Sve se može kad se male ruke slože : Po brzini sprovedenog postupka uhapšenog SDA poslanika vehabije Salke Zildžića Srbija može lako ući u Guinness–ovu knjigu rekorda : za pet dana provedena istraga, sačinjena optužnica i ‘osuđen’ uslovno na godinu dana, sa velikom mogućnošću da mu pritvor bude uskoro ukinut i da ‘otplati’ svoj uslov, navodni ‘kućni pritvor’. A ušao u Srbiju sa pištoljem, dva okvira metaka i sa iskaznicom obavještajne državne agencije BiH OSAe
Samo što smo obaviješteni da je 19. ovog mjeseca Salko Zildžić, ortdoksni vehabija i poslanik SDA u bh Parlamentu uhapšen pri ulasku u Srbiju na granici sa pištoljem, dva okvira metaka te iskaznicom OSAe, državne obavještajne bh Agencije, sustigla nas slijedeća. Zildžić je osuđen ‘uslovnom osudom’ na godinu dana zatvora, ako Viši Sud Srbije potvrdi ovakvu odluku, ukida mu se i pritvor, slobodan je, a kod kuće u BiH može ovu ‘kaznu’ i otkupiti. Ovakvim ekspresnim postupkom pravosuđe Srbije može komotno konkurisati za Guinness-a po brzini i ekspeditivnosti, rijetke su situacije da organi susjedne države za pet dana provedu istragu, sačine optužnicu i donesu odluku, zato ovu ekspeditivnost treba pohvaliti i cijeniti, budući da su se u nekim drugim hapšenjima državljana BiH postupci vodili dugo i predugo a presude su bile zatvorske, na nekoliko godina. Osim u jednom slučaju, o čemu nešto kasnije.
Prvobitne informacije advokata uhapšenog Zildžića su nagovještavale rigorozniju kaznu budući da su poslije tragedije u Srbiji i terorističkog napada na djecu u školi kazne pooštrene, advokat uhapšenog je navodio da je za ovo djelo Zildžića minimalna kazna dvije godine zatvora pa nadalje, sve do deset godina. Kako je došlo do preokreta i mogućnosti da se pred tužiocem ‘sklopi nagodba’ poslije ‘priznanja krivice’, teško da ćemo ikad saznati, međutim i postupak i presuda traže nekoliko pojašnjenja. I navodi na niz intrigantnih događanja.
Zna se da nasilnik, kabadahija i notoroni kavgadžija Zildžić ima pištolj na dozvolu (i nije jedini, takvih je na hiljade) ali je neshvatljiva njegova ‘odbrana’ da je zaboravio da ne može sa njim preko granice, ‘zaboravio’ ostaviti pištolj kod kuće, dok razlog njegovog puta u Srbiju ostaje tajna, iako bi obzirom na to da je poslanik u bh vlasti trebali znati da li je putovao privatno ili službeno. Još je smiješnija njegova tvrdnja uz iskaznicu državne agencije OSAe koja je nađena kod njega. Za nju tvrdi da je to fotošopirani dokument koji je sačinjen čisto iz zezancije iako na dokumentu stoji uredan žig i protokol OSAe uz naznaku ‘počasni član’. Po propisima BiH zna se ko sve može dobiti ovakvu iskaznicu, Zildžić ne može svakako, ali on je ima, OSA je demantirala da mu je iskaznicu izdala i da je njihov počasni ili regularni član. To opet otvara drugu priču. Šta će i da li će organi BiH išta poduzeti kad se vrati u BiH, budući da je sam priznao da je falsifikovao državni dokument. Posebno je simptomatičan broj njegove iskaznice 10834, koji upućuje na zaključak ili da je izmišljen ili da OSA ima najmanje toliko svojih ‘počasnih špijuna’. Kako je ova Agencija u debeloj kompromitaciji u vezi smijenjenog direktoe ‘Osmice’ Mehmedagića za kojeg se pouzdano zna da je falsifikovao nekoliko svojih diploma i još nije zbog toga ni optužen ni osuđen, to otvara niz dodatnih pitanja za bh organe gonjenja. Posebno kod OSAe koja šuti ali u u slučaju Zildžića nije baš ‘nevina’, bez obzira što ‘Osmice’ više tu nema. Ako se ispostavi da se radi o falsifikatu, onda bi Zildžić kad se vrati u BiH mogao odgovarati za to krivično djelo. Znajući, pak, za rad i aktivnosti bh tužilaštva i sudova, čisto se sumnja da će od toga išta biti, posebno da će se pokrenuti pitanje njegovog mandata u Parlamentu jer tamo što si više osuđivan ili kažnjavan, imaš bolji tretman i rejting, i da će se sve završiti na onoj Bakirovoj. ‘Čudi me da je napravio takvu glupost pa prelazio granicu sa pištoljem, nije trebao to raditi. Ali on je poslanik, mlad je i otac više djece, treba mu pomoći’.
