko uzimati. Najbolje će biti ako kažu da je treslo u pograničnoj zoni pa će tu i nestati sakupljene pare. Ko će se još zamarati sa tim budalaštinama koliko i kome je otišlo. Niko nije natjeran da daje. Onaj Gore sve vidi i sve čuje. Šta me briga, kontam, valjda vidi i kasu Rijaseta.
Zadnji zemljotres u Libiji nedavno je opet doveo do raspisivanja naše solidarnosti. Davaj narode.
Srećom, osim u Libiji nije se osjetio u susjednim državama. Tako će ovdje, kad se sakupi ‘oko’ i ‘nečega’, biti lako podijeliti lovu.
P.S. Lica i događaji u priči sasvim slučajno su – namjerni.
photo : Muharem Serbezovski u mlađim danima, arhiv