Naravno, ali još je zanimljivije ovo što je Bakir izjavio. ‘Pomogli smo mu, ostaje da pravosudni organi Srbije urade svoje, našli smo mu advokata, mislim da bi bulo dobro radi naših donosa da mu Srbija pomogne’.
Upravo tu se i krije sva mudrost brzine srpskog pravosuđa. Država Srbija je faktički pomogla Bakiru, oslobađanjem Zildžića, i vjeruje se ne bez razloga. Suradnja i razumijevanje se ovdje podrazumijeva. Zatrebaće, nikad se ne zna. Stoga je u srpskim sudskim klupama iskaznica OSAe ‘totalno nebitan dokaz’ iako je zapravo najbitnija. Bezbjednosni podaci su uvijek i za svaku državu bili najbitniji, osim ako se države ne dogovore drugačije. Bakir je reako svoje a Vučić Aco poslušao. I odradio za jarana sa kojim se svaki dan napucava po medijima. Vjerovatno ima debelih razloga za takav postupak, dovoljno je za ovo jaranstvo navesti samo Bakirovo propuštanje revizije na presudu za genocid protiv Srbije, kada je u Beograd poslao Denisa Zvizdića i Softića da Vučića upozna da neće biti revizije, dok je u Sarajevu u Vijećnici pravio peformans o reviziji. Što opet upućuje na slijedeće. Bakir je kao ‘šehid’, nije on umro, to se samo nama pričinjava, nije izgubio vlast i moć svoje paralelne države, radi se o našem prividu.
Iskaznica OSAe kod Zildžića je dakako važna, ali samo za uhapšene bezbjednjake u Srbiji. Naime, srpsko pravosuđe je još jednom i na sličan zahtjev iz BiH po hitnom postupku oslobodilo još jednog bezbjednjaka a to je Edin Vranj, kada je 19. septembra 2021. uhapšen na istom graničnom prijelazu. Za teško krivično djelo ‘ratnog zločina’. Tada je umjesto Zvizdića a za Bakira Izetbegovića u Beograd otputovala SDA ministrica Bisera Turković i sa Vučićem ‘dogovorila’ da se postupak ubrza’. Vranj je ubrzo umjesto ‘ratnog zločinca’ postao ‘obični kamerman‘ u ArBiH i izišao na slobodu prije optuženja, još u vrijeme pritvora od mjesec dana. Nije godiama mrcvaren kao recimo uhapšeni prije njega Ilija Jurišić ili još dvojica bh državljana Osman Osmanović i Husein Mujanović, koji su za svoja ‘djela’ odrapili višegodišnjom robijom.
Što opet upućuje na slijedeće. Za BiH su važni bezbjednjaci i ‘kapitalci, jer mafija nema granica, a protuusluga se kao kod svake mafije cijeni i poštuje. Sve se može ka se ruke slože.
photo : Salko Zildžić vehabija SDA poslanik u bh Parlamentu, arhiv
